RECENZIJA: POD ZIDOM

Restoran u centru Zagreba već 10 godina drži kvalitetu, klasici poput tatarskog i janjetine ovdje su uvijek dobar odabir

Ekipa iz Pod Zidom ove godine slavi veliki 10. rođendan, a mnogima je upravo ovo mjesto prva adresa kada su u potrazi za provjerenom bistro hranom na malo višoj razini

Bistro Pod Zidom kod zagrebačkog Dolca jedan je od dugovječnijih restorana u centru grada. Ponose se konstantnom kvalitetom, sezonskom ponudom i bogatom vinskom listom, a sve to gradili su posljednjih 10 godina. Ovdje se uglavnom dolazi na jela specifična za bistronomiju, podignuta na malo višu razinu, a među njihovim sada već klasicima ističu se sporo kuhani goveđi obrazi, uvijek malo drugačiji tatarski te, posljednje dvije godine, sjajni njoki s janjetinom i mousseom od parmezana. Kada god bismo posljednjih godina svratili u Pod Zidom, nismo ostali razočarani cjelokupnim doživljajem pa smo upravo ovo mjesto odabrali i za nedavnu večeru.

image
Privatni album

Po našem dolasku, na običan radni dan usred tjedna, u samom lokalu već je bilo zauzeto nekoliko stolova, baš kao i na terasi, a kako je večer odmicala, tako se restoran postepeno punio i u jednom trenutku gotovo za svakim stolom uživali su parovi, prijatelji i veća društva, kako turisti, tako i domaći ljudi. Gužvi unatoč, osoblje je svaki zadatak odrađivalo s osmijehom na licu i spremno odgovaralo na svako pitanje.

Meni u Pod Zidom dijeli se na sezonsku i stalnu ponudu. Sa stalnog jelovnika odabrali smo predjela, tatarski s dimljenom koštanom srži, kimchijem, čilijem i prepeličjim jajem (20,80 eura) te gofa s čajem od divljeg bilja, uljem korijandra, čilijem i Granny Smith jabukama (21,60 eura). Prije toga, na stol na je stigao i pozdrav iz kuhinje u formi dva žličnjaka (točnije, quenellea), jedan je bio namaz s medvjeđim lukom, u kojem smo ipak najviše osjetili mentu, a drugi maslac s inćunima i maslinama. Uz to, poslužena je i sourdough focaccia. Žličnjaci su bili korektni, ali su za stol stigli hladni i tvrdi pa su bili pomalo nespretni za mazanje. Tatarski je bio standardno dobar, odlično začinjen, blago ljutkast i dobre teksture. Jedan od onih klasika s kojim se ovdje ne može puno pogriješiti. Gof je bio lijepo, kiselkasto osvježenje koje nam je na sparan dan baš trebalo, a posebno nam se svidjela igra tekstura. Obje porcije bile su dovoljno velike i idealne za dijeljenje.

image
Privatni album
image
Privatni album
image
Privatni album

Glavna jela odabrali smo iz sezonske ponude, a to su bili ravioli s koprivom koje rade od domaće tjestenine, uz dodatak ricotte, tikvica, indijskih oraščića i ulja od peršina (14,40 eura) i konfitiranu janjetinu sa sotiranim bobom, pestom od kelja, pireom od mrkve i salaticom od kelja (24,40 eura). Ravioli su bili uredno napravljeni, tijesto svilenkasto i savršeno kuhano, no u punjenju i umaku prevladavalo je začinsko bilje i svojom jačinom pokrilo koprivu. Janjetina je, s druge strane, bila ukusna, sočna i meka, gotovo da nam nije ni trebao nož koliko se raspadala već na dodir vilicom. Bob i kelj bili su lijep dodatak, dobro začinjen i svjež, što je stvorilo dobar kontrast nešto težem mesu, dok je pire od mrkve bio dobar, ali preživjeli bismo i bez njega.

image
Privatni album
image
Privatni album

Dobro je spomenuti kako, unatoč tome što su porcije poštene, jela nisu teška, pa nam je na kraju ostalo još mjesta za desert. Naručili smo obje slastice s menija, točnije čokoladni kolač s mousseom od čokolade, pastom od lješnjaka, čokoladnim crumbleom i hrskavcem od lješnjaka i Tartine s mousseom od jabuke, insertom od jabuke i oraha, sladoledom od karamele i crumbleom od oraha i badema. Tartine je bio bogatog okusa, a najbolji dio bio nam je blago slankasti sladoled od karamele, dok nam se čokoladni desert toliko svidio da smo skoro naručili još jednu porciju. Unatoč tome što je bio teži i moćniji, pasta od lješnjaka koja je izlazila iz sredine kolača uparena sa sladoledom od tonke na najljepši je način zaokružila večeru.

Iako su nam se deserti svidjeli, voljeli bismo da smo na odabir imali i kakav sezonski desert s jagodama, trešnjama ili drugim, trenutno dostupnim voćem.

image
Privatni album
image
Privatni album

Dobro je dodati i kako u Pod Zidom za početak večere nude svoj pjenušac, ali i nekoliko vrlo zanimljivih bezalkoholnih i alkoholnih opcija - domaći ledeni čaj, sokove od mente, đumbira i brusnice sa sodom te koktele s ginom, zelenim čajem, tonikom i sodom, zatim Camparijem, jagodama, vermouthom i sodom te whiskyjem, breskvom i sodom. Odabrali smo onaj s ginom i zelenim čajem (10,20 eura) i bio je zbilja dobar, tek blago slatkast i aromatičan.

image
Privatni album

Uz večeru smo popili i Bolfanov sauvignon (6,80 eura za 0,1l). Osim toga, nude i svoja Pod Zidom vina te velik broj vina domaćih vinara, od Kolarića, Enjingija, Matoševića i Ipše, do Claia, Damjanića, Boškinca i Štampara.

U Pod Zidom nude i opciju posluživanja vina Coravin sistemom, koji omogućuje rastakanje vina bez otklanjanja čepa. Čep ostaje u boci, gdje je i bio od trenutka buteljiranja, vino se rasteče bez oksidacija, a ostatak vina nastavit će se razvijati na prirodan način, kako to opisuju u Pod Zidom. Također, ovdje možete donijeti i vlastito vino, ali će vam naplatiti čepovinu, odnosno otvaranje i posluživanje tog vina te vam to naplatiti 15 eura.

Večeru u Pod Zidom platili smo nešto više od 130 eura, iz restorana smo izašli prilično zadovoljni i, uz držanje klasika koje smo ovog puta zbog znatiželje zaobišli (njoki s janjetinom i goveđi obrazi) i koji su uvijek siguran odabir, svakako ćemo se ponovno vratiti.

Pod Zidom
Adresa:
Pod Zidom 5, Zagreb

Hrana: 7,5/10
Usluga: 8/10
Ambijent: 9/10
Cijena: €€€

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. lipanj 2024 09:09