Svima koji vole domaću zeljanicu spanakopita će na prvi pogled djelovati poznato. Tanke kore, nadjev od zelenja i sira, hrskavi rubovi i miris pečenog tijesta nešto su što povezuje gotovo cijeli Mediteran i Balkan. Ipak, čim zagrizete prvi komad, razlika postaje jasna. Spanakopita je intenzivnija, aromatičnija i izraženije hrskava, s karakterističnim okusom fete i maslinova ulja koji joj daju onu prepoznatljivu grčku notu.
U Grčkoj je ovo jelo gotovo svakodnevica. Jede se za doručak uz jogurt ili kavu, nosi na posao, kupuje u pekarnicama kao brzinski ručak i poslužuje gostima kao dio bogatog stola punog mezea. Nema gotovo nijedne grčke pekarnice u kojoj se iza stakla ne nalaze veliki limovi zlatno pečene spanakopite.
I upravo u toj jednostavnosti leži razlog zašto je Grci toliko vole. Spanakopita nije luksuzno jelo niti zahtijeva skupe sastojke. Nastala je iz tipične mediteranske logike kuhanja: uzeti ono što je dostupno, sezonsko i svakodnevno te od toga napraviti nešto zasitno, ukusno i praktično. Špinat, sir, tanke kore i malo maslinova ulja dovoljno su dobra osnova za jedno od najvoljenijih jela grčke kuhinje.
Tajna dobre spanakopite počinje sa špinatom
Iako se često čini da je riječ o vrlo jednostavnom receptu, dobra spanakopita zapravo ovisi o nekoliko ključnih detalja. Najvažniji među njima je pravilno pripremljen špinat.
Bez obzira koristite li svježi ili smrznuti špinat, višak vode najveći je neprijatelj dobre pite. Upravo zato Grci posebno paze da se zelje dobro ocijedi prije nego što završi u nadjevu. Svježi špinat najčešće se kratko poprži na maslinovu ulju tek toliko da uvene, dok se smrznuti mora potpuno odlediti i pažljivo iscijediti.
Ako u nadjevu ostane previše vlage, kore će omekšati i izgubiti svoju karakterističnu hrskavost. Dobra spanakopita mora biti lagano sočna iznutra, ali izvana zlatna i hrskava, gotovo lisnata.
Zanimljivo je da se u Grčkoj spanakopita ne priprema uvijek isključivo sa špinatom. Ovisno o regiji i sezoni, često se koriste blitva, kopriva, divlje samoniklo bilje, mladi listovi cikle ili aromatične mediteranske trave. Upravo zbog toga okus spanakopite može varirati od kuće do kuće, što je čini još zanimljivijom.
Feta daje karakter koji se ne može zamijeniti
Dok domaća zeljanica uglavnom počiva na svježem siru i vrhnju, srce spanakopite je feta. Taj slani, zreli sir daje joj intenzitet i onu specifičnu punoću zbog koje je toliko prepoznatljiva.
Uz fetu se naravno mogu dodavati i drugi sirevi poput ricotte ili svježeg kravljeg sira kako bi nadjev bio kremastiji i blaži. U smjesu gotovo uvijek idu i jaja koja povezuju sastojke, a ponegdje i malo maslaca ili dodatnog maslinova ulja.
Važno je pritom ne pretjerati sa soli. Feta je sama po sebi dovoljno slana pa nadjev lako može postati preintenzivan ako se dodatno začinjava bez opreza.
Osim sira i špinata, Grci često dodaju i svježe začinsko bilje. Kopar je gotovo zaštitni znak spanakopite, a često se koriste i mladi luk, peršin ili menta. Upravo ti detalji čine razliku između obične pite od špinata i prave grčke spanakopite.
Kore su bitne
Iako se tradicionalno priprema od domaćeg vučenog tijesta, danas se i u Grčkoj vrlo često koriste gotove kore nalik onima za savijače koje se mogu pronaći u svakom supermarketu. Ono što je mnogo važnije od samog tijesta jest način na koji se kore slažu.
Svaki sloj lagano se premazuje ili prska maslinovim uljem. Upravo taj korak omogućava da pita tijekom pečenja postane lijepo hrskava, zlatna i slojevita. Za razliku od nekih domaćih pita koje su mekše i bogatije nadjevom, spanakopita se oslanja upravo na kontrast između tanke hrskave kore i kremaste unutrašnjosti.
