Život i rad u skladu s prirodom

Piše: Mateja Domitrović

Snima: Marko Miščević

Vesna Rožić Šibić i njezin suprug Zaim jako dobro znaju kako je živjeti u skladu s prirodom.

Marko Miščević / HANZA MEDIA

Od rijetkih su koji o biljkama, životinjama, svakom stablu, travci i kamenu pričaju kao majka o svojem djetetu. Najnježnije i najljepše. A to je čista ljubav i poštovanje. Shvaćaju i osjećaju sve ono dobro što nam ona svima daje bez traženja ičega zauzvrat. I uzvraćaju joj jednako brižno svakoga dana. Totalno posvećeni.

Marko Miščević / HANZA MEDIA

A priča sa Zogetterom (Zogge=obiteljski nadimak, terre=zemlja) počela je prije sedam godina. Tada su njih dvoje raskrčili Vesninu zapuštenu djedovinu i pretvorili je u pravu oazu koju danas čuvaju pijevci Žika i Pedro te guske Bepina i Luigi. Nekada su tu bila polja prepuna svega što je tada hranilo obitelj; žita, leće, slanutka, grožđa, a danas ovdje raste sve moguće ljekovito i začinsko bilje, poput nekoliko vrsti mente, lavande, kadulje, čubra, kalopera…, zatim masline, smokve, oskoruš, crna i bijela murva, trešnje, razno povrće…, a od svega toga izrađuju se džemovi, sirupi, bilje se suši za čajeve kao i začini, a sve se pakira u kutijice za čiji dizajn je zadužena sama Vesna.

Marko Miščević / HANZA MEDIA

Tu su i masline u salamuri, ukiseljeni motar, smokvenjak, varenik, sve od namirnica uzgojenih na potpuno ekološki način. – Podržavamo permakulturu i biodinamiku, zdrav način života i razmišljanja. Slušamo što nam priroda govori, a znamo da govori samo ispravno i da nas ne laže. Održavamo autohtone sorte, sve što se može radimo ručno, koristimo jedino kosilicu. Nismo priključeni na vodu i struju iako imamo tu mogućnost – kaže Vesna.

Marko Miščević / HANZA MEDIA

Prije me to sve opterećivalo, nisam shvaćala. Nekada sam s nonom hodala po otoku, poljima, maslinicima, brala bilje i višnje i ti radovi me tada dok sam bila dijete nisu baš veselili. A danas sam najsretnija na svijetu. Ta sjećanja u meni su potpuno oživjela i probudila me dok sam čitala jednu knjigu u kojoj autor govori o tome kako je s majkom uvijek išao u prirodu i kako je tada bačeno jedno sjeme koje je tek kasnije proklijalo. A to se upravo dogodilo i sa mnom.

Sada gledam i divim se svemu što je meni moj nono ostavio; bajamima, višnjama, maslinama… Takav stav i taj trud može iznjedriti samo dobro, a to dobro može se upoznati na njihovu imanju ili kroz njihove proizvode.