Volimo piti kuhano vino, ali rijetko gdje ga doista rade kako treba. Većinom to biva prekuhani čušpajz prepun jakih začinskih okusa, što je šteta, jer kuhano vino može biti izvrsno. Srećom, poznajemo čovjeka kojega smo zamolili za recept za ovu blagdansku poslasticu i njemu, kad je vino u pitanju, bezrezervno vjerujemo.

Eric Romolock, kojeg smo tražili za recept, trenutačni je glavni sommelier zagrebačkog bara Bastion No.19, jednog od ključnih mjesta za scenu vina minimalne intervencije u gradu. Bastion je nedavno proslavio i deset godina poslovanja, uz zaraznu atmosferu u kojoj se vrlo jasno vidjelo koliko je taj bar postao važan punkt domaće vinske i barske scene, ali i svojevrsna baza za specifičnu publiku.

Goran Mehkek/Cropix

Upravo zbog Erica Bastion je danas prilično međunarodno okupljalište sličnomišljenika: u njegovoj popodnevnoj smjeni nerijetko se za šankom i stolovima nalaze stranci, gosti koji ciljano dolaze probati nova vina koja Eric nerijetko ubacuje na kartu, pa lokal živi jedno uzbudljivo razdoblje. Jutarnju smjenu i dalje junački drži Marin Čuček, čiji je “jutarnji pajzl” posebna, gotovo ritualna epizoda za ranije posjetitelje bara.

Ericovo kuhano vino ovih bi dana trebalo se pojaviti i u Bastionu, a uz recept koji je podijelio s nama možete ga spremiti i kod kuće.

Goran Mehkek/Cropix

Recept za ultimativno kuhano vino

Ericovo kuhano vino kreće od božićnog sirupa, koji je temelj cijele priče. Za sirup treba litra vode, kilogram organskog smeđeg šećera i nemala šaka začina: piment, crni papar u zrnu, lovor, klinčić, muškatni oraščić, ružmarin, borovica, zvjezdasti anis, cejlonski cimet i korica naranče. Voda se prvo zakuhava sa svim tim začinima kako bi otpustili mirise, onda se ubaci šećer i miješa dok se potpuno ne otopi, nakon čega se sve procijedi i ohladi; tako dobiven sirup može stajati u hladnjaku tjednima i koristiti se po potrebi tijekom cijelog prosinca.

Kada je sirup spreman, kuhano vino se slaže prilično jednostavno: baza je voćno, neodležano, organsko crno vino koje neće dati gorčinu ni tešku strukturu, zatim dolazi liker od višnje ili teranino za dodatnu slatkoću i voćnost, te dobra doza božićnog sirupa.

Omjeri se mogu prilagoditi, ali okvirno se računa na jednu bocu vina s manjom količinom likera i otprilike pola “boce” sirupa, uz mogućnost da si sirupom kasnije podešavate sladak profil u čaši. Sve zajedno samo se lagano zagrijava, do točke prije ključanja, kako bi vino ostalo živo, a alkohol ne ispario previše; tko voli jače, može na kraju dodati malo brandyja, Grand Marniera ili gina s crvenom narančom za aromatski kick. Živjeli!