Bekal se prije nekoliko mjeseci preselio svega nekoliko ulica bliže Kranjčevićevoj stadionu. U tom je razdoblju ekipa u restoranu uvela i ponudu za šankom. Darko Basara, koji je preuzeo kuhinju Bekala, uz kolegicu Idu Ribičić, osim degustacijskog šestoslijednog menija, ponudio je i ozbiljnu barsku hranu za goste bez rezervacije. Basara je pritom jedan od onih rijetkih kuhara koji ne proizvode buku oko sebe, ali kuhaju odlično. Za šankom su se posljednjih mjeseci mogli pronaći pohani zec i još nekoliko jela, ali nama je za oko zapeo burger.
Kušali smo ga neki dan, uz nekoliko čaša vina, čiju priču, nakon zatvaranja Gole na istoj adresi, vodi Ivan Salopek. Podsjetimo, Salopek je diplomirani politolog koji je neko vrijeme mislio raditi marketing za stranke, no kad je vidio kako izgleda politička scena, odlučio se posvetiti vinu. Nećemo ovdje opisivati njegov životni put, koji uključuje i vinsku distribuciju, ali valja znati da taj čovjek doista razumije, poznaje i voli vino. A da ne govorimo da je među prvima u Hrvatskoj promovirao važnost minimalne intervencije u vinogradarstvu. Uz hranu smo tako popili čašu fantastičnog, netipičnog crnog pinota iz 2011. Ivana Kosovca, čije je gotovo sve butelje Salopek još prije mnogo godina kupio. S ovim vinom treba imati strpljenja, jer se otvara polako, ali onaj tko je strpljiv, u čaši ga čeka pravi spektakl. Za šankom smo popili još nekoliko čaša, a vidjeli smo i da su gosti na degustacijskim sljedovima uživali u Tomčevu novom Rockstaru. Vinska je priča Bekala, dakle, u dobrim rukama.
No, iznad vina, Bekalov barski meni krasi jedan od najboljih burgera koje smo u Zagrebu pojeli. Riječ je o naizgled posve jednostavnom burgeru, ali iznimne sočnosti. Čine ga masna pljeskavica odležane govedine, genijalna shio koji majoneza, bogat komad sira s plemenitom plijesni i dva meka komada japanskog shokupana, mliječnog kruha. U tom je zalogaju nešto gotovo starinsko i posve raskošno, nešto što djeluje jednostavno, a ostavlja dojam velike kuharske pameti. Kada na to dodamo čašu pinota, teško da drugdje čovjek može bolje potrošiti novac na hranu.
Pojeli smo ondje i izuzetan ćevap, ali to je posve druga tema i zaslužuje poseban tekst. Ne bismo htjeli skretati pažnju s božanstvenog burgera, koji vrijedi kušati. Možda je pomalo paradoksalno ovo uopće nazivati burgerom, jer je posrijedi nešto vrlo posebno, više nalik sendviču (iako, mogli bismo polemizirati i da je burger sendvič), ali izvedeno savršeno. Bekalov burger od 18 eura, uz koji dolazi i domaći kimchi, vrijedi svakog centa.
Bekal općenito vrijedi posjetiti, zbog žive atmosfere, malog psa Ključa u kutu koji budnim okom prati zbivanja u restoranu, ali i zbog šanka, koji trenutačno nudi najbolji burger u gradu. I obavezno prepustite vinski izbor Salopeku, bilo da dolazite na ozbiljniju večeru ili samo na čašu vina uz burger.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....