Noel je prvi, a dugo je bio i jedini zagrebački restoran s Michelinovom zvjezdicom. Te 2019. godine kuhinju je vodio chef Goran Kočiš, koji je kasnije prešao na neke druge projekte, a danas je najpoznatiji po ulozi žirija u kulinarskom showu MasterChef Hrvatska. Nakon njega tu je bio Bruno Vokal, pa Mario Mandarić, a po povratku Vokala krajem 2025. godine, mnogi su tvrdili kako je Noel upravo sada u svojoj najboljoj formi. Kušali smo jela u vrijeme sva tri chefa, a na večeru u Noel smo svratili i ovih dana, posljednjih kada je u optjecaju bio njihov ljetni meni, kako bismo provjerili jesu li te tvrdnje doista točne.
U petak navečer Noel je bio pun, što nam se čini da se dugo nije dogodilo. Budući da relativno često prolazimo pored ovog restorana, neko nam se vrijeme činilo da je stalno prazan. Za vrijeme naše večere, u restoranu je bilo živo, a jedan se dio gostiju čak i izmijenio. Ljubazno, ali taman dovoljno opušteno osoblje odmah nas je posjelo za stol, ponudilo kartu s pićima za uvod i ponudilo nas vodom. Između pjenušaca i koktela, odabrali smo dva koktela, kako bismo isprobali što i kako se sada radi ovdje. Naš odabir bili su margarita i koktel s pelinkovcem: oba su bila svježa, lagana i dobar uvod. Ipak, s obzirom na tempo večere, na kraju ih nismo uspjeli popiti prije pozdrava iz kuhinje.
I kako će se pokazati na kraju, sve što je stiglo nakon koktela, bit će iznenađenje – i to jedno veće od drugog.
Prvo, voda. U Noelu poslužuju francusku Saint Géron vodu, koja je toliko meka, gotovo mliječna, kako ju je dobro opisao sommelier Kristian Harjač, da je se ne možete utažiti. Klizi niz grlo, daje neki potpuno drugačiji osjećaj na jeziku i odjednom možete popiti tri, četiri gutljaja ne osjećajući nikakvu težinu, kao što to može biti slučaj s tvrđim vodama. Možda na prvu zvuči smiješno, ali kod ove vode čak i najveći laici mogu primijetiti razliku. Mi smo se odmah bacili na istraživanje gdje je možemo kupiti u Hrvatskoj (moramo vas razočarati, kod nas je odmah dostupna samo gazirana varijanta).
Nakon koktela i vode na stol su stigli pozdravi iz kuhinje: puslica s brancinom i škamp s bučom i beurre blanc umakom. Oba zalogaja bila su jako svježa, a intenzivna, slatkasta, slana i slasna. Kombinacija škampa i buče čak nam se malo više svidjela, i to zbog hrskavosti koja je u ustima stvorila dodatno uzbuđenje. Zbog toga smo jedva dočekali iduće jelo. Tramezzini s tunom i ribanim žumanjkom iznenadili su nas izvedbom i igrom koju su stvorili u ustima, a svježa tuna između dva hrskavca lijepo je podigla cijelu kombinaciju.
Potom nam je osoblje uručilo meni, a mi smo napomenuli da nećemo uzeti vinski pairing, što se, uz ime kao što je Kristian Harjač, može činiti pomalo ludim, ali nismo bili raspoloženi za prekomjerne količine vina, već smo htjeli provesti opuštenu večeru uz pokoju čašu po preporuci sommeliera. Na kraju se to pokazalo odličnom opcijom, jer su sva vina koja smo kušali bila pun pogodak uz jela koja su nam poslužena. U pitanju su bili aromatičan Prieler Pinot Blanc, voćni i romantičan Cotes du Jura 2020. i neodoljivo slatka Benvenutijeva Malvazija San Salvatore (od prosušenih bobica grožđa).
A onda je krenula stizati hrana! Prvi slijed i otvaranje večere – salata s dry aged gofom, voćem poput malina, povrćem i uljem od borovice. Kakav početak! Svaka komponenta na ovom tanjuru imala je svoju funkciju, kako teksturom, tako i okusom. Prekrasno izražena svježina koju je na trenutke umirivao sočan komad gofa. Pojeli smo sve iz salate, a onda još i posrkali ostatak juhe iz zdjelice. I nije nas uopće bilo sram.
Drugi slijed bila je kamenica s jakobovom kapicom i perlicama od tempure od sipinog crnila. Na malom, efektnom tanjuriću u obliku kamenice nalazili su se još i celer, korabica i menta, koji su podigli kombinaciju i dali joj novo značenje. Hrskava korabica ovdje nam se posebno svidjela, jer je stvorila krasan kontrast i jelo učinila još zanimljivijim.
