Djeluje antibakterijski, izvrsna je preventiva protiv prehlade, i najbolje, ne može se pokvariti

Nestanak pojedinih vrsta i iznenadni pomori cijelih kolonija problemi su o kojima se raspravlja na svim razinama vlasti. Doznajte što možete učiniti kako biste pomogli u rješavanju tog problema

Veza između cvijeta i pčele je neraskidiva. Biljci je pčela potrebna da obavi ulogu oprašivanja dok ona zauzvrat dobiva hranu za svoju zajednicu. O tom milijunima godina starom koevolucijskom odnosu zavisi i čovjek jer se danas jedna trećina hrane u svijetu proizvodi upravo uz pomoć pčela. Voće, poput jabuka, šljiva, krušaka i trešanja, ovisi o uspješnom oprašivanju pčela, a to se odnosi i za mnoge povrtne kulture. Samo se u Europi oprašuje oko 4 tisuće sorti povrća. To je tek jedan mali dio ekosustava jer kukci, među kojima su dominantne pčele, oprašuju oko 80 posto biljaka na Zemlji. Oni koji se bave vrtom svjesni su te činjenice, pa u svojim vrtnim gredicama uzgajaju cvijeće koje će svojim nektarom privući kukce oprašivače.

Pčela je u početku čovjekovu pažnju privukla ponajviše svojim slatkim proizvodom - medom. Prije nego što je prešao na uzgajanje u klasičnim košnicama, čovjek je, da bi došao do meda obilazio šumska područja u potrazi za gnijezdima "divljih pčela" koja su se nalazila u šupljinama u drveću. Pražnjenje pčelinjih gnijezda nije bilo lako, nalazila su se visoko, a ulaz u gnijezdo najčešće je trebalo proširiti sjekirom, pa je s tim poslom povezana poslovica: "Sjekira u med pala!".

Snažno antibakterijsko djelovanje meda čini ga izvrsnim preventivnim sredstvom protiv prehlade, ali i pridonosi činjenici da se med kao proizvod ne može pokvariti jer većina opasnih bakterija uopće ne može živjeti u medu. Ako je pravilno skladišten, med može stajati godinama, baš kao i onaj pronađen u Tutankamonovoj faraonskoj grobnici.

S vremenom je čovjek postao vješt u pripitomljavanju pčela, drži ih u košnicama, a pčelinji proizvodi med, matična mliječ, propolis, pelud, vosak, pa i pčelinji otrov visoko su cijenjeni u liječenju i jačanju čovjekova zdravlja. Važnost pčela za čovjeka pokazuje i značajna uloga koju ima u mnogim narodnim predajama. Pčele su se oduvijek smatrale svetim životinjama, za Egipćane su bile "onaj koji daje život" - simbol rođenja i smrti, kao i uzor marljivosti, čistoće, harmoničnog života i kraljevskog dostojanstva.

Posebno je rašireno vjerovanje da postoji bliska veza između pčelara, njegove obitelji i pčela, pa je razvijena navika da im se redovito prenose vijesti o važnim događajima u obitelji, posebice kad je riječ o smrti njihova gospodara.

ONE SU SINONIM ZA MARLJIVOST

Pčele su kukci iz reda opnokrilaca te je zabilježeno oko 20 tisuća vrsta pčela, od kojih većina živi usamljeničkim životom, a svega nekoliko u zajednicama. Najčešća vrsta pčela medarica na europskom području su: kranjska pčela, talijanska, kavkaska i tamna europska pčela.

Pčele u zajednici žive u košnici koja se sastoji od jedne matice te, ovisno o godišnjem dobu, nekoliko stotina trutova i na tisuće pčela radilica. Razlika u brojnosti kolonije ljeti i zimi je golema, na vrhuncu sezone u košnici se nalazi i do 70 tisuća pčela, a zimi broj opadne i do 3 tisuće. Da bi tako velika zajednica mogla opstati, svaki član obavlja točno određene svakodnevne poslove s vojničkom disciplinom. Košnica zapravo nikad ne spava, pčele radilice otkad iziđu iz jaja, pa sve do zadnjeg trenutka, ne dulje od pet tjedana, neumorno rade za zajednicu obavljajući različite poslove u pojedinim fazama života (hraniteljica, graditeljica, stražarica i sabiračica - odlazi na pašu).

Trutovi su predstavnici muškog spola čiji je glavni zadatak oploditi maticu. To se događa kad matica ode na svadbeni ples u prirodu, leteći visoko u zraku kako bi je sustigli samo najsposobniji trutovi.

Matica je kraljica košnice i najvažniji član pčelinje zajednice, a njezina je uloga proizvoditi jajašca i osigurati potomstvo te opstanak pčelinje zajednice.

