Zadarski Poluotok, središte društvenog života i mjesto na kojem se, sasvim očekivano, traži nešto dobro za "pojist" i "popit". Nakon što smo u Zadru već obišli nekoliko adresa koje tradicionalnu kuhinju interpretiraju u nešto modernijem ruhu, ovog smo puta odlučili skrenuti s poznate gastronomske rute i zakoračiti u nešto egzotičniju priču.
Na Poluotoku smo tako pronašli relativno novo mjesto, Pinčo Tapas & Wine Bar, koje, za razliku od brojnih sezonskih zadarskih adresa, svoja vrata drži otvorenima tijekom cijele godine. Ponuda je prilično fluidna i prati ritam godine. A uz male zalogaje ide i ozbiljnija vinska priča: na čaše nude čak šezdesetak etiketa, tu su i kokteli, a i dvije vrste sangrije. Jer, budimo iskreni, što su tapasi bez čaše dobro ohlađene sangrije!
Za posjet smo odabrali vikend, a lijepo vrijeme gotovo je automatski preselilo goste na terasu. Ipak, vrijedi zaviriti i u unutrašnjost Pinča, koja pruža pravi barski ugođaj.
Stigli smo poprilično gladni (iako, znamo da se pitate, pa tko se dovraga ide najesti u bar koje služi tapase?). No to će se pokazati kao dobra vijest za vas, jer smo tako imali sasvim opravdan razlog kušati popriličan broj tapasa i vidjeti koliko zapravo Pinčo može ponuditi.
Čim smo zakoračili na terasu, dočekala nas je iznimno srdačna gospođa koja nas je smjestila za stol. Tek ćemo kasnije doznati da je riječ o vlasnici, no već je u prvih nekoliko minuta bilo jasno da je Pinčo mjesto koje se brzo puni. Ako dolazite usred sezone, a pogotovo vikendom, rezervacija je gotovo obavezna.
Za stol je potom stigao konobar, kojemu je već tada bilo jasno da ga čeka poprilično živahna smjena i ne možemo baš reći da je bio oduševljen time. Nakon što je vidio naš entuzijazam, ljubazno nas je zaustavio i dao nam vrlo praktičan savjet: najbolje je naručivati najviše pet tapasa odjednom jer, kako nam je objasnio, više od toga jednostavno neće stati na stol.
Nama je, naravno, to zvučalo kao izazov.
U prvom krugu na stol su stigli patatas bravas (7 €) - prženi krumpir poslužen uz bravas umak, španjolsku pikantnu kombinaciju maslinova ulja, češnjaka, dimljene paprike i rajčice, te aioli. Krumpir je bio dobro pečen, izvana dovoljno hrskav, a umak je donio potrebnu dozu ljutine. Sasvim korektan izbor za dijeljenje, ali i odličan pratitelj ako se odlučite za neki od mesnih tapasa.
Gambas na češnjaku (13 €), kombinacija je škampa, češnjaka i, naravno, obilja maslinova ulja. Pikantno, aromatično i osvježavajuće, bez nepotrebnog kompliciranja. Uz njih dolazi i tostirana focaccia, idealna za onaj dio priče koji nikako ne treba zanemariti, a to je umakanje u mirisno maslinovo ulje koje ostane na tanjuru.
S druge strane, tatar od tune (14 €) bio je pravo osvježenje u prvom krugu. Svjež, lagan i u obliku konkretnije porcije nego što biste možda očekivali od jednog tapasa, pokazao se kao vrlo dobar kontrast toplim i intenzivnijim zalogajima koji su stigli na stol.
Naš favorit prvog dijela ove tapas večere stigao je u obliku arancina od crnog rižota (7,40 €). Izvana savršeno hrskav, iznutra mekan, kremast i pun okusa, ovaj topli zalogaj imao je baš onu teksturu zbog koje poželite odmah uzeti još jedan. Poseban karakter dao mu je kozji sir, čija je izraženija aroma lijepo zaokružila okus crnog rižota.
Dok smo čekali sljedeći krug jela, činilo se da je naš konobar pomalo izgubio bitku s ljetnom gužvom. Terasa se u međuvremenu potpuno napunila, narudžbe su pristizale sa svih strana, a tempo je očito postalo malo teže pratiti. U jednom je trenutku do nas ipak stigla crvena sangrija, pa smo odlučili nastaviti u španjolskom tonu.
