Obitelj Kencek i Ruth Sakowski zeleni su prijatelji svakoga tko poštuje prirodu, svakoga tko želi znati što ima na tanjuru i, dakako, svakoga tko želi svoje jelo začiniti aromatičnim listićima uzgojenim bez dodatka kemije, samo onako kako to priroda nalaže. Na imanju se, osim svježih začina, uzgaja mikrozelenje (imali smo čast, među prvima probati slatkaste, gotovo bijele listiće tek proklijalog kukuruza) i, naravno, jestivo cvijeće, koje se napokon i kod nas probilo u pripremi hrane, ne samo kao ukras nego i kao ukusan dodatak na tanjuru.
Ali, svrha našeg posjeta imanju nije bila reportaža o uzgoju (sada već i proizvodnji kuhanih dodatka jelima, jer teta Ruth kuha pekmeze, sjajne senfove i ljute umake koji se mogu nabaviti u nekoliko zagrebačkih trgovina), nego večera u kojoj se prožimaju okusi Dalmacije.
- Proizvodimo jestivo bilje i odlučili smo produbiti naš kontakt s kuhinjom - objasnila nam je Nevenka Kencek, koja je s prijateljicom Ruth, nakon što se vratila iz inozemstva, gdje je radila, posadila vrt, koji je malo po malo iz hobija prerastao u posao u koji je sada uključena cijela obitelj.
- Najprije se rodila ideja da kuhamo jela karakteristična za hrvatske regije, i to zahvaljujući začinima iz našeg uzgoja, ali i namirnicama. Stoga smo krenuli u potragu za partnerima - objasnili su nam Filip Kencek i Ivana Pandžić, koji se, između ostalog, brinu da svaki proizvod i akcija u Green Friendsu bude i na Facebook te Instagram profilima.
- Najprije smo krenuli u potragu za kuharom, Dino Popović nas je osvojio svojom mladošću i željom za istraživanjem novih okusa, a potom i u potragu za partnerima koji će nam osigurati autohtone namirnice. Večeras su Meat the King, kojima moramo zahvaliti za odlično meso, i tvrtka Farmeraj, koja se pobrinula za svježe voće i povrće - nadodala je Ivana, pozdravljajući goste koji su već na ulazu u obiteljsku kuću počeli škljocati fotoaparatima i mobitelima.
Nismo ih poznavali, ali kao da je to i bitno. I oni su, kao i mi, za ovo druženje doznali preko društvenih mreža. "Nepoznanstvo" je vrlo brzo zaboravljeno, pronjuškali smo sve začine, trljali listove, slušali Filipa i Ivanu kako nam pričaju o svakoj vrsti, o svakom listiću, pozorno slijedili Dinine upute jer on je radio osnovno, a na tanjur si je uz kuharovu pomoć svatko sam servirao.
Jeli su se pana cotta od dalmatinskog pršuta s cherry rajčicom te od paškog sira i maslina, crni rižoto s confitom od sipe i krekerom od sipina crnila, brudet od kamene ribe, odnosno riblja juha poslužena u epruveti s burgerom od trlje, a za pašticadu s njokima od ljubičastog batata Dino je koristio teleće obraze.
A kako se pripremaju posebne dagnje na buzaru i jadranska tuna s medom, više nije tajna jer Dini Popoviću smo "ukrali" recepte. Ali, to nije bila formalna večera. Po smijehu i žamoru moglo se zaključiti da je to bilo sjajno druženje ljubitelja hrane i onih željnih istraživanja novih okusa.
Jer najbolja su druženja oko stola, uz dobru hranu i dobre kapljice. Na rastanku smo odmah rezervirali novi termin: 10. veljače, kada se na istom mjestu kreće u dodatna istraživanja okusa dalmatinske kuhinje.
Jadranska tuna, krema od cvjetače, pečene mrkve i ulje bora
Dagnje na buzaru by Dino