PČELE I PESTICIDI

Nestanak pojedinih vrsta pčela i iznenadni pomori cijelih kolonija u svijetu, pa tako i kod nas, problem je o kojem se raspravlja na najvišim razinama vlasti. Europski parlament ove je godine 20. svibanj proglasio Svjetskim danom pčela ne bi li se tako podigla razina svijesti o važnosti pčela u proizvodnji hrane i ekosustavu. Pčele su ključni dio poljoprivrede i imaju utjecaj na 76 % proizvodnje hrane u EU, a smatra se da određeni pesticidi koji se koriste za usjeve imaju štetan učinak na populacije pčela. Uskoro bi trebala na snagu stupiti odluka Europske komisije o zabrani pesticida na bazi neonikotinoida (klotianidin, imidakloprid i tiametoksam) koji štete središnjem živčanom sustavu kukaca, uključujući pčele. Istraživanja na terenu pokazala su da postoje određene anomalije u ponašanju pčela, poput gubitka osjećaja za orijentaciju i vrijeme, što oslabljuje pčelinju zajednicu i u konačnici dovodi do pomora kolonije. Znanstvenici su zaključili da je vjerojatni razlog za takvo zbunjujuće ponašanje pčela pesticid koji se miješa u sredstvo za zaštitu biljaka i baziran je na neonikotinoidu, a djeluje na pčele poput droge.

Medonosne pčele i drugi oprašivači imaju veliku ulogu u očuvanju bioraznolikosti, a od 1850. godine istrijebljene su 23 vrste pčela i osa koje oprašuju biljke.

VRT U SKLADU S PRIRODOM

Danas, kad se uslijed intenzivne poljoprivredne proizvodnje goleme površine zemlje pustoše od bilo kakva oblika života, bilo ispod ili iznad tla, vrlo je važno da naši vrtovi, jestivi ili ukrasni, budu mjesto gdje se podupire i štiti bioraznolikost. Svaki organski vrt dom je velikom broju živih organizama koji imaju važnu ulogu u uspostavljanju prirodne ravnoteže. Smatra se da se u prosječnom vrtu može naći oko dvije tisuće različitih vrsta kukaca, od kojih vrlo mali broj nanosi štetu biljkama koje uzgajamo radi hrane. Na takvim površinama može se uočiti na desetke različitih kukaca - medonosne pčele, solitarne pčele i osice, bumbari, bubamare, uholaže, pauk križar, leptiri, hrastova strizibuba, njemačka osa i još mnogi drugi. Njihova je uloga u okolišu višestruka; neki su predatori (bubamare i ose) koji se hrane mesom različitih insekata, i to najčešće onih nama nepoželjnih u vrtu, a drugi su oprašivači bez kojih ne bismo imali plodova u povrtnjaku i voćnjaku.

APITERAPIJA, PRIRODNA MEDICINA

Više o toj posebnoj metodi liječenja i poboljšanja zdravlja pčelinjim proizvodima ispričao nam je Karlo Vogrinčič

Pčelinji proizvodi, odnosno pripravci koji sadrže med, propolis, pelud i matičnu mliječ, imaju veliko značenje u očuvanju zdravlja te predstavljaju pomoć iz prirode pri liječenju mnogih bolesti. Sve medicine svijeta svjesne su njihova blagotvornog djelovanja na organizam te je razvijena posebna metoda liječenja ili poboljšanja zdravlja pčelinjim proizvodima - apiterapija.

Znatiželjni da saznamo više o samoj metodi i kako ona izgleda u praksi, posjetili smo biodinamičkog pčelara i apiterapeuta Karla Vogrinčiča, predsjednika slovenske udruge za apiterapiju dr. Filipa Terča.

Za razliku od svojih kolega pčelara, gospodin Vogrinčič pčelama pristupa na duhovnoj razini, koristeći principe biodinamičkog uzgoja temeljene na učenju austrijskog filozofa i utemeljitelja antropozofije Rudolfa Steinera.

"Prema kineskoj medicini, pčelinji proizvodi predstavljaju 5 glavnih elemenata; vatra - pčelinji otrov, zemlja - med, voda - matična mliječ, drvo - cvjetni prah i metal - propolis. Pčele su tu na zemlji puno prije čovjeka i mogu nas mnogo toga naučiti, no treba ih znati slušati. Kada stojimo pred košnicom, to je kao da stojimo pred svemirom", smatra Vogrinčič koji dodaje: "Med je hrana za koju nije potrebno nikoga lišiti života".

Za potrebe apiterapije sagrađena je posebna kućica u kojoj se nalazi 18 košnica i ordinacija, mjesto gdje je posjetitelju omogućeno da bude u neposrednoj blizini stotine tisuća pčela. Kako to zvuči, teško je opisati, vibracija zujanja pčela ugodno ispunjava prostoriju, stvarajući pomalo hipnotičko stanje uma. Pacijentima je omogućeno spavanje iznad košnica, a tu se nalazi i komora za meditaciju gdje se može direktno inhalirati propolis iz pčelinjih košnica bez bojazni da će se koja pčela slučajno zateći u sustavu za inhaliranje. Iako gospodin Vogrinčič nudi još niz drugih oblika apiterapije, poput masaže s medom, na kraju smo odlučili probati metodu čišćenja ušiju tuljkom od pčelinjeg voska. Začudili smo se što je sve izišlo iz uha te vam preporučujemo da probate ovu metodu, ali i da posjetite mistični svijet pčela.

O biodinamičkom pčelarstvu i apiterapiji možete saznati na www.apicebelarstvo.si.

