Kada se prošle godine u Petrinjskoj ulici otvorio restoran Yezi, djelovao je kao iznimno uzbudljivo mjesto. Panazijska kuhinja, maštovito interpretirana od strane Dine Kneževića, glavnog chefa kuhinje, brzo ga je pretvorila u jednu od posebnih adresa u gradu. I doista, Yezi je u početku funkcionirao vrlo dobro. Godinu dana kasnije, vratili smo se u potrazi za novim jelima i starim uzbuđenjem.
Stol smo rezervirali i stigli točno na vrijeme. Hostesa nas je odvela do našeg mjesta, a osim nas, u restoranu je još jedan gost privodio večeru kraju. Sam interijer ostavlja dojam modernog i intimnog prostora. Glazba je tiha, ali postojana te funkcionira kao ugodna pozadina za razgovor.
Ubrzo smo dobili jelovnik i upoznali glavnog konobara. Kako će se tijekom večeri pokazati, on je bio i jedini glavni konobar u čitavom lokalu. Jelovnik je gotovo nepromijenjen u odnosu na prošlu godinu, što samo po sebi nije mana, no mi smo se nadali vidjeti i pokoje novo jelo. Koncept je ostao isti: raznolika jela namijenjena dijeljenju, s mesnim, ribljim i vegetarijanskim opcijama. Posebno se ponose bogatom ponudom dim suma, a tu su i dva degustacijska menija. Karta pića je široka, pokriva razne svjetske regije, no istovremeno ne nudi previše uzbuđenja.
Večer smo zamislili započeti čašom vrlo dobrog, svježeg i čvrstog pjenušca Terra Falconis (10 €) te jednim bezalkoholnim koktelom. Međutim, na ova smo pića čekali čak trideset minuta. U međuvremenu, iz kuhinje je stigao pozdrav. Sastojao se od nekoliko vrsta svježeg sirovog povrća posluženog s umakom od sezama. Hrskave teksture povrća otvorile su apetit, a bogat i sočan umak od sezama bio je pun pogodak. Ipak, čaše su nam i dalje bile prazne.
Pića su stigla tek nakon pola sata, a na prva predjela čekali smo dodatnih dvadesetak minuta. Sveukupno, od trenutka narudžbe do dolaska prvog zalogaja prošlo je gotovo pedeset minuta. Takvo bi se čekanje moglo tolerirati u krcatom restoranu, ali ovdje to nije bio slučaj. Štoviše, gosti za susjednim stolovima, koji su došli nakon nas, svoja su predjela dobili prije – očito su imali bolji horoskop te večeri.
Kozice s umakom od wasabija i avokada (14 €) bile su sasvim solidno pripremljene. Čvrste, a opet topeći se u ustima, baš kako treba. No, prateći umak bio je pomalo predvidljiv i dosadan, pikantan, ali bez dubine. Dry-aged brancin s yuzu-soja dresingom, mladim graškom i tartufom (17 €) opisali bismo kao pokušaj stvaranja jela s jasnim, odvažnim okusima. Nažalost, pokušaj je ostao samo to. Brancin je djelovao tek blago marinirano, a ne odležano, dok je tartuf u ovoj kombinaciji igrao isključivo glumačku ulogu.
Nekoliko dim sumova koje smo naručili bili su uspješniji, no i na njih smo čekali dodatnih dvadesetak minuta. Ravioli punjeni jastogom, rakovicom i kozicama u umaku od yuzua i maslaca s kavijarom (6 €) svakako su bili najbolji. Vrlo dobro začinjeni, topili su se u ustima, a blaga ljutina odlično je zaokružila priču. Hrskave jakobove kapice i kozice u kadaifu (14 €) zvuče bolje u teoriji nego što imaju smisla. Zbog izrazito hrskavog omotača, nježno punjenje jedva se osjetilo. Kao i kod prethodnog jela, umak je bio vrlo pikantan, što bi ovdje nekima moglo zasmetati.
Dim sum sa škampom, kozicom i foie gras (14 €) pati od sličnog problema, ali je izvedba ipak bolja. Tjestenina je bila bogato punjena i vrlo slasna, a tom kha umak vibrantan. Škampi na tanjuru su se ovdje našli više kao dekoracija.
Ražnjići su bili puno bolji. Čileanski brancin s misom i mladim lukom (14 €) briljantno je jelo. Riba je bila puna okusa, iznimne mekoće i savršeno pečena. S druge strane, flank steak mariniran u aji panca dresingu (12 €) također je bio uzorno pečen (što je za ovaj rez nužno), no meso je bilo žilavo. Flank steak inače je vrlo zahtjevan rez mesa, gustih mišića i treba mu oprezno pristupiti. Ni marinada nije uspjela spasiti stvar, što je prava šteta, jer je okus mesa bio sjajan.
Za kraj slanog dijela, naručili smo sporo kuhano juneće rebro s teriyaki umakom (30 €). Riječ je o pravom divu na tanjuru: velika kost s obiljem sočnog mesa i hrskavom salaticom na vrhu. Meso je bilo uzorno pripremljeno, ali pomalo žilavo. Očito im te večeri nije bio dan za crveno meso. Teriyaki umak bio je jako dobar. Uz rebro smo jeli fantastičan hrskavi azijski patlidžan s oyster umakom (8 €), koji je, sam za sebe, vjerojatno najsjajnije jelo večeri. Domišljato, precizno izvedeno i zabavno.
Naručili smo i dva deserta, što se pokazalo nepotrebnim. Matcha i yuzu (6 €) bio je vrlo zemljast i orašast desert, ali prilično gorak. Kruška s Earl Grey kompotom (6 €) bila je dosta loša. Osim što deserti stoje u vitrini, pa je ovaj djelovao pomalo odstajalo, dno od kompota bilo je praktički nejestivo, tvrdo, gorko i čudne teksture.
Što se pića tiče, Kokuto Daiquiri (13 €) igra na lijepu pikantnost i dugi finiš. To zapravo nije klasični daiquiri, već više koktel inspiriran njime, no vrlo je ukusan pa mu opraštamo krizu identiteta. Smoke & Burn (14 €), s umeshuom i Camparijem, nestao je u trenu, pikantan, osvježavajuć i odličan partner hrani.
Usluga funkcionira najbolje što može s obzirom na okolnosti. Dva, ponekad tri, konobara i hostesa na cijelu salu od šezdesetak mjesta jednostavno nisu dovoljni. Glavni konobar bio je vrlo duhovit i stručan, ali unatoč njegovom trudu, sve je bilo presporo.
Na kraju smo iz Yezija izašli pomiješanih osjećaja. Neka su jela bila izvrsna, no većina je bila tek osrednje izvedena. Meso je bilo konzistentno žilavo, a usluga je, nažalost, štekala zbog očitog nedostatka osoblja, za što odgovornost snosi menadžment. Šteta. Yezi ima potencijal i znanje u kuhinji, ali većina toga pada u vodu zbog organizacijskih propusta. Uza sve to, restoran je, kada se sve zbroji, i prilično skup. Vratit ćemo se zbog onih nekoliko sjajnih jela, ali se nadamo da će do tada poraditi na nedostacima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....