Svaki je uređeni vrt poseban i čaroban, mikrosvijet za sebe koji oduševljava ponajprije vlasnika, a onda i one koji ga posjete. U tom je smislu vrt koji je dio muzeja Zavičajna zbirka u mjestu Gradac, malom dragulju smještenom na repu Makarske rivijere, tipičan. Divan je to prostor ispunjen biljkama, mirisima, pticama i pčelicama koje vrijedno oprašuju cvijeće. No, ovaj je vrt ipak nešto više. Iako je vlasništvo obitelji Andrijašević, uz čiju se kuću nalazi i koja ga je stvorila i njegovala zadnjih 30 godina, on je otvoren svima. Djeca iz osnovne škole tamo nekada znaju odraditi poneki sat nastave, vrtićani dođu prošvrljati vrtom i diviti se biljkama, a njihovi roditelji, kao i brojni turisti, u taj prostor dolaze na koncerte klasične glazbe, predstavljanja knjiga, cocktail partyje i brojna druga događanja koja se ondje odvijaju.
- Vrt smo pokojni suprug Milko i ja počeli stvarati davno prije nego što je on osnovao Zavičajnu zbirku, koja je otvorena svima. U vrtu su dugo boravili samo naši gosti, obitelj i prijatelji, no kasnije je otvoren svima i to me raduje. Premda je ljeti pun ljudi, može se ‘koristiti’ i tijekom svih godišnjih doba. Uvijek je, naime, zelen i ne mijenja se puno. To nam je i bio cilj kad smo ga počeli saditi - priča vlasnica vrta Mirjana Andrijašević i prisjeća se iznenađenja koje joj je njen suprug priredio kad su ga odlučili urediti. Kad joj je rekao da će ga nazvati “Semiramirin vrt”, ciljajući na Semiramidu, ali pritom vješto uplićući i njen nadimak, jer je svi zovu Mira, mislila je da se šali. No, on je potajno dao na komad kamena uklesati taj naziv i donio joj ga je. Tad je shvatila da je bio ozbiljan, pa su ploču, uz puno smijeha, postavili u vrt. I tako je, eto, počela prava mala bajka.
Prva biljka koju su ona i suprug posadili bila je Magnolija Grandiflora, a nakon nekoliko godina posadili su i Lilifloru. U vrtu se tijekom vremena smjestilo 12 različitih vrsta palmi, stablo limuna mjesečara, koje godišnje daje i po 200 kilograma uroda, smokva, koja im ljeti darežljivo daruje svoje plodove, prilično visoko stablo papra koje, doduše, ne koriste, a tu su i papirus, glicinija, trubasti i običan jasmin, povijuše te samonikle Pitospore, koje su važne jer apsorbiraju prašinu i pročišćuju zrak. Svoje je mjesto u malom gračkom arboretumu, kako ga nazivaju, pronašao i crni bambus, koji su im donijeli gosti iz Češke, kao i eukaliptus, koji su posadili zato što ima intenzivan miris, a usput i tjera komarce, a tu su i Adam te hortenzije. Naokolo je posađena i gomila začinskog bilja, koje daje vrtu opojan miris. Šetamo i pogađamo, zatvorenih očiju... Ružmarin, kadulja, smilje, lovor, bosiljak, majčina dušica, komorač? Mirjana na sve klima glavom. Ponosno pokazuje i grm Strelicije, koji je inače osjetljiv i mnogi ga uzgajaju u zatvorenom prostoru, no u ovom vrtu bez problema raste vani.
- Nju smo dobili iz Kalifornije. Prijatelj nam je donio sjeme, pa smo biljku sami uzgojili i dobro nam uspijeva. Zapravo, dosta smo biljka dobili od prijatelja iz raznih dijelova svijeta i moram priznati da nam je većina toga i uspjela. Klima u našem području je odlična za uzgoj biljaka, a mi smo uvijek pazili da svakoj biljki damo mjesto u vrtu koje bi joj najbolje pasalo. Gdje ima više vode, tamo su biljke kojima to treba, na sunce idu one koje ga vole, a u hlad smještamo one koje nisu pretjerano oduševljene suncem - priča Mirjana, kojoj danas u brizi o vrtu pomažu djeca, ponajviše sin Zlatko. Nije to puno posla, kaže, svaki dan treba joj najviše pola sata da zalije i uredi što ima. Ipak, tamo raste više od 250 biljaka.
Pokazuje i banane. Plodove ne jedu, kaže, a sjeća se da je riječ o biljci koja im je došla iz Zagreba prije petnaestak godina. Na Velesajmu je tada bila neka izložba japanskog cvijeća, pa su se mogle kupiti i sadnice banane. Odlučili su pokušati uzgojiti je. Mirjana za nju ima samo riječi hvale. Vrlo je zahvalna, sama se razmnožava korijenjem, a ne traži ništa posebno, osim dosta vode. Ljeti, naravno, zimi joj treba manje.
- Dekorativna je, daje atmosferu prostoru i zato je jako volim. Drag mi je i papar, čiji plod ne koristimo. On jako brzo raste, listovi su prozračni, a daje ugodan hlad. Zanimljivo je i da mu list ima papren okus - kaže Mira i priča o dva stabla na koja je jako ponosna. Jedna je Erythrina crista-galli, stablo koje su uzgojili iz sjemenja uzetog od stabala koja rastu na splitskom aerodromu. Druga je rođendanski poklon, murva koja je rasla na Hajdukovom igralištu.
- Uzgojila sam je i u tri godine postala je jaka, napredna i žilava. Nismo više imali mjesta za nju u vrtu, pa smo je posadili na vidikovcu s kojeg puca pogled na Gradac. Sin je redovito odlazi zaliti, tako da joj ništa ne nedostaje, a ona je i dalje moja ljubimica, premda više nije tu. Planiram jednog dana uz nju postaviti tablu, tako da se zna o kojem je stablu riječ i koja je njegova priča - kaže Mirjana.
No, nije sve bilje došlo iz drugih krajeva. Ima tu i onog bilja koje oduvijek raste na tom području, poput lozica, đirana, karanfila, lovora, perunika... Može se vidjeti i nekoliko kaktusa, premda, zapravo, iznenađujuće malo. To je Mira tako odlučila zbog mališana koji dolaze u vrt, kako se nitko od njih ne bi ozlijedio.
- Ovaj je vrt dio zajednice. Da, naš je, mi smo ga uzgojili i puno ljubavi i vremena uložili u njega, no on je dio Gradca. Naši sumještani su nam znali donijeti neku egzotičnu biljku ili, pak, zvati nas kad im biljka preraste posudu u kojoj su je posadili, pa ne znaju što s njom. Tako smo, eto, postali i svojevrsni azil za bilje. Nedavno smo na otpadu pronašli bačenu biljku za koju vjerujemo da je se ipak može spasiti jer ima nešto zelenila na samom dnu. Probat ćemo je vratiti u život - priča Mirjana i dodaje da ih sumještani često znaju zatražiti i savjet, premda svi znaju da oni nisu pravi stručnjaci. Sve što njena obitelj o bilju zna, naučili su u svom vrtu, sadeći biljke i brinući se za njih. I to im, mora se priznati, odlično uspijeva.
