Vinogradarstvo je mukotrpan posao. Prije svega, nezahvalan. A onda i radikalno nepredvidljiv; mjeseci rada, praćenja vremena, rezidbe, zaštite, čekanja, ulaganja i iščekivanja mogu se poništiti u nekoliko sati. Nekad tu presude bolesti loze, nekad tuča, nekad suša i bura. Ovoga puta, na Pelješcu, presudila je vatra.
Požar koji je prošlog tjedna izbio na području Kune Pelješke širio se prema Potomju, a jak vjetar znatno je otežavao njegovo gašenje. Vatrogasci su obranili kuće, no vatra je prošla kroz dio Pelješke župe i iza sebe ostavila oštećene vinograde, maslinike i šumarke. Skoro je zahvatila i kuće.
Šteta u vinogradima tek se počinje zbrajati. Iz Bure-Mrgudić objavili su da je u Pelješkoj župi stradalo oko 5000 loza plavca malog i rukatca, nasada koji su za nekoliko tjedana trebali biti spremni za berbu. Vinarija je pritom upozorila na problem zaraslih i neobrađenih poljoprivrednih površina, kroz koje se vatra, uz vjetar, lakše širila prema obrađenim vinogradima i maslinicima.
Vinar Matković ostao je bez oko 2000 loza plavca malog. Grožđe koje je trebalo biti ubrano za nekoliko tjedana sada skidaju s oštećenih trsova kako bi ih rasteretili i povećali mogućnost oporavka. Ali to ne znači da će se svi trsovi obnoviti, nego samo da im se daje prilika da prežive iduću godinu.
Oštećen je i veći vinograd grka Denisa Bogoevića-Marušića iz vinarije Križ. U njegovu slučaju vatra nije zahvatila drveni dio loze, ali je oparila lišće, pa će se stvarni razmjeri štete moći procijeniti tek nakon nekog vremena. Kuća je spašena, što je, kako kaže, u konačnici najvažnije.
Bogoević-Marušić jedan je od ljudi koji su posljednjih godina pokušali Pelješcu dati novu vinsku energiju. Kao jedan od pokretača GrapeStona, festivala prirodnih vinogradara i spontanih vina, sudjelovao je u stvaranju događaja koji je u Ston doveo vinare, kuhare i publiku iz Hrvatske i regije. Oštećen je i Bartulovićev položaj Vrana, s nasadima plavca malog, koji daje izvrsna vina, kao i vinogradi još nekolicine vinogradara.
Požar je, dakle, došao u najgorem mogućem trenutku. Berba je pred vratima, grožđe je na lozi, a u pojedinim vinogradima odluka više nije hoće li se proizvesti manje vina, nego hoće li se uspjeti spasiti nasad. Kod trajnih nasada šteta se ne svodi na jednu propuštenu berbu. Ako je trs potpuno izgorio, novi treba posaditi, formirati i čekati godinama prije nego što ponovno uđe u ozbiljan rod.
Zato bi reakcija države i lokalne samouprave trebala biti brza, ali i dugoročna. Prvo treba precizno popisati štetu te pomoći vinarima i maslinarima koji su izgubili ovogodišnji rod. Još je važnije osmisliti model potpore za obnovu višegodišnjih nasada, jer nekoliko tisuća novih loza nije trošak koji se može nadoknaditi iz jedne sljedeće berbe. Pomoć ne bi trebala tretirati vinograd samo kao poljoprivrednu površinu, nego kao višegodišnje ulaganje u kojem se gubitak osjeća kroz više sezona.
Ovaj požar ponovno otvara i pitanje zapuštenog zemljišta. Neobrađene parcele, visoka suha trava i šikara u uvjetima suše i bure postaju koridor kojim vatra ulazi u kultivirani krajolik. Nijedna mjera neće potpuno ukloniti opasnost od požara, ali redovitije održavanje zemljišta, prohodni protupožarni putevi i poticanje aktivne obrade mogu znatno smanjiti rizik.
Vinogradarstvo nije samo proizvodnja grožđa. To je stalno upravljanje neizvjesnošću, vremenskom, ekonomskom i biološkom. Pelješki vinari sada će, nakon što se požarište potpuno sanira, morati vidjeti koliko je od njihovih nasada ostalo. A dio odgovora neće dobiti ove jeseni, nego tek dogodine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....