Organska i veganska restoranska scena u Zagrebu i dalje je razmjerno uska, osobito kada je riječ o mjestima koja oba pojma pokušavaju provesti dosljedno. Zato je otvaranje BioManije krajem 2024., zagrebačkog ogranka već poznatog bolskog projekta, djelovalo kao potencijalno važno pojačanje. Ali naš nedavni posjet restoranu dobrim je dijelom bio kritično loš.
Ljubazna konobarica odvela nas je u unutarnji prostor, kao spas od prevruće Tkalčićeve, gdje je, osim nas, bio zauzet još samo jedan stol. Donijela nam je jelovnike, obraćajući nam se na engleskom. Vinska je lista kratka i relativno zanimljiva; a prema njezinoj preporuci započeli smo s burekom od batata (12 €), posluženim s kremom od indijskih oraščića, trisom pašteta (14 €) te s dvije vrste veganskog sira.
Naručili smo i čašu Ager Pavina, vrlo lagane bijele kupaže navodno biodinamičkog vina s Hvara, o kojem nismo pronašli puno informacija. Konobarica nam je vino donijela prethodno natočeno, što je konstantna ugostiteljska greška. Ali ne krivimo nju, već vlasnike što očito nisu objasnili da se to radi pred gostom.
Burek je, nažalost, bio posve banalan. I preskup. Batat je bio gotovo potpuno lišen okusa, pa se, osim hrskavog omotača od rižina papira i vrlo ukusnog, gustog umaka od indijskih oraščića, malo što moglo osjetiti. Tris pašteta, međutim, bio je gotovo izvrstan. Sastojao se od tri verzije: genijalne tapenade, blago pikantnog namaza od indijskih oraščića i mrkve te “tuna pâtéa” koji je doista podsjećao na vrlo ukusnu paštetu od tune. Najugodnije su nas iznenadili sirevi od slanutka; nisu djelovali kao veganska utjeha za ljude koji ne jedu mliječno, nego kao ozbiljno koncipirani proizvodi, čvrste teksture, i više nego uvjerljive srodnosti s dobrim polutvrdim sirom.
Nakon vrlo dobrih predjela činilo se razumnim očekivati barem solidna glavna jela. Umjesto toga, uslijedio je jedan od većih padova s početka na sredinu obroka koje smo ove sezone doživjeli.
Pasta Carbonara (19 €), pripremljena u umaku na bazi tofua, s komadićima dimljenog tofua, hrskavim rižinim papirom i veganskim parmezanom, jedna je od lošijih tjestenina koje smo dugo pojeli. Najlakše bi bilo reći da jelo jednostavno nije za nas, jer ne jedemo svakodnevno vegansku hranu, ali ovdje to doista nije slučaj: riječ je o potpuno promašenom, amaterski složenom jelu. Umak se raspao, tekstura je bila pogrešna, umjesto da se sljubi s tjesteninom i bude kremast on je bio zrnate, grube teksture. Bio je jednako bezličan kao i punjenje bureka, dok je dimljeni tofu bio prepržen, tvrd i gotovo nejestiv.
Njoki s tartufima (28 €) bili su još slabiji. Prvo, sami njoki bili su posve pogrešno izvedeni: umjesto da budu mekani i podatni, imali su tvrdu, kao zapečenu koricu, dok je njihova unutrašnjost, navodno od batata, nudila tek gotovo pjeskastu teksturu, bez stvarnog okusa. Očito je da batat ovdje nije osobita snaga kuhinje. Ni umak nije popravio stvar; nema nikakve veze s tartufima, i bezličan je. Kad se tome doda rikula koja nije bila svježa, dobije se tanjur koji bez pretjerivanja spada među lošije njoke koje danas možete pojesti u Zagrebu, pogotovo za visokih 28 eura. Ali to, nažalost, nije sve.
Najveći šamar u toj drugoj rundi jela bila je salata. Tzv. sezonska salata s mikrozelenjem nije sadržavala nikakvo mikrozelenje, nego tek grubo narezane listove salate, moguće i unaprijed tako kupljene. Još je gore to što salata nije bila slabo začinjena, nego potpuno nezačinjena. Ne govorimo, dakle, o jelu koje bismo rado dodatno doradili za stolom, nego o salati koja je pred nas stigla praktički takva kakva je izašla iz vode u kojoj je oprana.
Srećom, desert, cheesecake s karamelom (10 eura), bio je ukusan i kremast, premda osjetno premalen za cijenu. No nije mogao popraviti dojam koji su za sobom ostavila horridna glavna jela. Utoliko je cijeli ručak razočaravajući i zato što Zagreb doista nema mnogo restorana koji vegansku kuhinju pokušavaju postaviti ambicioznije.
BioMania očito uživa vrlo dobru javnu reputaciju, barem prema Google osvrtima, ali na našem se ručku to nimalo nije potvrdilo. Ako ne računamo desert, od četiri konkretna jela koja smo probali dva su bila izrazito slaba, a jedno potpuno bezukusno, što je previše da bi se objasnilo tek dnevnim kiksom. Račun od 122 eura, uključujući dvije čaše vina, u tom je kontekstu previsok. Gost u restoranu, neovisno o iznosu koji plaća, prije svega traži vrijednost za novac. U BioManiji tu vrijednost nismo ni pribižno dobili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....