Prirodna vina iz srednje i istočne Europe, uključujući Hrvatsku, bila su za vikend prije dva tjedna "talk of the town". Ali ne u bilo kojem gradu, nego u samom središtu svijeta, u New Yorku, na najprestižnijoj mogućoj adresi - 45 Rockefeller Plaza. Ondje je, naime, održan Karakterre, jedan od najvažnijih festivala prirodnih vina na svijetu, a svakako najveći i najvažniji u regiji čije vinare i njihova vina predstavlja. Na svojem američkom debiju, Karakterre je na Manhattan doveo prvenstveno austrijske, pa onda i hrvatske, slovenske, češke, slovačke, mađarske i talijanske male vinare, od kojih su mnogi prvi put bili u Americi. I neki od njih nisu mogli vjerovati gdje su se zatekli - prirodna vinarka iz slovačkog sela uz ukrajinsku granicu, koju u domovini gotovo nitko ne pozna, sad je odjednom zvijezda na zelenom krovu zgrade podno Rockefeller centra, gdje svi žele kušati njezino vino.
O tome koliko je to veliko i važno postignuće svjedoči činjenica da se slični festivali, koji predstavljaju proizvode poput organskih i biodinamičkih vina, craft piva, prirodnih destilata, poljoprivrednih, pekarskih i svih drugih proizvoda iza kojih ne stoji industrija nego vrijedni, ekološki osviješteni pojedinci i njihove obitelji, u pravilu održavaju u Brooklynu, newyorškom urbanom rezervatu specijaliziranom za artisan scenu i njezinu supkulturu. Osnivač i spiritus movens Karakterrea Marko Kovač htio je pak u sam epicentar svijeta - na Manhattan. No, Rockefeller Plazi ipak se nije nadao.
NOVI MAINSTREAM
- Kad se ta adresa pojavila kao opcija, nisam znao što da mislim. Jer, što će reći mali prirodni vinari čija se životna filozofija nikako ne podudara sa svijetom banaka i visokog kapitala. No, ništa tu nije bilo slučajno: poslije sam doznao da je u vlasništvu obitelji Rockefeller jedan od najvećih posjeda u blizini New Yorka koji se obrađuje i održava po strogo ekološkim načelima. Bilo je tu u početku i neobičnih momenata. Pitao bih, na primjer, bismo li možda ovdje mogli postaviti ovo, ondje ono, a odgovor je bio: "Možemo što hoćemo, ovo je sve naše". Oni su doslovce vlasnici tog zemljišta, ulica i zgrada.
Iako se oko organskih i biodinamičkih vina zadnjih nekoliko godina podigao pravi hype, o njima se piše u Vogueu i New York Timesu, ovim je eventom Karakterre, dovevši prvi put male vinare srednje i istočne Europe iz Zagreba i Ljubljane, preko Beča, ravno u srce Manhattana, simbolički uveo prirodna, organska i biodinamička vina u mainstream. No, što je Karakterre i tko stoji iza tog projekta, začetog 2011. u Zagrebu?
Kao i iza svih najboljih stvari, u pozadini svega je entuzijazam i strast nekolicine, među kojima se kao ključna osoba ističe Marko Kovač, čija je tvrtka Label Grand 2011. prva počela sustavno uvoziti isključivo prirodna vina, tada još sasvim nepoznata i većini nerazumljiva, nuditi ih rijetkim zaljubljenicima i uporno raditi na educiranju publike. Bio je to logičan korak, jer je godine prije toga Marko Kovač proveo, najčešće sa suradnikom i istomišljenikom Nikom Đukanom, posjećujući podrume malih obiteljskih vinarija, upoznajući se s njima i njihovim vinima, a jedino im je bilo važno da je riječ o iskrenim vinarima koji svoje vinograde ne tretiraju kemijskim zaštitnim sredstvima i da su im intervencije u podrumima minimalne. Kako je takvih u nas bilo manje nego prstiju jedne ruke, a ni danas ih nije mnogo više i široj su publici mahom nepoznati, Kovač i Đukan "svoje ljude" među vinarima nalazili su po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, ali i u najbližem susjedstvu, u Sloveniji i u Austriji.
Bilo je to poput povratka u bolju prošlost, u vrijeme prije buma kemijske industrije koja je novovjeke vinare odlučila naučiti kako se radi vino. S vremenom su poznanstva i prava prijateljstva s vinarima čija je vina odlučio distribuirati zainteresiranim strankama, restoranima i vinotekama diljem svijeta postala brojnija. Rastao je i interes publike, velikim dijelom zahvaljujući upravo njemu, pa je usporedo s Label Grandom pokrenut festival koji će u ovom dijelu svijeta promovirati prirodna vina...
STROGI KRITERIJI
U Zagrebu je tako iste godine, 2011., organiziran prvi Label Grand Karakterre (danas samo Karakterre), gdje su vinari iz Slovenije, Austrije, Italije i drugih europskih zemalja sami posjetiteljima predstavili svoja vina koja je većina imala priliku kušati prvi put. Iduće dvije godine festival se održao u Zagrebu i Ljubljani, a potom se 2014. preselio u Beč.
