Stil uređenja nametnuo se sam od sebe: samo drvo i kamen, starinski, a opet sa svim pogodnostima modernoga života 21. stoljeća
Često u komentarima naših dragih čitatelja na društvenim mrežama vidimo razna stajališta o interijerima koje vam svaki tjedan i mjesec predstavljamo. Neki su kritični, neki pohvalni, ovisi o tome kakvi su ukusi i što se kome sviđa, ali najčešće se proteže univerzalni, zajednički zaključak svih: najvažnije je da se sviđa onima koji tamo žive i da su oni sretni i zadovoljni.
Zadovoljna je i obitelj Duma koja svoju vikendicu u mjestu Drnek nedaleko od Velike Gorice uređuje već godinama, korak po korak, bez pritiska i imperativa, ali s velikom ljubavlju. Površina kuće je 45 kvadrata u prizemlju i 45 na tavanu. Terasa ima 15 četvornih metara, a cjelokupno imanje veličine je 15 x 100 metara.
Pitali smo vlasnicu Kseniju kako je sve počelo.
- Budući da živimo u malom stanu, tražili smo kućicu u okolici Zagreba, u krugu od 25 kilometara od našeg stana. Suprug je igrao nogomet s dečkima iz Drneka i tako je sve počelo - prisjeća se Ksenija Duma i dodaje da je kućica bila u vrlo derutnom stanju.
- Nismo se dali smesti jer smo prepoznali potencijal. Već smo tada znali da mora imati retro štih jer je stara više od 100 godina - kaže simpatična vlasnica.
Na naše pitanje kad je počelo, a kad završilo renoviranje, kaže kako tu nema egzaktnog odgovora.
- Renoviranje traje još i danas, dakle već otprilike 12 godina. Prva faza bila je obnova struje i vode, i to je ujedno bila najdramatičnija faza uređenja. Posljednju fazu uređenja potkrovlja prije dvije godine ne bih nazvala dramatičnom, ali je bila vrlo dinamična jer nisam znala kako će sve u globalu izgledati, ali sam znala tko zna: majstor Darinko, naš čovjek od iskustva i povjerenja - smije se Ksenija.
Zanima nas koja je osnovna ideja, misao vodilja ove vikendice.
- Druženje, uživanje u slobodnom vremenu kroz kreativan rad i kontempliranje s prijateljima o raznim temama u životu... Vikendicu smo nazvali kuća Carpe Diem jer se ovdje zaista svaki dan iskoristi do maksimuma. Najvažniji je osjećaj topline i da prostor bude tematski povezan, a dijelovi kućice da imaju svoju priču kroz detalje - kaže vlasnica i ističe kako im je najveća inspiracija odbačeni namještaj i stare stvari.
- Fascinira me i inspirira namještaj s glomaznog i drugog otpada koji je netko odbacio, a ja u njemu vidim potencijal koji se tematski uklapa u interijer kućice. Primjerice, bar u uglu dnevne sobe je nađen na otpadu, ogledalo iz poznatog kafića Movie Pub prenamijenila sam u klizna vrata na spavaćoj sobi, tu su i razni preuređeni regali, ormarić za kupaonicu i razne stolice koje moj suprug Stipo dorađuje u suradnji s našim susjedom Nikicom koji je zadužen za tapeciranje - nabraja Ksenija Duma.
Podovi su obloženi većinski laminatom, u prizemlju i na terasi dominiraju pločice, a potkrovlje je u OSB pločama.
Pitali smo vlasnicu s čime su u kući ili oko nje najzadovoljniji.
- Ne bih mogla izdvojiti niti jedan segment jer je u svaki kutak uloženo jako puno rada, truda i ljubavi. Ništa nam nije bio problem, nego izazov. Često sanjam idejna rješenja, zatim ustanem u 2 ili 3 ujutro i krenem nešto uređivati... - smije se Ksenija koja na naše pitanje koji im je najdraži dio kuće, kaže kako se on mijenja ovisno o godišnjim dobima.
- Najljepši je ugođaj zimi uz peć u kojoj pucketa vatra, uz svijeće, dobro društvo, hranu i vino. A ljeti uživamo na terasi Oleander kojoj je ime dao moj prijatelj Tihomir koji više nije s nama. Počelo je kao šala, a sad stvarno svi zovemo tu terasu “Oleander” - sjetno priča vlasnica, a mi smo je za kraj zamolili da opiše svoju oazu za odmor u pet riječi.
- Moj unuk Noa kaže RAJ, moja mama kaže BAJKA, ja ovdje osjećam istinsku SREĆU, sve već pomalo nalikuje na etnografski MUZEJ, a MIR koji ovdje vlada je gotovo opipljiv - zaključila je Ksenija Duma.
