Živjeti do stote! Mladi imitiraju talijanske none kako bi postigli dugovječnost, nekoliko je ključnih stvari na koje paze

Kada su se obećanja o mukotrpnom radu koji obične ljude može dovesti do bogatstva pokazala lažnima, ljudi su ga počeli odbacivati. Girl boss, djevojka koju zamišljamo kako trči gradom s papirnatom šalicom kave, jede kinesku dostavu pokraj laptopa u uredu u kojem boravi 12 sati dnevno i živi više od pohvale šefa nego od hrane, postala je karikatura same sebe onda kad ni peti put nije dobila povišicu.

Pexels

Mlađoj generaciji koja je gledala današnje 30-godišnjake i 40-godišnjake kako se muče, žive užurbano da bi jednog dana mogli uživati u plodovima svoga rada, ne pada na pamet učiniti istu pogrešku. Umjesto slogana kao što su work hard, play hard, 20-godišnjakinje radije pletu, čitaju, pišu dnevnike rukom, piju duge kave, bave se vrtlarenjem i kuhaju pravu hranu. Nonna-maxxing širi se stihijski društvenim mrežama uz obećanje da će život nalik onom talijanskih baki, tj. nonna, produljiti i još važnije ispuniti i uljepšati život onima koji ga slijede.

Unsplash

Poimanje luksuza trendovski se mijenja, premda ni praćenje trendova navodno više nije u trendu, a nonna-maxxing se sasvim sigurno stavlja s druge strane svega što predstavlja brzinu i naglu promjenu imanentnu trendu. Nisu predmeti, nego vrijeme i dokolica glavne su odrednice novog stila. Ipak, možete ga i vizualno prepoznati – od odjeće tu su široke haljine stisnute u struku kakve su u prošlosti nosile žene na jugu Italije, dok se u stanu umjesto za skupocjenu dizajnersku fotelju novac štedi za super kvalitetno posuđe. Kad vidite njihovo druženje, neće biti fotki klubova pa čak ni restorana ili barova. Uglavnom su to šetnje po prirodi, pletenje i zajedničko kuhanje.

U tom životnom stilu hrana i njezina priprema igraju centralnu ulogu. Nema unaprijed pripremljenih jela koja se odmrzavaju i podgrijavaju. Druženje kreće rano, priprema se zajedno, tjestenina se razvlači pa reže, oblikuje. Ništa nije identično, ali je ukusno jer je pripremano dugo i s ljubavlju. Barem onoliko koliko se kuhalo, toliko se i jede. Sjedi se za stolom, pije vino, pričaju se priče. Obrok je centralni dio dana, a ne trenutak kojim se prekida smjena na poslu. Ne dopušta se da hrana i piće pate zbog rada, ne obrnuto.

Darko Tomas/Cropix

Kad se kuha, ne broje se kalorije, kuha se na maslacu, masti, ulju, a koriste se stare kuharice i obiteljski recepti. U sve se dodaje sir i panceta, jede se puno tijesta. Jedan obrok u danu ne smije biti uvjetovan vremenom, dijetama ni planovima prehrane, a nakon njega se jede desert, pa makar on bio obični sladoled. Najvažnije je uživati u svakom trenutku, ne opterećivati se starenjem, kilama, poslom, jer nema tog šećera ni masti koja skraćuje život više od stresa.