Može se pripremati u velikom limu pa rezati na kocke ili trokute, slagati poput savijače ili motati u male pužiće i zalogaje. I upravo je ta prilagodljivost jedan od razloga njezine popularnosti. Jednako dobro funkcionira kao doručak, lagani ručak, snack uz jogurt ili dio većeg mediteranskog stola.
Koliko joj je zapravo slična pita zeljanica?
Na našim prostorima zeljanica ima gotovo kultni status. To je pita koja miriše na obiteljske kuhinje, nedjeljne ručkove i recepte koji se ne zapisuju nego pamte. Spanakopita, iako slična na prvi pogled, nosi potpuno drukčiji karakter.
Domaća zeljanica obično je mekša, raskošnija i “utješnija”, s puno svježeg sira, vrhnja i bogatim nadjevom koji gotovo curi između slojeva tijesta. Spanakopita je preciznija, slojevitija i hrskavija. Njezini okusi su izraženiji, a naglasak je na maslinovu ulju, aromatičnom bilju i slanoj feti.
No upravo u toj razlici leži ljepota obje pite. Jedna pripada tradiciji kontinentalnih i balkanskih kuhinja, druga toplom mediteranskom jugu, ali obje dijele istu filozofiju: od jednostavnih sastojaka napraviti jelo kojem se uvijek vraćamo.
Trikovi grčkih baka
Bez obzira pripremate li zeljanicu ili spanakopitu, nekoliko pravila vrijedi uvijek.
Najvažnije je da nadjev ne bude previše tekuć. Smjesa mora biti bogata i maziva, ali dovoljno čvrsta da pita nakon pečenja zadrži oblik. Ako je sir vrlo vlažan, dobro ga ocijedite. Ako dodajete luk, kratko ga prepržite kako bi izgubio dio tekućine.
Kore nikada nemojte ostavljati nezaštićene jer se vrlo brzo suše. Najbolje ih je držati prekrivene lagano vlažnom kuhinjskom krpom dok radite.
I konačno, ne štedite na maslinovu ulju. Upravo ono daje spanakopiti onu prepoznatljivu mediteransku aromu i savršeno hrskavu teksturu zbog koje je toliko obožavana.
Jer dobra spanakopita nije samo pita od špinata i sira. To je okus grčkog Mediterana, jednostavne kuhinje koja od nekoliko osnovnih sastojaka uspijeva stvoriti nešto zbog čega se uvijek traži još jedan komad.
RECEPT ZA SPANAKOPITU
Trebat će vam:
1 kg špinata
2 žlice maslinova ulja
1 poriluk
3-5 komada mladog luka
300 g feta sira
1 šaka svježeg kopra
1 žlica sjeckane svježe mente
2 jaja
korica jednog limuna
250 g kora za savijače
prstohvat muškatnog oraščića
sol i papar
ulje
Priprema:
Špinat najprije operite i nasjeckajte na manje komade. Dobro ga ocijedite i pospite soli pa ga kratko masirajte. Umjesto masiranja, možete ga baciti na tavu s malo maslinova ulja i pustiti da povene. Poriluk i dva mlada luka nasjeckajte na sitno pa ih pirjajte na maslinovu ulju. Pustite da samo malo povenu i maknite ih s vatre. Umiješajte ostatak nasjeckanog mladog luka. Dodajte feta sir i začine i sve dobro pomiješajte. Dodajte i ocijeđeni špinat, dodajte jaja, limunovu koricu, malo maslinova ulja, muškatni oraščić i po potrebi malo svježeg sira ili ricotte. Kalup za pečenje premažite maslinovim uljem, na to složite kore za savijače (iskoristite pola kora) koje ste premazali maslinovim uljem. Sve ono što ispada iz kalupa, ostavite tako. Dodajte smjesu od sira i špinata, a zatim opet slažite slojeve kora koje ste premazali maslinovi uljem. Sve ono što visi van kalupa, presavinite u kalup, poprskajte s još malo maslinova ulja i pecite oko 30-40 minuta na 200 stupnjeva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....