- Tu odluku nismo donijeli preko noći niti slučajno. Austrija je u Europi najjača u prirodnim vinima poslije Francuske, od ukupne poljoprivrede gotovo 20 posto ima certifikat organske, i sve se više vinogradara i vinara okreće prirodnom uzgoju bez upotrebe kemijskih sredstava i intervencija u podrumu. Mi smo poznavali već mnogo takvih austrijskih vinara, s kojima nas veže pravo prijateljstvo, i znali smo da zajedno možemo napraviti velik iskorak. U Beč smo mogli privući širu publiku, a vrlo brzo shvatili smo da se trebamo fokusirati na regiju, jer tu postoji toliko dobrih vinara koji traže svoj prostor na tržištu da nam Francuzi i Talijani uopće ne trebaju. U Zagrebu smo 2011. imali ukupno samo 20 posto vinara iz zemalja srednje i istočne Europe, ostali su bili iz Italije, Francuske, Španjolske. Danas čak 95 posto vinara na Karakterre dolazi iz te naše "austrougarske" regije: iz Austrije njih oko 60, a ostalih - iz Slovenije, Češke, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Njemačke, ponekad netko iz Švicarske, eventualno sa sjevera Italije, iz Friulija i Južnog Tirola - još ih je oko 80, tako da smo ove godine na bečkom Karakterreu u svibnju imali čak 150 izlagača. Svima njima zajednički su naši kriteriji: vina moraju biti organska ili biodinamička, ne smiju biti filtrirana, udio ukupnog dodanog sumpora mora biti niži od 50 mg/l, proizvodnja mora biti obiteljska i obitelj mora živjeti od toga. Samo takvi vinari mogu izlagati na Karakterreu, jer naši posjetitelji, bilo profesionalci, bilo amateri, moraju znati da će ovdje naći baš takav tip vina. Uvidjevši koliko je to važno za promociju ne samo Austrije nego i cijele regije, koliko ljudi privlačimo i kako cijela priča raste, austrijska nas je vlada odlučila sufinancirati, i to je bio ključni trenutak za Karakterre, jer nam je to omogućilo da se još više širimo. A oni su u nama vidjeli nekoga tko im može omogućiti pristup tržištu s kojim smo mi već bili dobro povezani. Zajedno s vinarima uspjeli smo stvoriti scenu - i to smatram našim najvećim postignućem - koja je globalno relevantna i značajno mijenja percepciju ljudi u New Yorku, Los Angelesu i Montrealu o vinima iz ovog dijela svijeta. Americi i Kanadi, koje su najveći uvoznici vina na svijetu, više nisu važne samo Francuska, Italija i Španjolska, interes za prirodna vina iz ove regije danas je kod njih toliki da ih se praktički ne može namiriti, a sami su mi newyorški restorateri rekli da smo im otvorili oči prema našem svijetu te promijenili i redefinirali njihove poglede i ukuse za vina - govori Marko Kovač.
PANKERSKI STAV
Marko je došao odjeven u Karakterreovu majicu s natpisom koji pankerski demonstrira otpor prema konvencijama i ustaljenim vrijednostima: "PARKER GAVE ME 50". Riječ je, naravno, o sloganu koji duhovito, uz zdravu dozu autoironije, daje na znanje kako prirodne vinare ni najmanje ne zanima kako će biti rangirani na skali od 100 bodova koju je ustanovio najutjecajniji američki vinski kritičar Robert Parker i kojom se danas vode najvažnija svjetska vinska natjecanja poput Decantera ili IWC-a - jer on, smatraju, ionako ne može razumjeti njihova vina. A ono što ovdje treba razumjeti, prilično je jednostavno: proizvoditi vina na ekološki način, onako kako su to radili njihovi djedovi, primjenjujući ponešto od moderne tehnologije.
- U Austriji je to bilo moguće možda lakše nego drugdje jer je mnogo vinograda u posjedima obitelji koje od svojeg vina žive, a nove generacije, djevojke (u Austriji je sve više žena u vinarstvu) i mladići kojima su dali jedan kut podruma i komadić vinograda "da se malo igraju", okrenule su se tradiciji te vinogradu i vinu pristupili ekološki svjesno i odgovorno, upustivši se u organski pa i biodinamički uzgoj. Mi smo im pomogli plasirati vina na tržište, izvezli ih u Ameriku, što njihovim roditeljima nikad nije uspjelo. Kad su oni to vidjeli, počeli su im prepuštati posao. A kad su susjedi vidjeli da svoja vina izvoze i prodaju do posljednje boce, i oni su se počeli povoditi za njima. U početku je kod nas izlagao jedan Čeh, a sad ih je već dvadesetak i strašno su jaki - Amerikanci, Japanci, Francuzi… svi su ludi za njima. Jeste li još prije deset godina mogli zamisliti da će se restorani u svijetu otimati za butelje čeških vinara? U Slovačkoj imate barem 15 ozbiljnih vinara, i sve ih je više. Danas se svi oni nalaze na vinskim listama ozbiljnih restorana Pariza, Londona i New Yorka, uključujući one s tri Michelinove zvjezdice - ističe Marko Kovač.
