Njihova priča počela je u poslijeratnim godinama, kada je gotovo stotinu benediktinki iz njemačkog grada Fulde tražilo način kako osigurati vlastitu opskrbu hranom. Počele su istraživati prirodne metode uzgoja, kompostiranja i zaštite biljaka, a tijekom 1950-ih postupno su razvijale vlastiti način ekološkog vrtlarenja. Danas se njihov samostanski vrt prostire na približno 2000 četvornih metara, a iskustva koja su redovnice prikupljale desetljećima prenose se i drugim ljubiteljima vrtlarstva, navodi se u povijesti samostanskog vrta.
Među onima koje su najviše pridonijele razvoju tog načina uzgoja bila je sestra Christa Weinrich, školovana vrtlarica koja je godinama brinula o povrtnjaku i prenosila svoja iskustva drugim vrtlarima.
Još početkom 1950-ih u samostan je stigao i Humofix, biljni pripravak koji služi kao aktivator kompostiranja. Redovnice su ga počele koristiti kako bi ubrzale razgradnju organskog otpada i dobile kvalitetan kompost za vrt. Humofix proizvode i danas, a kompostiranje je ostalo jedan od temelja njihova načina uzgoja. No, njihova se briga o vrtu ne zaustavlja na kvaliteti tla. Za zaštitu biljaka od nametnika služe se i nizom jednostavnih metoda koje ne zahtijevaju kupnju posebnih pripravaka.
Zamka za puževe
Velike listove rabarbare polažu na zemlju između gredica kako bi se ispod njih zavukli puževi, a ovaj jednostavan trik samo je jedna od metoda kojima se služe benediktinke u čijem samostanskom vrtu već desetljećima prednost imaju prirodni načini uzgoja i zaštite biljaka.
Naime, puževi se tijekom dana skrivaju na vlažnim i sjenovitim mjestima, a veliki listovi rabarbare mogu im poslužiti kao idealno sklonište. Benediktinke ih zato ostavljaju na tlu između gredica. Kada ih sljedećeg jutra podignu, ispod njih često pronađu puževe koje mogu prikupiti i ukloniti iz vrta.
Sličan učinak imaju i komadi valovitog kartona ili stare daske položene na zemlju. Ispod njih se puževi također rado zavlače, pa ih je lakše pronaći nego kada se skrivaju među lišćem i povrćem, kazala je Weinrich za njemački Taz.
Sredstvo protiv lisnih uši
Rabarbara u samostanskom vrtu ima još jednu namjenu. Od njezinih listova pripremaju tekućinu koju koriste za tretiranje biljaka napadnutih lisnim ušima.
Prema receptu koji je objavio njemački Welt, kilogram listova rabarbare prelije se s tri litre kipuće vode. Nakon hlađenja tekućinu treba procijediti i uliti u raspršivač, a zatim nanijeti na napadnute dijelove biljke.
S listovima ipak treba biti oprezan jer sadrže oksalate i nisu za konzumaciju. Također, pripravak ne treba koristiti na jestivim dijelovima biljaka bez prethodne provjere sigurnosti takve primjene, a pri pripremi valja nositi rukavice i držati ga podalje od djece i kućnih ljubimaca.
Tretiranje rajčice i krumpira
Za zaštitu rajčica i krumpira benediktinke koriste i poljsku preslicu. Od te biljke pripremaju uvarak koji se tradicionalno primjenjuje u vrtlarstvu, ponajprije kao preventivni tretman za biljke.
Za pripremu se koristi kilogram i pol svježe ili 200 grama osušene poljske preslice na deset litara vode. Biljka se najprije namače 24 sata, a potom kuha oko jedan sat. Nakon hlađenja tekućinu treba procijediti i razrijediti vodom u omjeru od jedan prema pet do jedan prema deset.
Sestra Christa Weinrich preporučuje preventivno tretiranje rajčica od svibnja, uz prskanje i donje strane listova. Riječ je o tradicionalnom postupku, a ne o zajamčenoj zaštiti od svih biljnih bolesti.
Mrkvu sade uz luk
U samostanskom vrtu primjenjuju i mješovitu sadnju, odnosno uzgoj različitih kultura jedne pokraj drugih. Jedan od poznatijih primjera jest sadnja mrkve uz luk. Miris tih biljaka može zbuniti nametnike koji ih napadaju, među njima mrkvinu i lukovu muhu, pa im otežati pronalaženje biljaka kojima se hrane.
Takva kombinacija ne jamči da će povrće ostati potpuno zaštićeno, ali može pomoći u smanjenju štete. Važno je pritom ostaviti dovoljno prostora za rast i voditi računa o potrebama obiju kultura, napominje sestra Christa Weinrich koja je svoja iskustva s mješovitom sadnjom opisala i u knjizi Schwester Christas Mischkultur, posvećenoj kombiniranju različitih biljaka u vrtu.
Jagode prekrivaju slamom
Važno mjesto u njihovu vrtu ima i slama, osobito na gredicama s jagodama. Njome prekrivaju tlo kako plodovi ne bi ležali izravno na zemlji. Tako ostaju čišći, a smanjuje se i mogućnost truljenja zbog dodira s vlažnom podlogom.
Sloj slame pomaže i u zadržavanju vlage te ograničava rast korova. Ipak, treba ga povremeno pregledati jer se u vlažnom organskom materijalu mogu skrivati i puževi.
Benediktinke iz Fulde svoja iskustva s prirodnim vrtlarenjem prenose već desetljećima, a njihov je samostanski vrt i danas posvećen uzgoju povrća, voća i ljekovitog bilja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....