Rastom ponude, bilo od ruke prirodnih ili ostalih tipova vinara, narančasta vina polako izlaze iz kategorije nišnog proizvoda i postaju dio svakodnevice svakog ljubitelja vina. Svojom prvom pojavom uporabno su se bila nametnula kao vina za kontemplaciju, kojima treba posvetiti vrijeme i posebne čaše, ponekad ih dekantirati i konzumirati ih na višim temperaturama od onih za bijela vina.
Međutim, širenjem ponude rađa se i potreba za kvalitetnim savjetom s čime ih spariti i u kojem ih je trenutku idealno otvoriti. Zbog maceracije koju prolaze kao i crna vina, narančasta vina imaju znatno dulji životni vijek od većine standardnih bijelih vina i obično se mogu čuvati godinama. Životni vijek varira ovisno o raznim elementima, poput kvalitete berbe, razine slobodnih sulfita, pH vina, sorte vina, dužine maceracije i ukupnog balansa vina, ali je generalno dugačak i usporediv s onim u odležanih crnih vina, u prosjeku od pet do 15 godina.
Pri sparivanju s hranom stvar je kompleksnija jer razlike između narančastih vina od različitih sorti i iz različitih regija znaju biti dramatične, uostalom kao i kod crnih vina. Međutim, narančasta vina imaju svojstvo na kojem mu svi drugi tipovi vina mogu pozavidjeti, a to je da često mogu pratiti i jela s kojima inače sparujemo samo crna vina, jednako kao i ona uz koja ne možemo zamisliti ništa drugo do bijelog vina. Tako narančasto vino u restoranskoj ponudi često igra ulogu džokera. Na primjer, piletina i bijelo vino standardni su par, ali ako je riječ o pilećim krilcima s roštilja pacanim u spicy grill umaku, narančasto vino bit će puno sigurniji izbor. Slično je i s dugo pečenim svinjskim rebrima s roštilja i bezbroj drugih jela gdje se temeljna namirnica mijenja toliko da uobičajen izbor vina više ne igra. Tartufi su još jedna namirnica koju narančasta vina sjajno pokrivaju, bilo da su dodani mesu ili nekoj tjestenini.
Neke od namirnica koju većina narančastih vina jako voli su: pečeno povrće, pečeni šampinjoni i sva jela s izraženim umami okusom poput njih, artičoke, brojna jela u kojima dominira bijeli luk, pikantni umaci, sirove i pečene masline, dimljena riba poput lososa, skuše i tune, slane riblje marinade, slani i odležani sirevi, orašasto voće, pogotovu prženi i slani bademi.
Cmrečnjak X, pušipel Xtreme 2016.
100 kuna (u vinariji)
92/100
Duboke i tamne zlatne boje što naginje jantarnoj. Dobiveno od sorte pušipel (međimurskog naziva za šipon, furmint ili moslavac), koja u tom dijelu Hrvatske zadnjih godina pod robnom markom lokalne udruge naziva Pušipel daje impresivna vina. Inače lagani i živahni pušipel koji tako jako volimo u gemištima ovdje je ubran puno kasnije, u kasnoj berbi, nakon toga je maceriran 30 dana, što je često puno i za crna vina, te je potom dozrijevao dulje u velikoj rabljenoj drvenoj bačvi na talogu koji se povremeno miješao (takozvana sur lie metoda). Rezultat je bogato vino i istovremeno živo vino, s lijepim taninskim stiskom, živim kiselinama, puno kompotastog i slatkog voća na mirisu te s puno slasti na finišu, slankastog retrookusa. Jako lijepo vino s ozbiljnim potencijalom za čuvanje. Najbolje odsad do 2026.
Boškinčev Ocu 2017.
391 kuna (Witrina)
91/100
Boškinčev Ocu (izgovara se s naglaskom na zadnjem slogu) posveta je ocu vinara Borisa Šuljića i otočkoj tradiciji pravljenja vina od gegića. Sukladno tome dobiva se od lokalne otočke sorte gegić samo u berbama kad ta nemirna sorta ženskog cvijeta da najbolje od sebe. Vino je maceriralo 21 dan i potom je dozrijevalo dvanaest mjeseci u francuskom hrastu od 550 litara. Vino je boje starog zlata, mutno jer nije filtrirano, s izraženim mirisom mediteranskih trava i bilja, zatim diskretnim primjesama pečenih (karameliziranih) agruma, poput limete. Okusom je gotovo blago, sa 12,5% alkohola, blagih kiselina, što mu daje dojam mekoće na početku i u sredini, a istovremeno je intenzivno na finišu, s ugodnim taninskim stezanjem i slasno slanim retrookusom. Sjajno, gastronomski veliko vino. Najbolje odsad do 2026.
Coletti pinot grigio amfora 2017.
437 kuna (Vivat)
92/100
Sjajno vino, ružičaste boje s nijansom bakrene, ali ne pripada rosé vinima, nego narančastim, jer je macerirano punih dvanaest mjeseci u gruzijskim amforama od 1200 litara, ukopanim u zemlju. Nakon toga je odvojeno od masulja i stavljeno u drvene bačvice na dodatno odležavanje u trajanju od devet mjeseci. Kako je pinot sivi crveno obojena sorta, kad je se macerira daje ružičastu boju pa na prvi pogled lako dođe do zabune, jer i ovdje je riječ o narančastom vinu po tipu vinifikacije. Nakon dozrijevanja u drvu preseljeno je na dozrijevanje u keramičku bocu, kako potom izlazi i na tržište. Jedno od rijetkih narančastih vina koje miriše intenzivno i atraktivno, prije svega na voćne arome poput nara, jabuke, kandiranih agruma, a potom ima i nešto prezrelih nota sušenog voća. Okus je dubok, mekan, pun svježine, slasti i voćnosti, s ugodnim stezanjem na finišu i dugačkim retrookusom