VAŽNOST SOLITARNIH PČELA

Nazivaju se još i samotarke ili pčele voćnjaka i potpuno su miroljubive, ne ubadaju i nemaju maticu

Kao što smo napomenuli, većina pčela ne živi u zajednicama, pa ćete u vrtu prije susresti različite vrste divljih solitarnih pčela, koje za razliku od medarica ne žive u košnicama.

Samotarke, solitarne pčele još se nazivaju i pčelama voćnjaka jer se pojavljuju u proljeće, kad su voćke u cvatu. Vrlo su samostalne, ne žive u košnicama, sve rade same jer nemaju maticu niti radilicu te su posve miroljubive i ne ubadaju. U prirodi su prisutne od ožujka do lipnja.

Nekoliko je razloga zašto je važno čuvati solitarne pčele:

1. Za razliku od medonosnih pčela, solitarne izlaze u prirodu pri nižim dnevnim temperaturama.

2. Jedna ženka solitarne pčele (Osmia rufa) pri oprašivanju voćaka učinkovita je kao 120 letačica pčela medarica (Apis mellifera)

3. Vrlo je korisna u oprašivanju voćaka, posebice kruški

4. Za oprašivanje 1 hektara voćnjaka potrebno je oko 500 ženki solitarne pčele ili 3 košnice medonosnih pčela s ukupno 60 tisuća sabiračica

Jedni su od najčešćih stanovnika naših vrtova, no njihova brojnost u okolišu ovisi o količini pogodnih staništa. Nestankom tradicionalne gradnje kuća i korištenjem prirodnih materijala, poput barske trstike za krovove, izgubila su se pogodna staništa za solitarne pčele, čime se ugrožava opstanak ovih vrsta. Jedan od načina na koje možemo pridonijeti njihovu očuvanju, ali i osigurati plodove u vrtu kreiranje je vlastitih staništa za solitarne pčele.

KUĆICE NISU SAMO "HOTELI", NEGO PRIRODNA STANIŠTA

Staništa kukaca popularno se nazivaju "hotelima"; to je naziv na koji ćete najčešće naići na internetu, ali pogrešno se pretpostavlja da su takve nastambe privremena odmarališta za insekte. Riječ je o kreiranju prirodnog staništa gdje će solitarne pčele napraviti svoj dom pogodan za zasnivanje gnijezda iz kojeg će sljedeće sezone poletjeti nova generacija. Solitarna pčela živi samo 10 do 12 tjedana i, između ostalog, u tom razdoblju posvećena je stvaranju novog potomstva. Kad nađe tunel pogodan za gnijezdo, prvo ga očisti, a zatim na dnu napravi pregradu od blata. Nakon toga u ćeliju koju je ispunila peludom i nektarom položi jaje, a proces će ponoviti 6 do 8 puta, ovisno o dužini tunela. Ulaz djelomično zagrađuje blatom sve dok ga u jednom trenutku potpuno ne zatvori debelim čepom od blata.

PROJEKT ZA VIKEND - Stanište za kukce

Pri postavljanju i kreiranju samog staništa treba znati sljedeće stvari

Kreiranje staništa za kukce jednostavna je i jeftina instalacija, a kao nastamba može poslužiti obična drvena kutija s pregradama za pojedine materijale koji će služiti kao stanište za kukce. Kako ćete složiti pripremljeni materijal, ovisi o vama, s tim da nije potrebno natrpati sklonište, jer veća koncentracija pčela povećava i šanse da se pojave nametnici.

1. Najpogodniji tunel dugačak je 10-12 centimetara, a optimalan je otvor promjera 8 milimetara, no može biti i 10 mm.

2. U tunelu niti na njegovu otvoru ne bi smjelo biti nikakvih ostataka od bušenja ili piljenja (iver, piljevina).

3. Otvor u tunel mora biti dobro očišćen od bilo kakvog otpada. Rupe ne bi smjele biti potpuno otvorene, odnosno samo njihova prednja strana

4. Zaštita od vlage je nužna, inače će doći do truljenja materijala i pojave gljivica, što će u konačnici značiti propast ličinke.

5. Solitarna pčela leti uokrug 200 do 250 metara od svojega gnijezda

Nastamba za kukce najčešće se pozicionira u vrtu tako da je okrenuta prema jugu u polusjeni ili na suncu, ovisno o vrsti kukaca koje želimo privući. Stanište za pčele uvijek se postavlja okrenuto prema suncu jer pčele vole sunce te ih se još naziva kćerima sunca. Mi smo za naš vrt u sklopu društvenih vrtova na Ravnicama odlučili kreirati stanište koje će prvenstveno služiti solitarnim pčelama, no svi će insekti biti dobrodošli.

Za gradnju, preporučljivo je da se koriste reciklirani materijali prirodnog podrijetla, poput grančica, slame, ovčje vune, čvrsto drvo hrasta, snopovi šupljih stabljika trske ili bambusa te suho lišće. Materijali koje koristimo u gradnji nastambe nikako se ne bi smjeli tretirati premazima na kemijskoj osnovi inače će sklonište odbijati insekte.