Kad spomenem vrtlarenje, obično to ljude većinom asocira na uzgoj povrća i voća. Međutim, ako bolje razmislite, shvatit ćete da vrtlarenje ima i dimenziju umjetnosti. Sjetite se samo prekrasnih britanskih i azijskih vrtova, koji su dovedeni na sasvim drugu razinu, onu pravu umjetničku.
Takvi vrtovi služe isključivo za uživanje, a njihovi vlasnici ih itekako s ponosom pokazuju.
U današnje vrijeme ubrzanog života u urbanim sredinama, mali broj naših sugrađana se može pohvaliti komadom zemlje uz svoj stan. Jedna nova dimenzija vrtlarenja je vrt u vodi. U svijetu prilično poznata tehnika, kod nas ponešto zapostavljena. Njeguje je mali broj entuzijasta, obično ljudi koji se na neki način bave akvaristikom. Tehnika aquascapinga, odnosno izrade malenih krajolika u vodi, prava je vrtlarska umjetnost, koja zahtijeva informiranje i učenje. To je naučena umjetnička forma koja vam omogućuje stvaranje podvodnog krajolika. Nadahnuća za takva djela dolaze s podvodnih lokacija te iz prirodnih prizora poput planina, džungla, pustinja, slapova i drugih. Aquascape je malo umjetničko djelo koje će ukrasiti vaš dnevni boravak, radni prostor ili sobu.
Da bismo se uopće upustili u tehniku izrade malenih vodenih krajolika, moramo ponešto naučiti i o vodenom bilju.
Hobisti su napravili neke podjele vodenog bilja, kako bi se lakše snalazili. Dijele ga i na više načina. Jedan od načina je prema njihovoj građi. Postoje prave vodene biljke i one koje, osim u vodi, rastu i izvan nje.
Osnovna razlika je prema strukturi stabljike. Biljke koje rastu izvan vode moraju imati puno čvršće strukture stabljika. Za razliku od njih, prave vodene biljke imaju puno nježnije stabljike, pa u pravilu ne mogu stajati uspravno ako nisu u vodi.
Drugi načini podjela su prema građi korijena, visini, potrebnoj količini svjetla i slično.
Sve biljke se sastoje od 4 osnovna dijela (organa): stabljike, korijena, listova i cvijeta. Mahovine i paprati su nešto jednostavnije po strukturi, a neke biljke poput Ceratophylum demersum nemaju korijen.
STABLJIKA
Služi za provođenje hranjivih tvari iz korijena do listova i cvijeta. Istovremeno ima i funkciju potpornja dok biljka nastoji rasti u visinu, kako bi listovi dobili što više potrebnog svijetla za fotosintezu (hranu). Neke biljke imaju i posebne dijelove stabljike koji služe za čuvanje hranjivih tvari: podzemni je gomolj, a nadzemni rizom.
LISTOVI
Listovi akvarijskog bilja mogu rasti iz glavne stabljike ili iz bočnih stabljika na peteljkama. Peteljke su najčešće malo zadebljane na dijelu spoja sa stabljikom. A, točka u kojoj se spajaju stabljika i peteljka nazivamo čvorište ili koljenica. Ovisno o vrsti biljke, listovi mogu biti raspoređeni na stabljici na više načina (crtež).
a) Bazalna lisna rozeta
b) Ukršteno raspoređeni listovi
c) Pršljenasto (zavojito) raspoređeni listovi
PREMA OBLIKU LISTA, MOGU SE PODIJELITI NA:
1) LINEARNI: Vallisneria americana, Echinodorus tenellus, Sagittaria subulata
2) ELIPTIČNI: Hygrophyla polysperma, Nesaea crassicaulis
3) OVALNI LIST: Ludwigia repens, Bacopa monnieri
4) OBLIK BUBREGA: Cardamine lyrata, Hydrocotyle leucocephala
5) LOPATASTI: Salvinia natans, Pistia stratodies
6) SULIČASTI: Alternanthera reineckii, Hygrophyla corymbosa, Anubias angustifolia
7) STRELIČASTI: Anubias gracilis, Echinodorus amazonicus
8) SRCOLIKI: Nymphaea, Limnobium laevigatum
9) PERASTI: Bolbitis heudelotii, Hygrophyla difformis
10) FINO PERASTI: Cabomba piauhyensis, Ceratophyllum demersum
KORIJENJE
Postoji pet osnovnih tipova korijenja. Ovisno o kojem se tipu radi, njih možemo generalno podijeliti na biljke koje imaju korijenje i na one koje osim korijenja imaju i organ za nakupljanje hranjivih tvari, poput rizoma ili gomolja. Ti organi se smatraju dijelom stabljike, a ne korijena. Korijen koji raste u podlozi u pravilu je bijele boje. Za razliku od njih, biljke koje rastu pričvršćene na kamen ili panj, poput anubiasa, imaju korijen zelene boje. Naime, kako je takvo korijenje često izloženo svjetlosti, u njemu se nalaze kloroplasti, pomoću kojih vrši fotosintezu, a koji mu daju upravo tu zelenu boju. Ukoliko, pak, korijen poprimi smeđu boju, to je znak truljenja, što ukazuje na to da je biljka u lošem stanju.
