Riblji brudet generacijama se priprema diljem naše obale, ali već na prvom koraku nailazimo na razlike: negdje je brujet, drugdje brudet, a ponegdje brodet. I dok biste pomislili da je tu priči kraj, zapravo tek počinje, jer uz nazive dolazi i bezbroj recepata.
Gotovo svaka kuća, od sjevera do juga, čuva svoju verziju i tvrdi da je baš ta ona prava, originalna i sa stoljetnom tradicijom. No pitanje tko je u pravu brzo gubi smisao. Brudet se ne može svesti na jedno “točno” pravilo, bez obzira kako ga zvali i što u njega stavili, uvijek zadržava svoju posebnu privlačnost.
Kad je riječ o sastojcima, pravila su još fleksibilnija. U brudet mogu ići različite vrste riba i rakova, a nerijetko i školjke. Neki ne priznaju verziju bez ugora, drugi ne odustaju od grdobine ili škarpine, dok treći tvrde da pravi okus dolazi tek sa škampima. Postoje čak i oni koji ga pripremaju isključivo od inćuna. U takvoj raspravi teško bi itko izašao kao pobjednik, pa je možda najpoštenije reći da brudet duguje svoju vrijednost upravo toj raznolikosti, ima tisuće lica, ovisno o tome što se nađe u loncu.
Slična priča nastavlja se i kod priloga. Netko će ga poslužiti uz tjesteninu, najčešće tagliatelle, netko uz palentu, poznatu i kao pulenta, pura ili žganci, dok će trećima biti dovoljan komad kruha. Sve su opcije prihvatljive, ali istinski ljubitelji brudeta najčešće biraju palentu. Ipak, kruh se rijetko izostavlja, jer je gotovo nemoguće odoljeti onom završnom "točanju" šuga i čišćenju tanjura do kraja.
BRUDET ZA DOMA NA NAČIN VJEKE BAŠIĆA
Brudet potječe iz pučke, gotovo sirotinjske kuhinje, ali upravo tu dolazi do izražaja mediteranska domišljatost. Nekoliko začinskih trava ubrano putem može potpuno promijeniti jelo. Primjerice, creška kadulja jednako će uzvisiti brudet kao i poznatu lokalnu janjetinu, čiji se miris osjeti već kroz ispašu. Tako se od skromnog jela, bez potrebe za skupom ribom, brudet pretvara u bogat i slojevit obrok.
Postoji i zanimljiva priča koju rado ističu njegovi najveći zagovornici, da je upravo riblji brudet bio poslužen na Posljednjoj večeri. Navodno je bio pripremljen od 13 vrsta riba, po jedna za svaku osobu za stolom. Bilo to točno ili ne, jasno je da se brudet oduvijek promatra s posebnom pažnjom.
Čak i njegovo ime nosi priču. Talijanski “brodetto” zapravo je umanjenica i znači “juhica”. Kako se jelo širilo Mediteranom, tako su se mijenjali i nazivi. U svojoj domovini postao je broeto, kod nas često brujet, a u Grčkoj bourdeto. Svaka varijacija donijela je nešto novo, ali suština je ostala ista, jednostavno jelo koje u sebi nosi nevjerojatnu dubinu i bogatstvo okusa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....