Kada nas je prošlog petka navečer u centru grada gladne uhvatila kiša, jedno od prvih mjesta koje nam je palo na pamet kao dobra opcija za ugodnu večeru bio je Nico‘s bistro. Skriven u dvorištu u ulici Augusta Cesarca, na Europskom trgu, Nico‘s bistro vjerojatno je jedan od najpodcjenjenijih restorana u centru. Za njega znaju uglavnom gurmani i foodieji, i to zato što je prošle godine kuhinju preuzeo chef Goran Kočiš, a vinska pitanja sommelier Marko Rundek, dok je, barem nam se tako čini, široj javnosti cijela ideja ovog mjesta nekako promakla. U petak navečer, kada brojni restorani u centru posluju vrlo dobro, u Nico‘su su, barem za vrijeme našeg boravka, bila zauzeta samo tri stola.
Odabrali smo jedan na gornjem katu restorana i u dva totalno različita raspoloženja naručili nekoliko jela. Za hladno predjelo odabrali smo ceviche od gofa (19 €) i vegetarijansku hladetinu s humusom i hrskavim keljom (14 €), za koju su nam na kraju rekli da je ipak više nemaju u ponudi, pa smo cevicheu dodali mariniranu sipu s humusom (18 €). Od toplih predjela odabrali smo tjesteninu s kozicama (19 €) i štrukle (12 €), a budući da su porcije bile velike i zasitne, jedno glavno jelo podijelili smo na dvije osobe, i to obraze crne slavonske svinje s čičokom (24 €). Za desert smo odabrali tiramisu (6 €).
Prije hladnih predjela poslužen nam je maslac s porilukom, koji je bio odličan. Aromatizirani maslaci koji se često poslužuju kao pozdrav iz kuhinje toliko su blago začinjeni da se ne osjeti gotovo nikakav dodatak. Ovaj je bio intenzivan i zainteresirao nas je do te mjere da bismo ga, kao ljubitelji poriluka, pokušali napraviti i kod kuće. Bio je tu i zalogaj od graška, mrkve i yuzua, koji je bio dobar, ali ga je maslac ipak zasjenio.
Zatim su krenula hladna predjela. Marinirana sipa poslužena je na humusu, namazu od slanutka, i poslužena uz ocat od trešnje i kreker s crnilom sipe. Ovo je, na kraju se ispostavilo, bilo najbolje jelo večeri. Sipa je bila kremaste, lijepe teksture, odlično začinjena. Baš kao i humus. Cijela kombinacija funkcionirala je odlično i ostatke humusa i umaka na kraju smo skupljali kruhom s dna tanjura.
Ceviche od gofa poslužen je uz gel od nara i hrskavi prženi kukuruz. Bio je svjež, ali kiselina je toliko prevladala da je preuzela sve druge okuse na tanjuru. Umjesto ribe, mogli su nam poslužiti i kockice bilo čega drugog, zbog intenzivne kiselosti ne bismo primijetili razliku. Prženi kukuruz donekle je razbijao cijelu kombinaciju.
Od toplih predjela, štrukle, koje toliko obožavamo da ih nismo mogli zaobići ni ovdje, bile su ukusne, kremaste, s lijepom hrskavom koricom od krušnih mrvica na vrhu. Jelo s kojim se puno toga može pogriješiti, ali ako poznajete tehniku, može biti fantastično. Ove su bile vrlo dobre.
S druge strane, domaće tagliatelle s kozicama à la buzara bile su, u nedostatku bolje riječi, obične. Jednostavan, ne previše aromatičan umak od rajčice, pet komada kozica i malo previše skuhana, ali domaća tjestenina nekako su nas podsjetili na neki običniji obrok koji si skuhamo kod kuće nakon napornog radnog dana, kada nemamo previše volje ni vremena. Za razliku od predjela, koja su prštala okusima, tjestenina nas je na kraju ipak ostavila ravnodušnima.
Budući da su porcije obilne, naručiti samo jedno glavno jelo bila je dobra opcija. Na tanjuru smo dobili tri komada obraza crne slavonske svinje na kremi od čičoke, uz prženu svinjsku kožu i demi-glace umak i, ponovno, hrskavi prženi kukuruz, koji nam je na ovom tanjuru, za razliku od cevichea, bio pomalo nepotreban. Meso je bilo meko, raspadalo se na dodir vilice, pire je bio bogat i kremast, a pržena svinjska koža bila je lijep dodatak. I to je bilo sasvim dovoljno. Uz glavno jelo naručili smo, nakon što smo vidjeli koliko dobro izgleda za susjednim stolom, domaće krumpiriće, koji su bili fenomenalni. Hrskavi izvana, kremasti iznutra, slasni i masni taman toliko da zadovolje sve životne potrebe i želje u tom trenutku. Dugo nismo jeli tako dobre.
Iako već siti, na prijedlog osoblja naručili smo i njihov slavni tiramisu, koji rade ponajbolje u gradu. U to smo se u nekoliko navrata već uvjerili i sami, a baš tu slasticu često smo u pozitivnom smislu komentirali i s prijateljima i kolegama gurmanima. Njihov tiramisu je krasno kremast, ima taman dovoljno kave i porcija je idealna za podijeliti između dvije osobe.
Iako je ambijent u Nico‘su generičan i ni po čemu se ne ističe, sveukupno iskustvo večere ponovno je bilo ugodno, uz tek pokoji nespretan korak osoblja, koje je na trenutke bilo užurbano, ali im, zbog dobre hrane i osjećaja, na kraju baš ništa nismo zamjerili. U svakom slučaju, kada se nađete u centru gladni i želite se počastiti dobrom večerom, umjesto već provjerenih opcija, svratite u Nico‘s, mogli biste ostati ugodno iznenađeni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....