Zagrebačka pizza scena, priznat ćete, već godinama živi svoj boom i nikako da se umori. Nekad smo bili sretni ako kvart ima jednu pizzeriju u kojoj je "miješana" bila vrhunac kreativnosti, dok se pizza nazvana po kvartu, tipa "Trešnjevačka pizza", smatrala kul iskorakom.
Danas pak pričamo o hidrataciji tijesta, dugoj fermentaciji, vrstama brašna, temperaturama peći, San Marzanu, buffalu, burrati, kvascima koji imaju vlastiti karakter… Pizza više nije samo brza večera uz seriju, nego mali obred, tema razgovora i razlog za šetnju u kvart u kojem inače ne završavamo često.
E pa upravo su se dvije milenijalke, naoružane apetitom i znatiželjom, zaputile na Savicu provjeriti kakva se pizza tamo danas jede.
Pizza Savizza je mala, ali šarmantna. Nekoliko stolova unutra, pizza majstor koji radi praktički pred vašim nosom, miris tijesta i pečenih rubova koji se lijepi za jaknu i prati vas još pola sata nakon izlaska, onaj dobar miris zbog kojeg vam u tramvaju kruli želudac iako ste siti. Većina ljudi ulazilo je po pizzu za van, kvart očito već zna što se ovdje događa, a osoblje nam otkriva da s toplijim danima planira staviti u funkciju i terasa. Moramo priznati, Savica plus sunce plus pizza plus čaša nečega hladnog zvuči kao plan za proljeće koji se ne propušta.
Na meniju deset pizza, lijepo izbalansiranih između klasike i kućnih kombinacija, plus jedna slatka koja iskače kao mali desertni buntovnik, pizza s mascarponeom, čokoladom, višnjama, sirupom od višanja i listićima badema. Mi smo, naravno testirali osnove: capricciosu i pizzu kuće - Savizza.
Tijesto je tanko, napuljskog stila, dugo fermentirano. To u prijevodu znači da se radi o tijestu koje odležava i do 48 sati, lagano je za želudac, elastično, s prozračnom strukturom i onim savršenim, napuhanim rubovima koji su izvana hrskavi, a iznutra mekani kao jastuk. Pečeno na visokoj temperaturi, brzo, tako da dobije pjegice od vatre.
Sastojci? San Marzano rajčica, buffalo mozzarella, svježi lokalni dodaci. Nema prenatrpavanja, nema teških umaka, sve ima svoje mjesto i svoju ulogu, shvatili smo čim smo ih stavili na test.
Pizze su stigle za manje od deset minuta, što je uvijek dobar znak, dovoljno brzo da ne umrete od gladi, dovoljno sporo da znate da se netko stvarno potrudio oko svake.
Capricciosa (11 €) bila je čista oda klasici. Tanka, savitljiva sredina, lijepo zapečeni rubovi koji pucketaju pod zubima, rajčica koja nije kisela nego slatka i duboka, sir koji se lijepo rasteže, šunka, gljive - sve na svom mjestu. Bila je to ona pizza koja vas teleportira u tinejdžerske dane, kad ste s teško zarađenim džeparcem odlazili u kvartovsku pizzeriju i osjećali se kao da ste si priuštili najveći luksuz na svijetu. Kad ne eksperimentiraš, nego znaš točno što želiš i to dobiješ. Sigurno, toplo, poznato i moramo priznati jako nostalgično.
A onda dolazi Savizza (15 €), pizza za onu verziju nas koja je odrasla, ali još uvijek voli tijesto i sir više nego juhe i variva. Pelati, sušene rajčice, pršut, grana padano, rikola, masline, maslinovo ulje i krema od aceta balsamica. Kombinacija kontinenta i Mediterana na jednom tanjuru. Pršut je bio mekan, mirisan, slankast taman koliko treba, topi se pod toplinom tijesta i sira, grana daje onu orašastu dubinu, rikola svježinu, a balsamico kremica zaokružuje sve u jedan elegantan zalogaj. To je ona pizza koju bi i mama pristala da se naruči kada se pomiri s činjenicom da se ovaj tjedan opet jede pizza umjesto variva, ali se potajno oduševi pa pizza postane rješenje svaki put kada joj se ne da pripremati ručak. Mame iz kvarta, nemojte reći da vam nismo rekli.
Veličina? Iako ne nude pizze po veličinama, ova je ozbiljna. Kategorija "velika", bez dileme. Jedna osoba se može pošteno najesti i još razmišljati treba li stati ili uzeti zadnji komad jer je, jednostavno dobar.
Savizza je baš ono što volimo u kvartovskim pizzerijama: nema prenemaganja, nema fine dining doživljaja, koji ima svoju publiku, ali priznat ćete nije za sve. Uostalom, ovo je mjesto na koje ćete svratiti "usput", a onda se uhvatiti kako ga već sutradan spominjete prijateljima uz rečenicu: "Moramo ti jednom otići na Savicu, ima tamo jedna nova pizzerija…". A ako i niste od pizze tu su i sendviči koje smo si obećali probati idući put.
Za kraj, zaključujemo da je najljepše u cijeloj priči to što pizza, koliko god danas bila sofisticirana, fermentirana, analizirana i fotografirana, i dalje ima tu moć da nas spoji, vrati u djetinjstvo, nahrani i razveseli. A Savizza to radi točno kako treba, zbog čega nam je baš drago da ovaj zagrebački kvart napokon ima novu adresu za male, ali i velike pizza rituale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....