Svatko tko je posljednjih pedeset godina posjetio Vis, sasvim sigurno je barem jednom ušao u jednu od tri Kolđeraj pekarnice, dvije u Komiži i jednu u Visu. Međutim, ako ste probali njihove proizvode zadnjih godina, mogli ste vidjeti da su se značajno promijenili. Dogodilo se to zahvaljujući Alenu Kolgjeraju koji se u međuvremenu zaljubio u zanatsko pekarstvo i u potpunosti transformirao način na koji proizvode kruh, peciva i slastice.
”Oduvijek volim pekarstvo, učio sam, razvijao se, čitao o tome. I onda u koroni, kad smo svi imali više vremena, počeo sam razvijati svoj kvasac. Napravio sam svoj starter i počeo mijesiti kruh s njim”, priča nam Alen.
Kao i većina dobrih stvari, ideje su mu se počele razvijati kad je imao slobodnog vremena, ali jednom kad je krenuo u to, nije bilo povratka na staro.
"Počeo sam se dodatno informirati, razmjenjivati iskustva s drugim pekarima i tako sam upoznao Domagoja Kordića iz Kukuriku Artisan pekarnice. On mi je dosta pomogao, došao je sedam dana kod nas na Vis, radili smo skupa. Isto tako, odem često kod njega pa od četiri, pet ujutro skupa radimo u njegovoj pekarnici u Savskoj", prepričava nam.
U proizvodnji svoga kruha ističe važnost kvalitetnih sastojaka. To su u prvom redu zero brašna koja imaju više proteina i koja su skuplja od običnih, što se odražava i na cijeni kruha.
"To nije kruh kojeg ti treba pola kile da bi napravio konkretan sendvič. Ne pojedeš ga toliko jer je teži, puniji i zasitniji. Osim toga, takva brašna podržavaju rad bez aditiva. Mi nemamo niti jednu smjesu, radimo kukuruzni, integralni, raženi kruh. Pir i heljda nam dolaze iz malih mlinova", ističe Alen.
Osim sourdough kruha, koji je bio prvi korak prema zanatskom pekarstvu, u Kolđeraju imaju i sjajne slastice. Tu mu je pomogla Iva Steinbauer, slastičarka i vlasnica nekadašnjeg Pierre Sweet Escapea.
"Ona je isto došla kod nas, na mjesec dana i pomogla nam je oko krema, kroasana, cijelog maslac programa. Svi uglavnom rade s margarinom, a on nije samo jeftiniji nego je s njim lakše upravljati. Maslac se topi, traži posebne uvjete, ali mi imamo veliki pogon i možemo sve proizvoditi bez problema", kaže nam.
Iako ljudi uglavnom hvale pekarnicu u Visu jer je najveća i najljepša, tim istim pogonom opremaju i one u Komiži, tako da gdje god ih posjetili možete očekivati ukusne proizvode vrhunske kvalitete. U Komiži su isto sredili jedan prostor za slastičarstvo, ali dok ne razdvoje proizvodnju, sve šalju iz Visa.
A sve je počelo 1975. kad je Alenov otac s 23 godine došao na Vis. Tada je još bio mladić i na otok je stigao sam, tek kasnije su mu se pridružila braća koja su potom otišla na druge otoke i tamo pokrenula svoje poslove. Onda se oženio i dobio tri sina koji i danas vode obiteljski posao. Alen ističe da su nastavili proizvoditi i ostale kruhove, a ne samo kisele.
"Imamo i dalje klasične proizvode, ali i njih sve radimo apsolutno bez aditiva. Trenutačno je ovo sezonski posao jer ljudima ovdje to još uvijek nije toliko važno, bitnija im je cijena, ali mi smo se opredijelili", odlučan je Alen.
Puno putuje i vidi kako su artisan pekarnice procvjetale svugdje u svijetu. Ljudi se polako osvještavaju oko toga što jedu, tako da ne pristaje na kompromise.
"Nudili su nam razne, zaleđene i svakakve proizvode da preprodajemo, ali ako do toga dođe da tako moramo raditi, onda ću radije zatvoriti. To je protiv moje vjere", kroz smijeh nam govori i zaključuje: "Želim da se sve radi ručno. Najvažnija je ljubav prema poslu koji radiš, a ja stvarno volim pekarstvo!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....