a) OBIČAN KORIJEN – ima ga većina akvarijskog bilja. Raste iz baze biljke, odnosno donjeg dijela stabljike. Sastoji se od glavnih grana iz kojih rastu sitni korijenovi izdanci. Veličina korijena ovisi o vrsti biljke. Biljke koje mogu rasti i izvan površine vode, obično imaju snažnije i veće korijenje.
b) KORIJEN PLUTAJUĆEG BILJA – nešto je nježne strukture. Međutim, s obzirom na to da hvata hranjive tvari iz vode, prilično je razgranat, a može biti i dug.
c) KORIJEN IZ RIZOMA – obično imaju biljke koje se učvršćuju za panjeve ili kamenje, a cijeli korijen im je izvan podloge (anubias). Rizom je dio stabljike koji se također nalazi izvan tla. U njemu biljka čuva hranjive tvari.
d) KORIJEN IZ GOMOLJA - ima istu funkciju kao i rizom, ali je za razliku od njega, ukopan u podlogu. To je kuglasto zadebljanje na bazi stabljike koje služi za čuvanje hrane.
e) KORIJEN S POSEBNIM ORGANOM ZA POHRANU HRANJIVIH TVARI – organ se nalazi iznad površine podloge i ima istu funkciju kao i rizom i gomolj.
CVJETOVI
Cvjetovi akvarijskih biljaka nisu česta pojava. Međutim neke vodene biljke, poput anubiasa i kornjačnice (echinodorus) mogu cvasti. Cvijet je ustvari organ za spolno razmnožavanje biljaka. Međutim ono je moguće isključivo ako se cvijet uspije uzdignuti iznad razine vode, pa ga kukci uspiju oploditi (oprašiti). U tom slučaju, razvija se plod sa sjemenkama.
STILOVI SADNJE
U svijetu aquascapinga postoje dva načina uređenja akvarija. To su japanski (nature) i nizozemski (dutch) stil. Osim njih, postoje i nešto manje popularni stilovi kao što su biotop, el natural i freestyle. Osnovna razlika između stilova je u načinu postavljanja i količine bilja u akvariju
NIZOZEMSKI (dutch) STIL
Nizozemski, popularno nazvan “dutch” stil ima dugu tradiciju. Počeo je okupljanjem akvarista 40-ih godina 19. stoljeća u Nizozemskoj. Međutim, tek 1980. doživio je veliku popularnost.
