Kaldir je jedno od onih mjesta koja se ne nameću. Malo povijesno selo iznad doline Mirne, nekoliko ulica i kuća, vinogradi i voćnjaci koji se prelamaju po padinama, i Motovun koji se s prave točke vidi kao kulisa iz filma. Ali prošli je tjedan Kaldir postao vijest. Ne samo lokalna, nego ona koja putuje daleko: Teran Robija Bertoše, berba 2021., proglašen je najboljim vinom jugoistočne Europe na regionalnom kušanju u organizaciji Decantera.
U konkurenciji 160 uzoraka iz 13 zemalja, od Albanije, Grčke i Bugarske do Slovenije i Srbije, Bertošin teran osvojio je 96 bodova od mogućih 100. Kušanje je vodio tročlani panel sastavljen od vrhunskih poznavatelja vina, s jasnim fokusom na crna vina i autohtone sorte. Hrvatska je ponovno potvrdila visoku razinu: 37 uzoraka, niz vina s visokim ocjenama, čak četiri istarska vina s 95 bodova. No jedno je vino iskočilo iz konkurencije – teran iz Kaldira, iz mikrolokacije koja posljednjih godina sustavno potvrđuje da ovdje kvaliteta nije slučajnost.
Naime, Motovunština se već dulje vrijeme profilira kao jedna od najozbiljnijih vinskih mikrolokacija u Istri. Posljednjih deset godina ovdje se neprestano ulaže, i to u nove podrume, suvremenu opremu, vinograde, arhitekturu i vizualni identitet vina. Podrumi poput Roxanicha i Tomaza postavili su visoke standarde, dok je trenutačno u tijeku i gradnja nove vinarije Fakin. Sve to stvorilo je snažan kontekst u kojem se kvaliteta podrazumijeva. Upravo zato ova nagrada ima dodatnu težinu jer dolazi iz malog obiteljskog OPG-a, iz podruma koji je rastao polako, bez naglih skokova i bez velikih investicijskih zahvata u podrum i kušaonicu, ali zato veliko ljudsko ulaganje u vinograd i proizvodnju vina.
Robi Bertoša danas ima 41 godinu i iza sebe šesnaest berbi. Njegova vinarija funkcionira kao čisti obiteljski OPG, a u vinogradu i podrumu pomažu mu isključivo roditelji – majka i otac. Sve ostalo radi sam. Taj način rada realnost je koju je svjesno odabrao. Htio je imati potpunu kontrolu nad vinom, od vinograda do boce, i znati da svaka odluka nosi njegov potpis. I baš zato ova je nagrada veliko priznanje za njegov trud.
- Decanter je jedno od najprestižnijih vinskih kušanja na svijetu i svaka potvrda s takvog mjesta znači jako puno. Za mene je ova nagrada prije svega priznanje za šesnaest berbi rada, za sav trud uložen u vinograde i vino, korak po korak. Najviše me veseli što je potvrđena moja vizija terana, a to je da bude strukturiran, ali pitak i da vjerno pokazuje gdje je nastao, kaže nam na samom početku ovaj skromni i samozatajni vinar u njegovoj kantini s jednim od najljepših pogleda na Motovun.
Naime, kušaonica mu se nalazi u prizemlju obiteljske kuće na padini ispred njegovih vinograda i ništa mu ne zaklanja fantastičan pogled na poznati gradić na vrhu. Zanimljivo je da svi vinari u ovoj okolici imaju kušaonice s fantastičnim pogledima i svaki ima neku svoju priču.
Početak za Bertošu nije bio lagan, kaže sam. Podizanje vinograda na obroncima oko Kaldira značilo je godine ulaganja bez brze potvrde. Tlo je trebalo pripremiti, lozu zasaditi, čekati prve ozbiljnije prinose, a u međuvremenu učiti iz svake sezone. Robi ne skriva da su to bile godine u kojima se puno radilo, a malo se vraćalo. Upravo u tim godinama, kaže, naučio je da u vinu ne postoje prečaci. Iz tog iskustva proizlazi i njegova današnja filozofija. Vinograd je temelj svega i njemu se vraća kad god govori o kvaliteti. Vino se, naglašava, ne radi riječima ni planovima, nego razumijevanjem godine.
- Vinogradi i vino ne rade se riječima. Moraš se prepustiti godini. Svaka godina ima svoj početak i svoj kraj, od početka vegetacije do berbe. I tu se moraš prilagoditi, govori nam dalje dok nam pokazuje kušaonicu.
O nagrađenom teranu Robi ne govori kao o izoliranom uspjehu, nego kao o rezultatu procesa koji se gradio godinama. Ključna prekretnica bila je berba 2020., kada je svjesno promijenio niz vinogradarskih praksi. Rezultat se nije vidio odmah u spektakularnim brojkama, ali se jasno osjetio u strukturi i potencijalu vina.
- Već s berbom 2020. imali smo veliki pomak u kvaliteti. Vidjeli smo mogućnosti čak i za drugačiji način odležavanja. To nam je otvorilo oči, objašnjava.
Berba 2021. bila je, prema njegovim riječima, godina u kojoj se sve posložilo. Stabilne vremenske prilike, suha i topla jesen, zdravo grožđe – sve ono što teran traži kako bi pokazao najbolje lice. I zato nije ni čudno da je tako visoko ocijenjeno. Objašnjava nam što je ključno za vrhunsko vino od ove sorte grožđa.
