U nekim prošlim vremenima srp i čekić bili su sinonimi za socijalizam i komunizam, pa su, po nekoj logici, motika i mašklin bili oportunisti takvom socijalističkom oruđu. Budući da u nekim selima Dalmatinske zagore nije bilo mnogo izučenih kovača za izradu tih alata, pomoć se tražila u Zadvarju. Na čuvenom robno-stočnom sajmu, koji posljednjih godina nije samo trgovački događaj, već društveni fenomen koji oblikuje život zajednice, čuva se stoljetna tradicija i kultura ovog jedinstvenog mjesta.
Danas je ovo zabiokovsko općinsko središte nezaobilazan dio turističke ponude Makarske i Omiške rivijere, gdje i domaći i strani gosti preko turističkih agencija dolaze tražiti svoju autentičnost.
Od blejanja do bronce
Nažalost, sve se rjeđe čuje meketanje koza i blejanje ovaca. Živi janjci, odojci i domaći sušeni pršuti više nisu u prvom planu – pazar su preplavile starine i antikviteti. Od četrdesetak štandova, gotovo trećina nudi predmete s daškom prošlosti.
– Ljudi traže uspomene – smatra jedan od trgovaca.
Na štandovima koji nalikuju muzejskoj prostoriji, prepunim vrijednih povijesnih artefakata, okuplja se mnoštvo ljudi. Nisu pretjerano raspoloženi za razgovor, kao ni trgovac koji im strpljivo pokazuje svaki predmet ponaosob.
– Po govoru bih rekao da su iz unutrašnjosti Hrvatske, vjerojatno okolica Zagreba. Najviše ih zanimaju drvene barke i različita zvona s brodova – nekadašnji zvučni odašiljači od lijevane bronce, čije se titranje izaziva udarcem bata. To im je najzanimljivije – govori prodavač poznat pod nadimkom Jaran.
Baka Mara i blago sa Zmijavaca
Preko puta, tik uz benzinsku postaju, u hladovini stare kostele, smjestila se baka Mara Gudelj iz Zmijavaca. Na improviziranom štandu sve same delicije – najviše pancete i slanine, tzv. "bile", kako je naziva ova starija gospođa koja već trideset godina svakog utorka dolazi na zadvarski pazar.
– Ova "bila" danas je najtraženija. Kažu da je dobra za onkološke bolesnike. Prije je nisi mogao ni prodati ni darovati – uglavnom smo je koristili za čvarke i mast. Danas je ne možeš pribaviti. Prošle sam godine odgojila petnaest gudina. Nijedan nije bio lakši od 240 kila. Zato je ova slanina debela četiri prsta – podiže baka Mara prosušenu ploču da se uvjerimo u njezine riječi.
Cijena je 15 eura, a za pancetu valja izdvojiti deset eura više. Kupaca, kaže, ima – tko zbog zdravlja, tko iz gušta. Sve se proda.
Pečenje, politika i poteštat
Zadvarje je mjesto uživanja u okusima i mirisima tradicije. Neizostavno je kušanje pečenja – janjećeg ili odojka, ovisno o ukusu i dubini džepa.
– Navali narode! Otmi se ako možeš! Danas sve u pola cijene! Zadvarje izabralo načelnika, a i Split će poteštata, ako Bog da! – viče iz sveg glasa Mate Šuta iz Rastovca, aludirajući na pobjedu svog prezimenjaka u Splitu.
Politika i dobra spiza oduvijek idu ruku pod ruku, pa ljudi kupuju – opet više odojka, iako su cijene dosegle 35 eura po kilogramu, dok je janjetina 45.
– Svake godine imamo sve više stranih gostiju. Neki prvi put vide kako satirom siječemo meso na drvenom trupcu. Zanimljivo im je. A kad kušaju... ne mogu se oteti dojmu – kažu Mate Šuta i Mate Santrić.
Dok jedan siječe i pakira, a drugi važe i naplaćuje, prvi u redu je Robert Rosandić, koji je do Zadvarja potegnuo iz Rude. Nekada je dolazio zbog stoke, danas radi običaja i gušta – da se nađe sa starim prijateljima i omasti brk komadićem odojka. Najdraža mu je plećka – manje sitnih kostiju.
Sajam kao turistička atrakcija
Zbivanja uz štand s mesom iz naslonjača prate Ivica Santrić i Jozo Baletić. Ivica, vlasnik ugostiteljskog objekta, dobro poznaje sajamske trendove koji su iz trgovačkih prerasli u turističke. Zato je Zadvarje puno turista – neki su već više puta dolazili.
– Očarani smo – kaže jedan Poljak. – Takvo što ne možete vidjeti nigdje drugdje. Svaki put kad sam na ljetovanju u Hrvatskoj, posjetim ovaj sajam. Osim sajamske ponude, uživamo u atrakcijama i prirodnim ljepotama Zadvarja – vodopad Gubavica, vidikovci, kanjon Cetine, srednjovjekovna utvrda Duare...
Posebno ga se dojmio rad Ivana Loze, priučenog kamenoklesara iz Imotskih Poljica, koji već godinama izrađuje kamene kipove, sudopere i zdence. Kamenje traži po brdima kao dio svojevrsne terapije. Najvjerniji kupci su mu Poljaci – kupuju likove svetaca isklesane u kamenu.
Sir, riba, vino – i sve između
Na pazaru se nudi i obilje ribe i sireva. Red za dobar komad ribe jednak je onom za pečenje. Milenko Kovačević iz Kreševa brda kupio je jednog cipla – taman za ručak.
– Tu sam svaki utorak. Zbog društva, zabave. Ritual mi je obići pazar, pa što mi zapne za oko – kupim. Stvarno ima svega – od igle do lokomotive. Je li skupo? Nekome je, drugima nije – veli Kovačević.
U ponudu mliječnih proizvoda upućene su Lucija Radoš iz Aržana i Marica Dundić iz Grabovca. Na štandu OPG-a Mala Roga nude sve – od škripavca do sireva sanskih koza.
– Lakše nam je ovako. Ljudi znaju da smo tu. Neki dolaze isključivo radi naših proizvoda. Nitko se ne buni, a svi se vraćaju – kaže Lucija.
Više nema razmjene
Bivši načelnik općine Šestanovac Živko Trogrlić i prijatelj mu Ivan Gudelj svaki utorak obiđu pazar – bilo sunce, bilo kiša. Navika je to, kažu, kao i mnogima iz kraja. Jer Zadvarje nije samo sajam – ono je mnogo više.
Prema podacima splitskog nadbiskupa Cupillija iz 1708., robno-stočni sajam u Zadvarju održava se već više od tristo godina. Mjesto uz kanjon Cetine bilo je idealno za razmjenu dobara između primoraca i Zagore. Tijekom 20. stoljeća bilo je čak sedamnaest gostionica i prenoćišta.
Danas tih prenoćišta više nema, ali ponuda ne zaostaje. S mora stiže riba, a iz Zagore puno više proizvoda. Ono što je zajedničko – više nema naturalne razmjene. Danas sve košta, i to poprilično.
Bože moj, i to su trendovi. Samo da ne prerastu u tradiciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....