Ovakav stil odlikuju gusto zasađeni grmovi bilja, pažljivo organizirani u redove poredane prema visini biljaka. Preporučuje se saditi 1 vrstu na svakih 10-ak cm. To otprilike znači da bi akvarij dužine 100 cm trebao imati maksimalno 10 vrsta biljaka. Također postoji i pravilo da udaljenost između grmova ne smije biti prevelika. Udaljenost između njih bi trebala biti maksimalno jedan prst. Pri odabiru biljaka potrebno je paziti na njihovu visinu i brzinu rasta, kako bi potrebe za održavanjem bile što manje. Glavna specifičnost ovog stila je postojanje tzv. ulice biljaka. Ako pokušate nacrtati ulicu s osjećajem dubine na papiru, u pravilu ćete je nacrtati tako da je najšira na dnu, a stanjena prema vrhu (nacrt ulice). Tako se sade i biljke, a savršena ulica je blago zakrivljena i vizualno nestaje iza skupine biljaka. Prilikom sadnje treba uzeti u obzir blagu promjenu u visini biljke, kako bi se u samom akvariju dobila prividna vizualna dubina prostora. Također treba paziti da biljke višeg rasta ne bi zaklanjale one nižeg. Dubina se postiže i različitom debljinom podloge, tako da je podebljavamo od prednje prema stražnjoj strani akvarija. Također, može se koristiti i kora za stvaranje terasa. Boja biljaka je također iznimno važna. Naime, dutch stil podrazumijeva organizaciju biljaka tako da grmovi svojom bojom, oblikom i veličinom lista odskaču od susjednog grma. Koriste se grmovi svijetlozelene, tamnozelene, smeđe, crvene, ljubičaste i roza boje. Pritom treba iznimno paziti da se grmovi crvene boje nikako ne stavljaju u stražnji plan, jer smanjuju dubinu pogleda. Stražnja strana, kao i bočne, trebale bi u potpunosti biti prekrivene. U ovom stilu se rijetko koriste grane, panjevi i kamenje. Odlučimo li se ipak koristiti nešto od toga, važno je da se koristi isključivo jedna vrsta kamena ili grana, i to tako da budu obrasli biljem. Ako se odlučimo staviti u naš dutch krajolik ribice, moramo birati tri vrste: ribe površine, sredine i dna. Svaka grupa, prema pravilu, ne bi smjela sadržavati više od 12 ribica pojedine vrste. Važno je da svojom veličinom i bojama ne gurnu ljepotu krajolika u drugi plan.
Prilikom postavke ovakvog akvarija u prostor, postoji tradicija postavljanja u radne ili dnevne sobe na način da se akvarij stavlja unutar nekog ormarića, tako da mu je vidljiva samo prednja strana. Na taj način možemo postići pravu dubinu.
EL NATURAL STIL:
Začetnica ovoga stila je Diana Walstad. Cilj ovakvog akvarija jest uspostaviti ekosistem u kojem “ribe i biljke zadovoljavaju međusobne potrebe”. Za razliku od dutch i nature stila, nema pravila za postavljanje kompozicije i hardscapea, pa obično nedostaju fokusna točka i osjećaj dubine u akvariju. U ovakvom akvariju se ponekad koristi pročišćivač vode, bez filtera, a kao izvor svjetlosti se koristi sunčevo svjetlo u kombinaciji s modernom rasvjetom. Teške metale iz vode izvlače same biljke. Izmjene vode se rade tek svakih 6 mjeseci. Zbog korištenja manjih količina rasvjete biljke rastu sporo, pa nije potrebno redovito održavanje i orezivanje. Ono što je važno za dobro funkcioniranje el natural akvarija je odabir adekvatne podloge za biljke. Nema nikakve vanjske prihrane, pa ona predstavlja izvor svih hranjivih tvari. U tu svrhu najčešće se koristi zemlja za cvijeće, koja se prethodno pripremi namakanjem u vodi kako bi se smanjila količina amonijaka koju sadrži.
Od biljaka se koriste različite vrste, najčešće one manje zahtjevne.
Različite vrste riba se mogu koristiti, a jedino se izbjegavaju ribe koje kopaju po supstratu te algojedi.
BIOTOP STIL:
Biotop je stil uređenja akvarija u kojem se koriste vrste riba i biljaka koje potječu s točno određenog lokaliteta. Ideja je da se naprave identični uvjeti života za stanovnike akvarija (biljke i ribice), kao što su u njihovom prirodnom okolišu. Pri odabiru riba iznimno je važno da su to ribe koje se nalaze na istom lokalitetu (ne u istoj rijeci ili državi). Za ovaj stil izrade potrebno je puno informiranja i istraživanja, kako bi se napravio na pravi način.
