ZAŠTO JE OVO POSTALO "IT" MJESTO U ZAGREBU? Bili smo u omiljenom bistrou koji ima iznenađujuću vinsku kartu!

Lokal ima veliku uličnu terasu, dok je interijer u svijetlom drvu dizajniran po uzusima modernih bistroa kakve srećemo po metropolama svijeta, s kombinacijom visokih i klasičnih stolova. U pomno uređenom prostoru veliki prozor lukavo gleda na stari zid po kojem je i cijela ulica dobila ime.

Izmjenama jelovnika ovdje daju svoj doprinos trendu korištenja sezonskih sastojaka. Na zimskom meniju bile su krvavice, čvarci, sarma s pire krumpirom i buncek, sve pripremljeno uz zanimljivi twist. U sklopu Grand Tasting Luncha na kulinarskoj konvenciji kušao sam i odličnu, u temeljcu kuhanu svinjsku glavu pohanu u panko mrvicama, koju je Jurica servirao s demi glace umakom i pireom od jabuke, uz obećanje da će biti na jelovniku. Nažalost, svinjske glave nije bilo, no zato sam Pod zidom naišao na interesantne kulinarske uratke s dozom Hrvatskog zagorja.

Mladi chef s pravom ne može odoljeti zovu zavičaja. Pajcek z jabukom, štrukli, kokoš i jaje samo su od neki naziva s menija, uz teleću plećku, juneći rep, tatarski biftek, crne njoke i pomalo notorne goveđe obraze. Štrukli su ustvari sirom punjeni gnudi na kremi od špinata, nešto prezla i par pravilnih kockica svježe jabuke. Sve dekorativno, špinat i sir se lijepo slažu što nije novina, a u mrvicama se dobro osjeti putar, dok sirova jabuka ukrašava tanjur, ali je višak u ustima.

Sljedeće predjelo, arancini - pohane okruglice od riže i mozzarelle poslužene s odličnom šalšom i pastom od bosiljka. Pravilne okruglice su narančaste (odatle valjda inspiracija za ime), ali me kombinacija riže i sira nije impresionirala. Domaći agnelotti su mi s pravom bili preporučeni jer se radi o odlično izbalansiranom jelu u kojem sastojci augmentiraju jedni druge. Smeđi maslac, orašasti plodovi i kruška (može i jabuka) uobičajeni su sastojci i na paštama sjeverne Italije, pa je ovo dobar primjer genuine imitacije. Teleći jezik na podlozi od slanutka s kolutićima kumkvata najugodnije me iznenadio iz nekoliko razloga.

Prvi je svakako uvrštavanje jezika na jelovnik, drugi je kombiniranje s pireom od slanutka koji se odlično slaže s ovim mesom, a treći je hrabro korištenje slatko-gorkog kumkvata. Upravo aroma malenog agruma čini jelo kompletnim i originalnim. Bravo! Oba deserta koje sam probao zaslužuju pohvale i za prezentaciju i za okuse. Varijaciju šnenokla ističem zbog korištenja nepalskog timut papra, odnosno njegova gotovo nestvarnog citrusnog mirisa, dok mak tortica s mascarponeom, kozjim jogurtom i jabukom predstavlja znalačko sljubljivanje okusa u slastici.

Vinska lista je obećavajuće velika pa je izbor vina ugodan zadatak. Na čaše ih se toči dvadesetak, a zanimljivost je da se nudi i čepovanje za vlastoručno donesene boce. Grk Bire za početak, a zatim Šemberov Crni pinot uz meso zaokružili su ugođaj i popravili mi kišom natopljenu nedjelju, dok je osoblje u punom lokalu uglavnom uspijevalo odraditi zadovoljavajući servis. Gladnima predlažem da na vrijeme rezerviraju mjesto, naročito vikendom.

Kako sam to propustio učiniti, jedva sam uhvatio posljednji stol u lokalu punom Korejaca i Kineza.

Za ovaj restoran glasujte OVDJE!