Izvor fotografija: iStock
Izvor vijesti: FineDiningLovers
Stari Egipćani su koristili prah biljnog ugljena čak tri puta dnevno. Čak i tada, ugljen je bio poznat po svojim detoksikacijskim svojstvima, sposobnosti da smiri vaš trbuh i kao prirodni lijek za razne zdravstvene probleme. U kasnim 1800-ih, na prijelazu stoljeća , nova sorta slatkih peciva je počela biti popularana u engleskim gradovima; brašno se miješalo s biljenim ugljenom. Do današnjih dana je kuhanje s biljnim ugljenom postalo sinonim za zdravlje, ljepotu i, odnedavno, novi trend u hrani.
Sve zahvaljujući boji! Ta nijansa crne koja se stvara daje pravu osobnost jelu, ističe ostale boje na tanjuru ili samo služi kao element iznenađenja poput u pecivima za hamburgere ili u tjestenini. Aktivni ugljen nema nikakav okus pa se stoga može dodavati i slanim i slatkim jelima. U restoranima danas njegova je primjena izraziro raširena. Koristi se u izradi kruha i focaccia, za izradu krekera na kojima se služi meso, riba ili namazi. Često se dodaje kavijaru i morskim plodovima. Također, koristi se za bojanje maslinovog ulja kako bi prezentacija na tanjuru bila još efektnija.
Aktivni ugljen se koristi i u desertima. Vrlo često se aktivni ugljen miješa u sladolede. Također, u Francuskoj rade crne kroasane. Napokon, aktivni ugljen je posato i glavni protagonist u koktelima. U New Yorku, primjerice, je barmen osmislio koktel koji je u potpunosti crn a baza mu je sake i med. Aktivni ugljen se danas pojavljuje na menijima i kartama pića brojnih restorana na svijetu, ali i u Hrvatskoj.