JAPANSKI (prirodni) STIL:
Nature stil javlja se 90-ih godina prošlog stoljeća. Njegov glavni začetnik je Takashi Amano, poznati japanski fotograf, ljubitelj prirode i vlasnik brenda za biljnu akvaristiku, Aqua Design Amano (ADA). Godine 1994. Izdao je svoju prvu knjigu, Nature Aquarium World, kojom je postavio novi smjer u uređenju akvarija orijentirajući se na tradicionalnu japansku hortikulturu i principe zen budizma. Japanski stil pokušava spojiti ljepotu prirodnog okoliša, šume, planine, potoke i što vjernije prenijeti taj mali svijet u akvarije, prema principu “wabi-sabi” - osjećajem prirode. Takashija Amana možemo smatrati začetnikom moderne biljne akvaristike. Sam nature stil je teško definirati. Naime, sama definicija ovisi o vama samima i vašem subjektivnom poimanju prirode. Akvaristi nerijetko rade greške u smisli da nature stil poistovjećuju s biotopima. Međutim, ovaj stil pokušava svakodnevne prizore prirode koju čovjek vidi izvan vode preslikati u akvarije. To znači da ovakvi akvariji mogu biti prave male slike. Poput planine obrasle gustim krošnjama stabala, šumskog potoka oko kojega je gusta vegetacija ili pašnjak na kojem izvire potok. Glavnu ulogu u postavljanju ima upravo hardscape, odnosno kamenje i drvo koje postavljamo tako da dobijemo prirodni izgled u kojem nam pogled seže s jedne na drugu stranu akvarija. Za razliku od dutch stila, koji kontrastno suprotstavlja boje, nature dozvoljava kombinacije boja, ali one moraju biti nenametljive. Pri odabiru riba, koriste se isključivo one koje neće vizualno narušiti postav i kozice koje se lako stapaju s postavom.
Postoji puno nature podstilova, a najpoznatiji su iwagumi, ryoboku i wabi-kusa.
FREESTYLE:
Kao što samo ime kaže, radi se o slobodnom stilu, koji nema neka specifična pravila. Ovaj stil podrazumijeva kombinaciju svih metoda i predstavlja od svake po nešto. Većina početničkih akvarija su upravo ovoga stila.
OSNOVE ODRŽAVANJA
Zdravo akvarijsko bilje nije samo rezultat pravilnog odabira, pripreme podloge i sadnje, nego odraz svakodnevne brige. Važno je znati ga održavati kako bi se pokazalo u što ljepšem svjetlu. Najbolji biljni akvariji zahtijevaju svakodnevne sitne i tjedne opsežnije intervencije održavanja.
Bilju treba osigurati vodu, svjetlost, stabilnu temperaturu, prihranu (preko supstrata, tekućeg gnojiva i dovoljne koncentracije CO2), te redovito orezivanje i čišćenje. (slika alat za održavanje vodenog bilja)
Redovito rezanje bilja važno je za uspjeh biljnog akvarija. Svaki listić koji počne truliti ili je prekriven algama, treba dnevno rezati i vaditi iz akvarija. Redovitom rezidbom bilja dobit ćemo zdravije i jače primjerke. Pritom nije uputno rezati periferno korijenje, jer se preko njega biljka hrani. Pojava veće količine perifernog korijenja u pravilu je znak nedostatka hrane.
BILJKE KOJE SMO ZA VAS PRONAŠLI U ZAGREBAČKIM TRGOVINAMA AKVARIJSKOM OPREMOM
Kada gledate akvarij i razmišljate o načinu sadnje, svakako morate odrediti kut gledanja. Naime, najčešće promatrate unutrašnjost s jedne strane. Međutim, nije nužno. Danas postoje maleni nano-akvariji, koje možete promatrati sa svih strana. S obzirom na to, određujete visinu biljaka. Promatrate li s jedne strane, uputno je u pozadinski plan saditi najviše biljke, a prema naprijed niže. Naime, vjerujem da ne biste željeli da vam za neko vrijeme više biljke prerastu niže i pritom zaklone pogled u dubinu. Međutim, sadite li u okruglom akvariju, ili nano, koji ćete promatrati sa svih strana, uputno je saditi veće biljke prema središtu akvarija, a prema stranicama spuštati visinu. Uzimajući to u obzir, akvaristi su napravili još jednu, možda najznačajniju podjelu, onu prema visini. S obzirom na to biljke dijelimo na:Razmnožava se jednostavnim podrezivanjem bočnih izdanaka ili gornjeg dijela matične biljke i njegovom sadnjom u podlogu.
1. CRYPTOCORYNA SP.
Postoje brojne vrste cryptocoryna, a neke od poznatijih, koje se mogu nabaviti na našem tržištu su: C. willisii (slika), C. ustepiana (slika) i C.ponderifolia(slika).
