Postoje namirnice koje se posebno cijene zbog svojih svojstava i zbog toga se smatraju supernamirnicama. Je li riječ o nutritivno bogatim namirnicama koje nazivamo "superhranom" ili je riječ o rijetkim i skupim plodovima, poput tartufa i kamenica koje se svojom rijetkošću ili sporim sazrijevanjem iznimno cijene i naplaćuju, kad ste gurman, u svakoj vrsti namirnice vidite njihovu posebnost i cijenite ih na sebi svojstven način. No, postoje i namirnice koje rastu u gotovo svakom vrtu. One kojima je dovoljno malo vode i sunca da nas potpuno osvoje i kojih se ne možemo zasititi. U tu posebnu kategoriju spadaju i rajčice.
Za mene su i one supernamirnice jer su zdrave, ukusne i iskreno uživam u njima. Ne voli ih svatko, ali uvjerena sam da nisam jedina koja ih obožava i koja svake godine nestrpljivo iščekuje da se zacrveni prvi plod u našem vrtu. U vrijeme njihove sezone ih jedem stalno, uz sva tri obroka, najčešće iz našeg vrta. Ako nam ponestane vlastitih, kupujem na kvartovskoj tržnici ili na Dolcu, uvijek od provjerenih kumica.
Gotovo da nema obroka tijekom ljeta, a da ne zalutam do vrta i uberem svježi plod s trsa i pojedem ga bez ikakvih dodataka, samo osunčan na suncu. Prije nekoliko godina sam kao glavnu temu u magazinu Dobra hrana predstavila kečap, pa iako je taj recept oduševio mnoge, ove sam ga godine odlučila malo izmijeniti i stvoriti neku novu verziju.
No, danas neću pisati o kečapu, nego o njegovu bratskom toplom umaku. Riječ je o mirisnoj, krepkoj, blago slatkastoj i kiseloj, sa savršenom aromom zrelih rajčica, crvenom umaku svih umaka - šalši.
S obzirom da je to tradicionalno jelo, svako ga područje, pa tako i neke druge države, pripremaju na svoj način. Nekome je luk obavezan, a drugima je češnjak sasvim dovoljan, netko stavlja papriku, a nekome je ona u šalši nezamisliva. Od svježih začina dodaje se bosiljak, peršin ili origano, a šećer po potrebi ako rajčice nisu dovoljno slatke. Guljenje rajčica je poželjno, no kora ne mora nužno smetati. Koja god verzija bila, osobno bi ih pojela sve, ali ipak na kraju najradije pripremam onu koja sadrži zrele velike mesnate rajčice, malo crvenog ili luka srebrenca, češnjak, sol, papar, smeđi šećer i puno bosiljka. To mi je uvijek osnova za šalšu, a s dodacima se igram tek kad je dovršim.
Čips od parmezana: Naribani parmezan posložite na hrpice na pleh obložen papirom za pečenje, oblikujte u tanki krug i pecite 6 do 8 minuta u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva, odnosno dok rubovi ne dobiju malo tamniju boju. Ne smiju pregorjeti. Ostavite da se ohlade prije nego što ih skinete s papira
Za nju najradije koristim sorte poput volovskog srca i šljivara, a mini rajčice draže su mi u sušenom obliku.
O vremenu kuhanja umaka vode se također polemike, pa iako je najbolje da se šalša kuha što dulje (oko 2, 3 sata), pokazat ću vam brži način. Zbog posebne metode pripremanja i dalje će zadržati onu pravu aromu tradicionalne šalše.
Pečem je u pećnici i radim deliciju za sve one koji ne vole dugo čekati na ručak. Želite li svoje goste potpuno ostaviti bez riječi, napravite im i domaću tjesteninu, i vrlo jednostavan, efektni čips od parmezana koji je savršen dodatak ovakvom jelu spremljenom s ljubavlju.
Jesam li već spomenula da gotovo sva djeca vole umak od rajčice?
Zato pripremite veće količine, zamrznite ih u manje plastične posude ili vrećice za zamrzavanje ili ih stavite u sterilizirane vruće staklenke s malo maslinova ulja na vrhu kako bi se umak zaštitio. No, prvo se uputite na tržnicu, odaberite najcrvenije i najmirisnije primjerke sa štanda i uživajte u pravim ljetnim mirisima koji će se širiti kroz pećnicu po cijeloj kući.