Zatim nam je prije trećeg slijeda poslužena focaccia s normandijskim maslacem. Iako bismo, kao što je to slučaj i kod vode, na stolu uvijek radije vidjeli proizvode domaćih proizvođača, malih i onih koji rade kvalitetno, ali mogu zadovoljiti potrebe Michelinova restorana koji radi samo večere, i ovaj je maslac bio fenomenalan. Da nam na stol nisu donijeli novi slijed, mi bismo pojeli sav maslac i kruh koji nam je ponuđen, a možda tražili i još jednu porciju. Kruh u Noelu i inače je jedan od boljih koje u restoranima jedemo iz godine u godinu, pa izuzetak nije ni ova focaccia.
A zatim su na red stigli štrukli. Kakav spektakl! Štrukli Brune Vokala i inače slove za jelo koje se jednostavno mora isprobati, a mi smo to sada i potvrdili. U meni se dodaju po želji, nisu sastavni dio, ali ih osoblje, naravno, uvijek toplo preporučuje. A osoblje zna što govori. Forma je drugačija od tradicionalne, što je i očekivano, i u Noelu štrukle rade uz dodatak reducirane kreme, pjene od mlijeka i hrskavog tijesta na vrhu. Okus je kao klasični štrukli, samo dvadeset puta intenzivniji i bolji. U svakom zalogaju osjeti se karamelizirano mlijeko, pa čak i blagi dim, a sve zajedno topi se u ustima. I ovih bismo mogli pojesti daleko više nego što je posluženo. Ali čekao nas je ostatak večere.
I to još malo ugljikohidrata: špagetini s patlidžanom i inćunima. Kremasti, skuhani al dente i jednostavno - slasni. Ne znamo gdje su ovdje točno sakrili patlidžan, jer mi ga nismo osjetili, ali inćuni su bili toliko intenzivni da smo na trenutak pomislili da im je pobjegao koji slani previše. Nije nam smetalo, jer ljubitelji smo jakih okusa, ali vjerujemo da postoje gosti kojima bi ovaj tanjur mogao biti možda ipak malo preintenzivan.
Pomalo neobično, ali mi ovdje još nismo bili ni upola siti i ni u jednom trenutku večera nam nije dosadila. Dobar znak.
Prije glavnog jela, na redu je bio poširani brancin u maslacu s pestom od bosiljka, kiselom tikvicom na vrhu i listovima kapara, a sve je zaliveno temeljcem od piletine, uljem od krastavaca i ikrom. Riba se topila u ustima, osjetio se i maslac, a svoj toj težini i jačini dobro je kontrirao temeljac s krastavcem. Neobično fino.
I onda glavno jelo: mare e monti. Igra tekstura i okusa. Prepelica, sipa, soparnik i jus, malo maline koja nam se na prvi pogled učinila totalno nepotrebnom, a na prvi zalogaj fantastičnim dodatkom. Uz sve to, brioche s rajčicom. Jeli smo i nismo se mogli zaustaviti. Malo ovog, malo onog, malo ovog s onim i očistili smo tanjur. Odličan spoj, uzbuđenje u svakom zalogaju i totalna radost.
Došli smo i do deserata. Otok je favorit osoblja, što su nam vrlo jasno naglasili. U pitanju je, zapravo, varijanta šnenokli, pri čemu se kombiniraju meringa na dnu, krema od citrusa i sladoled od kozjeg jogurta. Uz sve to, tu je i kumkvat punjen juzuom. Kakva eksplozija. Nekoliko razina kiseline i slatkoće, a ničega previše. Jasno nam je zašto osoblje toliko voli ovu slasticu.
Kombinacija sladoleda od kadifica, badema i vanilije kao drugi desert možda nas zato nije toliko impresionirala. Bio je daleko blaža, nježnija, ukusna, ali zaboravljiva.
I na kraju, petit four. Ovdje obično već posustanemo i nekako preko volje pojedemo te zadnje slatke zalogaje. U Noelu to nije bio slučaj. Keks s kremom od borovih iglica nas je zaintrigirao, tart od borovnice podsjetio nas na nešto poznato, a sorbet od gorke naranče podigao i natjerao nas da živnemo. U jednom smo trenutku pomislili kako bismo mogli čak i sve ovo bez problema ponoviti. A to se zbilja ne događa često.
Bruno Vokal u Noelu, dakle, sada doista kuha vrhunski. Komponente su u svakom jelu smislene, pričaju priču i, ono najvažnije, sve zajedno je nevjerojatno ukusno. Ni u jednom trenutku nismo osjetili umor ili zamor od hrane, neprestano smo napeto čekali što stiže iduće, a u razgovoru s osobljem dodatno smo se opustili. Atmosfera nije bila uštogljena, kao što je to često slučaj u restoranima ovog tipa, pa je cijelo iskustvo odmah bilo nekako ugodnije i toplije. Vokal uskoro mijenja ovaj meni, što je ujedno šteta, jer rado bismo ga ponovili, ali i veselje, jer jedva čekamo vidjeti što novo sprema. Ovo je najiskrenije bilo jedno od ljepših iskustava ove sezone, a priznat ćemo vam, na večeru u Noel uputili smo se nevjerojatno umorni i bezvoljni. Ako to ne govori dovoljno...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....