Porijeklom su iz Azije. Rastu od 10-30 cm u visinu. Prilično su otporne i nezahtjevne biljke, koje se lako održavaju. Dosta ih je teško međusobno determinirati, osim C. ponderiifolie, koja se, po relativno širokim i srcolikim listovima, jasno razlikuje od ostalih vrsta.
2. VALISNERIA SPIRALIS
Porijeklom iz Azije. Naraste 40-60 cm u visinu, stoga je prikladna za stražnji plan i to uglavnom za kutove.
Izvrsna biljka za početnike jer nije zahtjevna i brzo raste, a uspijeva u gotovo svim uvjetima osvjetljenja i vrijednosti vode. Prilično je zastupljena u akvaristici i lako dostupna. Važno je držati je pod nadzorom jer ponekad preraste akvarij, pa svojim listovima zasjeni ostale biljke. Treba je redovito podrezivati što niže. Lako se razmnožava vriježama iz kojih izrastaju nove biljke. Mladu biljku je najbolje odvojiti od matične biljke kada ispusti nekoliko listova.
3. BACOPA MONIERI
Potječe iz tropskog pojasa. Postiže visinu 25-50 cm, zbog čega je pogodna za srednji i stražnji dio akvarija. Najbolji efekt ćete postići ako je posadite u skupinama od barem 15-ak komada. Nije zahtjevna što se tiče potrebne količine svjetlosti. Raste prilično sporo, pa zahtjeva dosta strpljenja pri uzgoju. Jednostavno se razmnožava na način da se matična biljka se presiječe na pola, a dobiveni komad posadi u podlogu. Iz pazušca lista na matičnoj biljci, koji je najbliži mjestu presjeka, relativno brzo će izbiti novi izdanak i tako zamijeniti otkinuti dio.
4. SALVINIA NATANS
Plutajuća biljka porijeklom iz Afrike, odakle se proširila na ostali dio svijeta. Često je nazivaju “plutajuća mahovina” ili “plutajuća paprat”.
Zanimljivo je da joj plutanje na vodi omogućuju vrećice zraka koje se nalaze unutar lišća. Osigurava skloništa za ribice, međutim može spriječiti fotosintezu drugih biljaka koje se nalaze u akvariju, pa je potreban oprez i redovito orezivanje, kako ne bi prorasla površinu.
5. AZOLA FILICULOIDES
Mala, zimzelena, vodena plivajuća paprat, rijetko veća od 2,5 cm. Brzo širi pupoljkom i sposobna je brzo formirati gustu prostirku na površini vode. Lišće je svijetlozelene boje, ali razvija privlačne ljubičasto-ružičaste nijanse na jakom svjetlu. Gusta prostirka na vodi sprečava prodiranje svjetlosti, pa može onemogućiti fotosintezu drugim biljkama. Iz tog razloga ju je potrebno redovito orezivati.
6. NYMPHAEA MACULATA
Radi se o afričkom tigrastom lotosu, koji potječe iz Zapadne Afrike. Dostiže visinu od 40-ak cm. Javlja se u dvije varijacije (crvenoj i zelenoj). Zbog svojih boja listova taj lotos je iznimno atraktivan. Listovi mogu narasti do 15 cm u promjeru, a bijeli cvjetovi formiraju se na površini i dosežu promjer do 6 cm.
U odgovarajućim uvjetima, raste prilično brzo, pa ju je potrebno redovito orezivati. Lotosi vole bogatu, nešto kiseliju podlogu. Razmnožava se rezanjem gomolja s najmanje dva izrasla lista, ili putem sjemenja kad procvjeta.
7. MYCROPHYLUM AQUATICUM
Potječe iz Južne Amerike. Postiže visine veću od 50 cm, zbog čega je idealna za stražnji plan većih akvarija. Nije je dobro saditi gusto, jer će zbog nedostatka svjetlosti donji listovi početi otpadati, pa će biljka poprimiti metlast oblik, sa samo nekoliko vršnih listova. Prilično je zahtjevna biljka, koja uz obilje svjetla zahtjeva i dodatak CO. Razmnožava se otkidanjem vršnog dijela matične biljke. U odgovarajućim uvjetima raste prilično brzo i u kratkom periodu.