Kako bi se mogao potpuno posvetiti Karakterreu, Marko Kovač je svoj Label Grand prije nekoliko godina prodao Borisu Sajranoviću, jednom od svojih najboljih kupaca od samog početka, vjernom pratitelju i poznavatelju scene s kojim se, naravno, i sprijateljio. I njega je kao i Kovača globalna pandemija zamrznula na stanovito vrijeme pa je tek ljetos u Zagrebu, pored Cafea u Dvorištu u Žerjavićevoj 17, otvorio "Nesputana vina", vinoteku koja promovira samo organska i biodinamička vina za koja interes i u nas, pogotovu među mlađom publikom, polako ali primjetno raste.
Marka Kovača je pak, prema njegovu vlastitom priznanju, u te dvije godine bez festivala u Beču financijski izvukla prethodna odluka da se i sam okuša u vinarstvu: raspitujući se za jednog ljetovanja na Korčuli o tamošnjim vinogradima, upoznao je domaću obitelj koja svoju lozu obrađuje na tradicionalan način, bez upotrebe kemijskih sredstava, te im predložio da se udruže i zajedno rade vino koje će on pokušati plasirati na tržište. Nije, priznaje, sasvim zadovoljan tim pošipom iz 2019., onaj iz 2020. već smatra boljim, no sve mu je to donijelo novo, autentično, insajdersko iskustvo koje mu pomaže još dublje razumjeti ono čime se bavi, a i vinari s kojima radi još ga više cijene.
Pitamo ga je li u proizvodnji tog svog vina koristio sumpor.
- Naravno, ne bih se ni usudio raditi bez sumpora, nemam za to dovoljno iskustva. Samo oni vinari koji su dosegli najvišu razinu, koji žive i dišu sa svojom lozom, mogu napraviti dobro vino bez sumpora. Ali nije sumpor najveći problem, nego kemija kojom se truju vinogradi, u kojima se onda rađa grožđe kojem u podrumu treba dodavati selekcionirane kvasce i druga sredstva kako bi uopće fermentiralo i postalo vino. Uostalom, biodinamičari prema naputcima svog ideologa doktora Rudolfa Steinera koriste sumpor jer on tvrdi da je dobar za čovjeka.
Među 60 izlagača na newyorškom Karakterreu bili su i Hrvati: Vinas Mora iz Primoštena Nike Đukana i Kreše Petrekovića, vinarija Bibich gdje proizvodnju u tom smjeru vodi Alenov sin Filip, te sam Marko Kovač sa svojim vinima s Korčule..
ŽIVOT BEZ KRAVATE
Na koje još naše vinare možemo računati u toj budućnosti?
- Tu su otpočetka s Karakterreom Clai, Piquentum, ponekad Frano Miloš, od mlađih Kosovec, Križ.. Sad i to pomalo raste, Tomac je na Plešivici napravio velik posao… Ima ih još nekoliko.
Koliko? Marko Kovač je prvo rekao desetak, ali je onda ipak uspio nabrojiti njih petnaest koje pozna. Sigurno ima još koji, kaže optimistično. Ali nije to laka odluka, jer traži vrijeme i odricanje, a donosi rizik i nesigurnost. No, siguran je, onaj tko se unatoč svim preprekama, a još uvijek i nerazumijevanju pa čak i podsmijehu, uspije prebaciti na proizvodnju prirodnih vina, bit će zadovoljan čovjek i ponosan vinar. I imat će ih kome prodati jer je svijet žedan prirodnih vina. Nedavni newyorški uspjeh Karakterrea i gužva za izlagačkim stolovima u Rockefeller Centru najbolji su dokaz.
- I moj je život danas potpuno drugačiji - dodaje Marko. - Moja je karijera počela u korporativnom biznisu, a danas svojim najvećim uspjehom smatram to što već godinama nisam obukao odijelo i vezao kravatu. A više ni neću. Jednostavno sam jednoga dana odlučio da ne želim živjeti tako uniformiran ispred dva ekrana i bez prozora u uredu. Sa svim tim vinarima ne dijelim samo platformu za promociju i distribuciju prirodnih vina koju smo zajedno stvorili. Mi smo zajednica i oni su svi moji prijatelji. Praktički sve vinare koji izlažu na Karakterreu osobno poznajem, kod gotovo svih sam bio doma, u vinariji. Znate li kako izgleda naš posao? Nađemo se, tri, četiri dana živimo zajedno, družimo se, jedemo i pijemo vino, na kraju se rastanemo uz riječi: poslat ću ti narudžbu. I sve to uz potpuno povjerenje koje nikada nije došlo u pitanje.