- Teran je rana sorta vegetacijski, ali kasno dozrijeva. Njemu treba suha jesen. Kad je jesen suha, onda imamo rezultate. To je kasna sorta i treba joj vrijeme, kaže. Zbog takvih uvjeta mogao si je priuštiti dulju maceraciju, oko dvadeset dana, a zatim i dugo, mirno odležavanje u drvu. No ni tu nema automatizma. Drvo nije cilj, nego alat koji mora služiti vinu.
- Radimo s velikim bačvama i s manjim udjelom barriquea. Ali nikad po šabloni. Kušamo, vraćamo se vinu, gledamo treba li još ili ne. To je proces, objašnjava dalje.
Njegova vizija terana jasna je: vino mora biti ozbiljno, ali pitko, s lijepom strukturom i bez pretjeranog alkohola. Teran 2021. nakon drva proveo je još dugo vrijeme u boci, dozrijevajući polako, bez pritiska tržišta.
- Sad je to vino već dvije godine u boci i mislim da je došlo u fazu u kojoj pokazuje pravu sliku. Takvo vino možeš poslati na natjecanje i znati da će kušači dobiti ono što treba, smatra ovaj vinar iz Kaldira.
Razgovor se potom prirodno širi na pitanje terroira i zašto je teran s Motovunštine često drugačiji u odnosu na one iz ostatka Istre. Naime, Motovun je uvijek bio kraj po tradiciji koji je davao izvrsno vino od terana. Robi ne nudi jednostavne odgovore, ali jasno ističe nekoliko ključnih elemenata, a to su položaji, tlo i mikroklima. Njegovi vinogradi raspoređeni su na pet do šest različitih pozicija u krugu od pet kilometara, od nižih do viših položaja. Upravo ta raznolikost omogućuje slojevitost vina.
- Imamo vinograde na različitim visinama i u različitim tipovima tla. Negdje je više fliša, negdje ilovače. Sve to daje svoje, samo moraš znati što od koje pozicije očekivati, objašnjava nam dalje.
Posebno naglašava utjecaj zraka koji dolazi s mora i razliku između toplih dana i hladnijih noći. Ta amplituda pomaže zadržati svježinu i aromatiku, čak i u toplijim godinama. Istodobno, svjestan je i izazova koje donosi promjena klime. Priča nam da vlažna proljeća, sušna ljeta i sve izraženiji ekstremi zahtijevaju dodatnu pažnju i stalnu prilagodbu.
Inače, Bertošina kušaonica iznad doline Mirne postala je mjesto koje se pamti. Pogled prema Motovunu i tišina sela daju vinu kontekst koji se ne može reproducirati u gradu ili na sajmu. Robi je taj potencijal prepoznao i odlučio ga razviti na svoj način.
Degustacije uz zalazak sunca koje je organizirao prošlog ljeta nisu klasična kušanja, nego posebni, unaprijed dogovoreni termini u kasno poslijepodne, kada se vino pije uz zalazak sunca. Degustacije prate jednostavni, ali pažljivo odabrani zalogaji, domaća, sezonska hrana koja ne dominira, nego prati vino.
- Ideja je da ljudi dođu, da ne žure. Kušamo vina, nešto se pojede, pričamo i dočekamo zalazak. To nije event, to je doživljaj, kaže.
Zanimljivo je da uz teran i malvaziju, važnu ulogu u njegovoj priči ima sivi pinot. Sorta koju je zavolio još za vrijeme studija i putovanja, ali i sorta koja ima povijesnu prisutnost u ovom kraju kroz stare nasade. Tu su mu informaciju prenijeli stariji vinogradari i zbog toga se odlučio posvetiti ovoj sorti, koja nije česta u Istri. Sivi pinot postao je i temelj za razvoj pjenušavih vina, kojima se Robi posljednjih godina sve ozbiljnije posvećuje jer ih sam osobno obožava. Radi ih klasičnom metodom.
- Pjenušci traže još više vremena i pažnje. Tu nema brzine. Radiš bazna vina, čekaš, kušaš, tražiš ravnotežu. To mi je izazov i gušt, priznaje.
Danas proizvodi oko 25 do 30 tisuća boca godišnje, a plan mu je postupno doći do osam do deset hektara vinograda i oko 50 tisuća boca. No ambicija ima jasne granice. Ne želi izgubiti obiteljski karakter vinarije niti pretvoriti kušaonicu u masovni turistički punkt.
- Radije ću rasti sporije nego izgubiti kontrolu. Ovo je obiteljska priča i želim da takva ostane, kaže. Decanterovu nagradu ne doživljava kao osobni trofej, nego kao potvrdu cijelom kraju. Motovunština je, smatra, primjer kako se kvalitetom, strpljenjem i zajedničkom ambicijom gradi ozbiljna vinska priča.
- Kad se piše o ovakvoj nagradi, ne piše se samo o jednom vinu. U toj priči su i Kaldir, i Motovun, i Istra. I to je ono što ovu nagradu čini posebnom, zaključuje ovaj skromni i vrijedni vinar iz Istre.
U čaši teran s 96 bodova, oko vas vinogradi Kaldira, ispred pogled na Motovun. Ova nagrada nije promijenila Robija Bertošu, samo je potvrdila da se i iz malog, skromnog podruma, uz strpljenje, obiteljski rad i jasnu viziju, može doći do samog vrha jugoistočne Europe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....