8. LUDWIGIA REPENS
Jedna je od najčešćih i najpoznatijih akvarijskih biljaka. Radi se o ijepoj i bujnoj biljci koja je zbog svojih velikih dimenzija najprikladnija za stražnji dio većih akvarija. Nije prezahtjevna s obzirom na svjetlo, međutim lijepu crvenu boja listova možete postići isključivo u uvjetima s puno svjetla. U suprotnom, listovi će biti zeleni. Razmnožava se jednostavno; otkidanjem i sadnjom brojnih bočnih ogranaka koji se razvijaju na matičnoj biljci ili presijecanjem i sadnjom dijelova matične biljke, Na taj se način u samo nekoliko tjedana možete dobiti veći grm.
9. HYDROPHYLA CORYMBOSA ‘SIAMENSIS 53B’
Sijamski vodeni bršljan (hygro = voda, philein = voljeti, corymbus = cvjetni bršljanov grozd, siamensis = sijamsk). Potječe iz jugoistočne Azije. Naraste 30-50 cm u visinu, zbog čega je pogodna za stražnji plan većih akvarija.
Može se rabiti kao pozadinska, ali i kao biljka sredine. Važno je napomenuti da najbolje izgleda kad je zasađena u većim grupama, no valja pripaziti da se pojedini primjerci ne posade preblizu jer u tom slučaju donje lišće neće imati dovoljno svjetla. Razmnožava se jednostavnim podrezivanjem bočnih izdanaka ili vrhova biljke i sađenjem istih u podlogu.
Osjetljiva je na nedostatak kalija u akvariju. To ćemo primijetiti po smeđim točkicama i rupicama na lišću. U slučaju nedostatka željeza, boja lišća će iz svijetlozelene prijeći u žutu, a pri jakom osvjetljenju i dovoljnoj količini željeza u vodi listovi će poprimiti crvenu nijansu.
10. ECHINODORUS JANII
Jedan je od najljepših predstavnika svoje obitelji. Grm formira prekrasnu rozetu lišća. List ima izduženi oblik s valovitim rubovima. Boja mladih listova je crvenoljubičasta s tri izražene vene, a stariji listovi postaju maslinastozeleni, što stvara raznolik raspon boja lišća u jednom grmu. Srednje je velika biljka, doseže visinu od 30-40 cm i širinu od 20-30 cm. Zahtijeva jaku svjetlost, jer u nedostatku svjetlosti, listovi postaju blijedi. Preporučuje se primjena CO2 i gnojiva.
11. STAUROGYNE REPENS
Svježe zelena, kompaktna i izdržljiva biljka. Budući da postiže visinu 3-10 cm, koristi se za prednji dio akvarija. Potječe iz Brazila, točnije rijeke Rio Cristalino u južnoj Amazoni.
Njegov najbliži rođak je Hygrophila, ali Staurogyne se razlikuje po formiranju izrazito kompaktnih, niskih grmova i malim zelenim listovima. Prilikom sadnje u akvariju preporučuje se odrezati najduže uspravne izboje. Ubrzo će se iz baze formirati novi, vodoravni, puzeći izdanci, koji će postupno kolonizirati šljunak.
Pri slabom svjetlu, rast će biti uspravniji i formirat će se znatno manje bočnih izdanaka.
12. ELEOCHARIS SP.
Naraste svega 10 cm u visinu pa odlična biljka za prednji plan u akvariju. Radi se o biljci koju se može pronaći u sjevernijim dijelovima Amerike, Europi i Africi. Nije zahtjevna za održavanje. Atraktivnog je izgleda posadite li je u većim grupama. Postoji stotinjak vrsta Eleocharisa, koje su prilično slične. Kod nas se uglavnom mogu pronaći E. acicularis i E. parvula. Razlike su u nešto nižem rastu parvule i njenim sporijem širenju.
13. ALTERNANTHERA REINECKII “PURPLE”
Alternathera reineckii je prekrasna, ali i vrlo zahtjevna biljka. Potječe iz Južne Amerike. Postiže visinu 20-40 cm i spada u biljke srednjeg plana. Potrebno joj je jako puno svjetla da bi formirala tamno crvene listove. Uz to je obavezno dodavanje CO2 bez kojeg biljka teško opstaje. Također, potrebna joj je vrlo kvalitetna podloga i redovito dodavanje tekućeg gnojiva. Nije pogodna za početnike. Spororastuća je biljka.
