Ovaj azijski fusion restoran vrijedi posjetiti već samo radi genijalnog ramena, a tu je i izvrstan jelenji vindaloo

Drugi azijski fusion restoran otvoren u Osijeku, Slavoniji, Baranji i Srijemu, od otvorenja 2023. godine nametnuo se kao jedno od najpopularnijih mjesta u kojemu se može probati ova vrsta kuhinje. Brojne pozitivne recenzije, među kojima i naša od prošle godine, bile su povod da opet posjetimo Lulu.

Stol smo glatko i učinkovito rezervirali za subotnji ručak, što svakako preporučujemo jer se radi se o nevelikom prostoru, a terasa na Sunčanoj ulici nije baš najpoželjnije mjesto na vruć dan u Osijeku, nomen est omen. Prostor je vrlo ugodno uređen, a nasuprot velikom muralu Anthonyja Bourdaina je šank u zelenim pločicama koji gleda u poluotvorenu kuhinju. Šank je predviđen za konzumaciju hrane i taj mig japanskoj tradiciji vrlo nam se svidio. Pohvale idu i glazbi, kako glasnoći tako i izboru uglavnom rock klasika.

Jelovnik se sastoji od šest predjela, dvanaest glavnih jela i dva deserta, što je gotovo uvijek obećavajuće. Kao punokrvni fuzijski restoran azijske kuhinje, osim većinskog izbora domaćih namirnica, Lulu pokriva i veći dio globalno poznatih azijskih kuhinja od Indije pa do Japana.

Tako da smo se za predjelo odlučili probati Proljetne rolice (8 €), Shrimp toast (7 €), Gyoze (8 €) i Beef rendang tapas style (8 €).

Proljetne rolice ili Hoisin Duck Spring Rolls rade se od prethodno obrađenog batka i zabatka, kineskog kupusa u slatkom chilli umaku s obilnom količinom korijandera i vlasca. Kore rade sami i fantastične su, prhke i hrskave, ne možemo reći da su bolje od izvornih ali su definitivno jednako dobre i daju drugačiju kvalitetu jelu. Punjenje je ukusno, jedina zamjerka koja će se provlačiti kroz većinu predjela je nešto veća slanost.

Shrimp toast je vrlo 70‘s poslužen u visokoj čaši i sastoji se od moussea od kozica, tosta (jelovnik kaže brioche, a mi smo dobili focacciu, ali u konačnici uopće nije bitno) i začinskih trava (kopar, bosiljak, korijander…). Okus moussea je izvrstan, ali problem nam je predstavljao tost kojim je u jednom trenutku postalo teško grabiti mousse, koji je također relativno brzo izgubio čvrstoću i postao dosta tekući. Vjerojatno bi s još mekanom sredinom briochea bilo lakše pokupiti ga, ali to nije neki veliki problem jer je najbitniji element, okus, bez zamjerke.

Gyoze su bile najslabije jelo koje smo probali. Punjene su svinjetinom, kineskim kupusom i shiitake gljivama, a poslužene uz gyoza umak. Prvi problem je bio u tome što su krajevi gyoza bili otvoreni, odnosno vjerojatno nisu bili dobro stisnuti pa su se otvorili kod pripreme. Drugi problem, koji nam puno više smeta od prvog, jest činjenica da nisu bile zapržene niti na jednoj površini. Kao da su samo kuhane. A punjenje je - možda kao posljedica otvaranja - bilo pomalo gumenasto. I umak je bio poprilično slan s dominacijom soja sosa, dok se ocat, sezamovo ulje i chili ulje nisu baš osjetili. Šteta, no ostatak jela je definitivno popravio dojam.

Sljedeće predjelo bilo je goveđi rendang, koji nam se od svih predjela najviše svidio. Rendang je suhi curry porijeklom iz Indonezije i pripravlja se pripremom paste od začina, začinskog bilja i povrća koja se polako dinsta s govedinom i kokosovim mlijekom dok tekućina ne ispari, a govedina se nastavi pirjati u masnoći. Rezultat je mekano meso obloženo ljepljivim koncentratom punim okusa. U Lulu rendang poslužuju kao tri mala zalogaja obložena hrskavom pilećom kožicom i tuljcem od kokosa na podlozi od ulja od čilija i opet s velikom količinom začinskog bilja. Jelo ne samo da lijepo izgleda nego je i nevjerojatno ukusno, s hrskavim elementima i super mekanim punjenjem, svježinom začina i blagom ljutinom ulja. Jedina mala zamjerka je da je sam rendang bio opet na gornjoj granici slanosti. Ali, osim toga, apsolutno za svaku preporuku.

Od glavnih jela odlučili smo se za Tonkatsu lungić (16 €), Chicken tikku (17 €), Vindaloo od jelena (25 €) i Tonkotsu ramen (15 €).