Sangriju možete naručiti u tri količine, no riječ je o napitku koji nije među jeftinijima. Čaša stoji 9 €, dok ćete za litru izdvojiti 27 €. Naša je bila korektna i pitka, ali očekivali smo nešto više voćnosti i slatkoće. Vina je, čini nam se, bilo malo previše, dok je voćna komponenta ostala u drugom planu. Nije bila loša, ali za cijenu i koncept mjesta očekivali smo sangriju s nešto više karaktera.
Posebno su nam se svidjeli marinirani inćuni (4 €). Naša pratnja, inače vrlo kritična, proglasila ih je jednima od najboljih koje je probao, i teško je bilo ne složiti se. Jednostavni, dobro marinirani i izraženog okusa, pokazali su da i ovako skroman zalogaj može ostaviti vrlo ozbiljan dojam.
Punjene lignjice na žaru (11 €) jedan su od klasičnijih tapasa za one koji se drže klasike. Unutar njih mogli ste pronaći rižoto, naravno od lignji i dobar kontrast koji je davala salsa roja. Jednostavno, a opet fino. U ovakvim jelima bitna je kvaliteta namirnice, pa sa sigurnošću možemo potvrditi da je ono što je na naš stol došlo doista bilo svježe i kvalitetno.
Pinčo kofte (10,50 €), ražnjići od junetine i svinjetine začinjeni u turskom stilu, ponudili su potpuno drugačiji smjer. Intenzivni, začinjeni i poprilično snažni, dolaze uz salatu od luka i tzatziki, koji je u cijeloj kombinaciji donio prijeko potrebno osvježenje. Samo meso bilo nam je ipak nešto teže i masivnije, pogotovo za vruću ljetnu večer na terasi. Nije riječ o lošem jelu, ali nije ni za svačiji ukus.
Ceviche od brancina (14 €) bio je potpuna suprotnost. Svjež, citrusan i lagan, upravo je ono što očekujete od jela inspiriranog latinoameričkom kuhinjom. Uz njega smo dobili prženi gyoza čips, koji je bio vrlo neutralan, što samo po sebi nije problem uz ovako izražajan ceviche. Ipak, nismo bili sigurni čemu mu je točno mjesto na tanjuru, osim što vizualno izgleda atraktivno. Nama bi uz ceviche puno bolje sjela, primjerice, jednostavna kriška dobrog kruha ili još bolje pite, koja bi bolje pokupila sokove i zaokružila cijeli zalogaj.
Mavarski pileći ražnjići (9,40 €) bili su jedan od konkretnijih mesnih zalogaja večeri, ali istovremeno dovoljno svježi da dobro funkcioniraju i na ljetnoj terasi. Zanimljiva kombinacija začina i glazura od naranče dala im je aromatičnost i blagu slatkoću, a na tanjur stižu tri sasvim pristojna komada mesa, kada govorimo o tapasima.
S pečenim radičem s burratom (9,10 €) priča je, međutim, bila nešto manje uspješna. Sam po sebi nije bio loš, ali cijelo je jelo djelovalo pomalo nepotrebno. Preljev od meda i češnjaka dodatno je naglasio slatkoću i težinu, dok je upravo suprotno bilo ono što je ovom tanjuru trebalo, malo svježine, kiseline i kontrasta koji bi povezali radič i burratu.
Goveđe obraze, koje smo također naručili, na kraju nismo dočekali. U tom trenutku bilo je već prilično jasno da je konobar izgubio bitku s potpuno popunjenom terasom. Prostor nije velik, a koncept počiva na velikom broju različitih jela koja izlaze u više sljedova, pa se u takvoj gužvi lako dogodi da nešto jednostavno ostane izgubljeno među narudžbama. Nažalost, ovaj put to su bili upravo goveđi obrazi.
Na kraju, Pinčo je upravo ono što obećava, mjesto za male zalogaje, čašu vina i opušteno druženje. Ponuda je raznolika, od svježijih morskih opcija do konkretnijih mesnih zalogaja, a izbor pića, posebno vina na čaše, jedna je od jačih strana. Atmosfera je opuštena, terasa živa, a glazba odlična, dovoljno dobra da poželite zaplesati.
Usluga bi, s druge strane, mogla biti bolja. Simpatična vlasnica ostavila je odličan prvi dojam, no u najprometnijem dijelu večeri bilo je očito da jedan konobar teško prati tempo pune terase. Dodatni par ruku vikendom zasigurno bi napravio razliku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....