Uz kebab, čaj i baklavu, najvažniji gastronomski simbol Istanbula je simit. To u pravilan krug uvijeno, hrskavo, sezamom presvučeno izvana, a meko, lagano i nježno pecivo iznutra prodaje se na gotovo svakom koraku, oko slavne Aja Sofije, na Taksimu i uz Bospor. Gricka se s nogu ili se u njemu uživa polako, za stolom s dragim ljudima, dok se ispred vas puši topli čaj iz male šalice. Simit je sve - doručak, ručak i večera.

Lidija Lončarić/

U originalu se jede takav kakav je, prazan i sezamast, ali danas se može kupiti i premazan krem sirom ili čak Nutellom, pa ako je to nešto što vas veseli, vrlo lako postaje i desert. Svestran je i iako na prvu izgleda kao obično pecivo, upravo ga taj hrskav, orašast prekrivač od sezama čini toliko dobrim da u njemu poželite uživati svaki put kad pred sobom ugledate mali kiosk na kotačima iza kojeg najčešće stoji muškarac spreman upakirati vam ga u komad papira i otpraviti vas u daljnje razgledavanje živopisnog Istanbula. U simit se vrlo lako zaljubiti i kada ga probate, vrlo vjerojatno ćete o njemu razmišljati više nego o svim lažnim torbicama koje ste vidjeli još dugo nakon što se vratite sa svog turskog putovanja. Barem se to dogodilo meni. Kada sam potrošila zalihe koje sam iz Turske donijela kući (da, posljednja tri komada kupila sam prije polaska na avion i ubacila u kofer, tako je, kako je), nije mi preostalo ništa drugo nego zafrkati rukave i baciti se na malo istraživanje.

Lidija Lončarić/

Simit koji se prodaje na ulicama Istanbula, saznala sam na, nećete vjerovati, Redditu, proizvode različite pekarnice koje zatim opskrbljuju ulične prodavače koji ih, pak, na svoje kioske donose u velikim bijelim vrećama. Jedna je korisnica napisala kako je iz bivšeg stana imala pogled na jednu takvu pekarnicu ispred koje su noću stajali kiosci na kotačima, a ujutro bi ih prodavači punili. Zanimljivo, jer baš sam se to isto pitala kada bih prošla pokraj svakog tog prodavača, koji su mi djelovali kao da simit uvijek imaju na zalihama, a sigurna sam da peciva svakodnevno prodaju u nezamislivim količinama. Jer, simit se na ulicama Istanbula kupuje, prodaje i jede neprestano. Kupuju ga domaći i turisti, što zbog primamljive cijene, koja uglavnom iznosi oko 20 lira, što je manje od 50 centi, a što zato što izgleda zbilja dobro i taj pucketavi sezam odmah popravlja raspoloženje. Navodno je izmišljen još u 16. stoljeću i s godinama je postajao samo sve popularniji, što me zbog navedena dva razloga nimalo ne iznenađuje. Simit je čudo! Baš zato sam jedva dočekala napraviti ga i u svojoj kuhinji.

Lidija Lončarić/

Priprema je prilično jednostavna, a jedini neobičan sastojak koji vam treba je melasa, koja se može kupiti u trgovinama zdrave hrane. Osim toga, sve sastojke možete kupiti i u kvartovskom mini-marketu. Također, neću vam lagati, motanje će vas možda malo namučiti, ali već na trećem komadu uhvatit ćete ritam i simit će izgledati baš poput onog na istanbulskim ulicama. Jedite ga dok je još topli, takav kakav jest, i ako vam u krilo i na tanjur ne otpadne barem šaka sezama, niste napravili ništa, pa pojedite još jedan.

Lidija Lončarić/

SIMIT (5 komada)

Trebat će vam:
250 g brašna
170 g vode
3 g kvasca
2 žličice soli
2 žlice melase (ili meda)
30 ml vode
oko 200 g sezama
Priprema:
Umijesite tijesto od brašna, vode, instant-kvasca i soli. Pustite da se udvostruči pa ga podijelite na jednake kuglice. Ponovno pustite da se dižu 20-ak minuta. Svaku kuglicu razvaljajte, zarolajte i pretvorite u dugačku zmiju. Spojite ih tako da napravite krug, ali tako da vam ostane dovoljno tijesta na krajevima kako biste ga mogli omotati oko kruga. Omotajte tijesto oko kruga sa svake strane i pustite da se diže još 20-ak minuta. Za to vrijeme u toplu vodu dodajte melasu i pomiješajte. Svako pecivo umočite u tu mješavinu pa u sezam. Pecite na 200 stupnjeva 15 - 20 minuta. Dok se peku, u pećnicu možete ubaciti i kocku leda kako bi se stvorila para. Prije posluživanja kratko ohladite.