Lungić je paniran i punjen sirom, jabukom i misom, te poslužen uz coleslaw, tonkatsu umak i sushi rižu. I ovo nam se jelo svidjelo, panirung je bio izvrstan, meso je zadržalo sočnost uz umami i svježinu koje su došle od punjenja, salata je uz dodatak ribizla priuštila prave male eksplozije kiseline koje su bile vrlo dobrodošle, a sve je povezao izvrstan umak. Riža nam je praktički bila suvišna.

Lulu verzija tikka masale spada u suše koje smo probali, što nas nije previše oduševilo. Okusi su bili tu, ljutina dosta umjerena, ali falilo nam je malo više umaka i kremastosti. Naanovi su bili korektni, nešto deblji i rekli bismo na pola puta između pita kruha i naana.

Vindaloo od jelena nas je pak oduševio. Verzija vindalooa s jelenjim mesom je portugalski utjecaj na ovo jelo i zahtijeva puno više znanja da bi se dobilo ovako mekano i ukusno meso s obzirom na prirodnu suhoću jelenjeg mesa. Kao i tikka masala, i vindaloo je relativno suh, ali svejedno iznimno ukusan i sočan. Ne bismo imali ništa protiv i više ljutine, jer s obzirom na standardni vindaloo ovo je definitivno jedan od blažih koji smo probali. No sočnost mesa i prepoznatljiv okus divljači uparen s koncentriranim začinima bili su jako dobri. Ovo nije klasični vindaloo, ali ga svakako vrijedi probati.

No jelo koje nas je apsolutno oduševilo, bio je Tonkotsu ramen. No, kao što se kuće grade od temelja i kao što ništa što nije temeljito napravljeno ne valja, tako se ovdje želimo prvo osvrnuti na temelj ovog jela, a to je, naravno, temeljac. Da nastavimo s građevinskom analogijom, ovdje temeljac nije samo temelj već je i podrum, prvi kat, potkrovlje i zen vrt, ne roh bau nego ključ u ruke. Kosti su zapečene tako da je prisutna dodatna dubina okusa, a kremastost i bogatstvo daju kolagenom bogati komadi koji su se kuhali do raspadanja. Samo zdjela ovog temeljca i otišli bismo savršeno sretni. Zanimljivo je da ovo jelo nije bez poveznice sa Slavonijom, preciznije sa svinjokoljskim tradicijama koje su nekada uključivale juhe od svježih kostiju, ukusne no ipak tek blijeda slika ovog moćnog temeljca. No vratimo se građevini, jer uz ovu kuću dolaze i sportski auto, off road vozilo, bazen, povrtnjak i arboretum. Očito, radi se o carskom mesu, rezancima i ostalim prilozima koji nadopunjuju ovo jelo. Carsko je idealno pripremljeno, karamelizirano i podatno tako da se raspada bez otpora. Ukratko, jedan od najboljih ramena koji smo probali i za cijenu od 15 € i više nego povoljan s obzirom na to da se radi o kompletnom obroku. Ako biste radi ičega došli u Lulu, neka to bude ramen, pogotovo ako ga nikada niste probali.

Mjesta za desert nam je jedva ostalo, ali smo zaključili da nam je dosta riže (jedan od dva deserta je ljepljiva riža) pa smo se odlučili za topli čokoladni kolač (7 €).

Kolač je brownie tipa i bio je sočan i topao kao što mu ime govori, a dodatak kokosa dao je zanimljivu hrskavu teksturu, iako nam je hrskavost pralina bila dovoljna. Sve u svemu solidan završetak uistinu dobrog ručka.

Dok smo čekali narudžbu osvježili smo se sa korektnim mojitom (7 €), gin mangom (7 €) i mocktailom od hibiskusa (5 €), a cabernet sauvignon (4,60 € 1 dcl)vinarije Suber iz Erduta nam je prilično smušeni konobar zaboravio naplatiti. Posluga je dijelom narušila iskustvo jer mladi konobar djelovao je prilično odsutno, kao da je prethodnu noć završio rano ujutro, a iako restoran nije bio pun, bilo je prilično izazovno privući mu pažnju.

Osim toga, vinska lista je relativno kratka, mahom hrvatskih i lokalnih vina. Posebno pohvaljujemo pristojan izbor čajeva.

Sve u svemu moramo reći da Lulu i nakon tri godine i dalje drži vrlo visok standard i nudi iznimno ukusna jela po prijateljskim cijenama, pogotovo s obzirom na kvalitetu i količinu. Chef Alilović svojim je znanjem i iskustvom odlučio kombinirati vrhunske lokalne namirnice s tehnikama i začinima koji nisu tipični za podneblje u kojem se nalazi, ali istovremeno se svatko može s njima na nekoj razini povezati i prepoznati određene elemente i tradicije koji su slični lokalnim. Vrlo uspješan fusion za koji se nadamo da će na ovako visokoj razini i dalje nastaviti funkcionirati i obradovati nas svakim posjetom.