Najpopularnije izdanje je bazično i lagano vino osvježavajućeg karaktera namijenjeno brzoj potrošnji i svakodnevnoj upotrebi. Zatim se kao ambicioznija varijanta često radi i zreliji tip graševine iz kasnijih rokova berbi, kad vino dobije dublju žutozlatnu boju, a arome se iz primarno voćnih i herbalnih presele u zonu cvjetnih, botritičnih te zrelog voća. Obično su takve graševine perjanice vinarija koje na tržište izlaze kasnije od bazičnih i mogu se dugo čuvati u arhivama. Takav tip graševina je pretplaćen na zlatne medalje i šampionske titule na lokalnim natjecanjima i priznanje struke generalno.
Treći tip graševine koji se još redovito susreće su predikati, to jest desertna vina dobivena prosušivanjem grožđa na trsju do određene faze prosušenosti i slatkoće, a vrhuncem se smatraju ledena berba i izborna berba prosušenih bobica. Postoje još i drugi tipovi graševine, ali su na tržištu sporadični, na primjer, one dozrijevane na kvascima u malim ili velikim hrastovim bačvicama ili pjenušci od graševine. Prve dvije skupine su uvjerljivo najzastupljenije, obje su najčešće dozrijevane u rostfrajnim bačvama ili tankovima, a u pravilu ih razlikuje samo rok berbe, dužina dozrijevanja i visina prinosa.
Za prvu skupinu očekivanja nisu velika, trebala bi samo biti neopterećujuća, čista, da odišu svježinom i klasičnim graševinskim primarnim aromama. Trebalo bi ih se popiti u godini nakon berbe ili eventualno ih čuvati još jednu do dvije. Od druge skupine su očekivanja znatno veća, smatra se da dozrijevanjem od tri do pet godina dobivaju dodatnu dimenziju i postižu punu zrelost i da se potom bez poteškoća mogu čuvati do desetak godina od berbe, a ponajbolji primjerci i znatno dulje. S takvom se podjelom ne slažu svi, to jest postoje vinari koji su uvjereni da osnovni stil svježe graševine vrijedi i može puno više od onog kako je percipiran. Kutjevački vinar Branko Mihalj to govori već godinama i on stoga svoje graševine stavlja na tržište cijelu jednu godinu nakon drugih. Međutim, najjači argument do sada u korist takozvane svježe graševine i njezina potencijala za čuvanje dala je kutjevačka vinarija Galić.
Njen glavni enolog Slaven Jeličić je 29. veljače 2020. na Vinart Grand Tastingu održao masterclass na temu svoje graševine u vidu vertikalnog kušanja istog vina iz različitih berbi u periodu od 2008. do 2017. godine. Sva vina su pokazala iznimnu kondiciju i ono neočekivano, napredak kvalitete s godinama. Slaven Jeličić je uvjeren da zreliji i puniji stil graševine nije jedino jamstvo dugovječnosti nego i da moderna vina s puno svježine, kakva on radi, imaju najmanje jednak potencijal, a degustacija koju je priredio je sve prisutne uvjerila u ispravnost njegovih stavova. Osim toga, između Galićevih graševina, više potencijala za dozrijevanje su pokazale one elegantnije iz klimatski umjerenijih i vlažnijih godišta, pa su zvijezde degustacije bile berbe iz 2008., 2013. i 2016. godine. Toplija godišta daju zdravije grožđe, manje glavobolje tijekom vegetacijskog perioda i dobra vina, ali nakon proteka perioda kada vino smatramo svježim, ne razvijaju se jednako dobro kao hladnija. Zanimljivo je bilo i pratiti krivulju razvoja. S laven Jeličić smatra da se ona kreće u trogodišnjim ciklusima.
Prvi je period kada dominiraju svježina i primarne arome, koje u trećoj godini vidljivo gube na intenzitetu i čini se kao da vino pada, međutim, negdje s četvrtom počinje novi život, kada se u vinu pojavljuje dodatna dimenzija i ponovno postaje uravnoteženo i raskošno, samo drugačije. Negdje u sedmoj se značajnije pojavljuju tercijarne arome i polako preuzimaju primat te se ukazuje treće lice, ono sasvim dozrelog vina. Iza desete godine graševina konačno poprima izgled arhivskog vina, duboke boje i karamelno medastih aroma te, ovisno o kvaliteti berbe, može potrajati još desetljeće, dva ili pak propasti već za par godina. Graševine Galić svakako vrijede puno više nego što koštaju i s vremenom ozbiljno dobivaju na kvaliteti, pa iako se najčešće potroše unutar godinu do dvije od berbe, probajte staviti koju bocu na stranu i zaboraviti je na neko vrijeme, isplati se.
GALIĆ, GRAŠEVINA 2008. 95/100, cijena na upit u vinariji
Fantastično vino, nevjerojatno kako se dobro razvilo i kako je raskošno godinama usprkos. Bogato, živo, slasno, zaobljeno te dugačko na finišu. Posjeduje plemeniti miris starog vina s tercijarnim štihom na kakav smo navikli kod najboljih rizlinga. Kvalitetu ovog vina je prepoznao i šibenski restoran Pelegrini, inače nagrađen Michelinovom zvjezdicom, i uvrstio ga u ponudu, kupivši ga direktno u arhivi vinarije.
GALIĆ, GRAŠEVINA 2013. 93+/100, cijena na upit u vinariji
Pokazuje potencijal da bude najbolje Galićevo vino ikada. Još ni traga od tercijare, iako je u sedmoj godini. Raskošno na nosu, zaobljeno i kremozno u ustima. Cvjetne arome dominiraju, ali ima još sačuvanu i herbalnu notu (osobito na finišu), pa neku voćni slast (citrusnog voća). Kompleksnije ne može biti. Godište je 2013., a još pršti svježinom.
GALIĆ, GRAŠEVINA 2016. 91+/100, cijena na upit u vinariji
Još s puno primarnih aroma breskvi, dinja i jabuka, ali već razvijeno, s finesom odležanog i blago omekšanog vina. S jasnim kvaščano kremastim dojmom na retrookusu, kompleksno, široko na nepcu i jeziku, s puno svježine. Vino iz razreda standardnog bijelog vina visoke klase za uz riblji ručak.