Zaštita prirode

Invazija na hrvatske ekosustave: Opraštamo li se od zavičajnih vrsta biljaka i životinja?

 Igor Boršić
Baš kao i EU, i Hrvatska vodi bitku s brojnim invazivnim vrstama koje nepovratno preuzimaju dominaciju na našim prostorima

KRITIČNE BROJKE

  • 970 vrsta stranih biljaka i životinja zabilježeno je u Hrvatskoj
  • 10-15 % njih je invazivno
  • 88 invazivnih vrsta nalazi se na crnoj listi Europske unije
  • 28 invazivnih vrsta s “Unijinog popisa” zabilježeno je u Hrvatskoj

Neki od njih su sjevernoamerička kornjača, signalni rak i bambus.

Sjećate li se ove priče? Do prije stotinjak godina Mljet je imao ozbiljan problem s poskocima, čak je i prozvan “otokom zmija”. Da bi mu se doskočilo, na otok su uvezeni indijski mungosi koji su odlično “odradili posao”.

No, mungosi su se razmnožili i krenuli pustošiti otok pa su tako polako nestajali neki kukci, žabe, sitni glodavci, gušteri i ostale vrste zmija, da bi na red došli ptice i ptičja jaja, kokoši i ostala perad. Nije im trebalo dugo da prijeđu na druge otoke, a onda i na kopno.

Iako su otočani pokušali riješiti problem sa zmijama, nepromišljenom intervencijom u prirodu susreli su se s još većim problemom, a da stvar bude gora - poseban ekosustav otoka je ugrožen.

image
Shutterstock

O invazivnim stranim vrstama posljednjih se desetljeća sve više raspravlja u stručnim i znanstvenim krugovima, ponajviše zbog njihova negativnog utjecaja na autohtonu prirodu, ali i na zdravlje ljudi te gospodarstvo. No, upućeni u ovu tematiku ističu kako smo uglavnom sami krivi za takvu neravnotežu: bilo da odlučimo posaditi neko egzotično bilje u vrtu, pustiti kućnog ljubimca na slobodu “da uživa u prirodi”, donijeti “suvenir” s putovanja... I tako iz najbolje namjere nastane mini katastrofa.

Prije nego što odjurite u obližnji vrtni centar ili trgovinu kućnim ljubimcima, proučite popis invazivnih vrsta na internetskoj stranici Invazivne strane vrste i spriječite da dospiju u prirodu

Trend unosa stranih i invazivnih stranih vrsta u neprestanom je porastu zbog povećanja prijevoza, turizma, trgovine, klimatskih promjena, ali i nepoznavanja mogućih posljedica njihova puštanja u prirodu. Zato je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pokrenulo projekt “Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta” koji provodi Uprava za zaštitu prirode, a jedan od glavnih ciljeva je informirati javnost o prevenciji unosa i širenja invazivnih biljnih i životinjskih vrsta. Naime, u Hrvatskoj je danas više od 970 stranih vrsta biljaka i životinja, a 10 do 15 posto njih je invazivno, odnosno predstavljaju vrlo veliku opasnost za njezinu bioraznolikost. Na crnoj listi Europske unije (tzv. Unijin popis) nalazi se 66 invazivnih vrsta visokog rizika, od kojih su 24 zabilježene u Hrvatskoj.

image
Shutterstock

- I Hrvatska, kao i cijela EU, ima propise kojima se zabranjuje uvođenje stranih vrsta u prirodu i ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju. U Hrvatskoj je na snazi Zakon o sprečavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima, a izdavanjem dopuštenja regulira se i uzgoj stranih vrsta te njihovo stavljanje na tržište. Međutim, za velik broj vrsta šteta je već počinjena - kaže Igor Kreitmeyer, ravnatelj Uprave za zaštitu prirode.

U sklopu projekta “Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta” pokrenuta je i informativno-edukativna kampanja. Njezin slogan “Slatke na prvu, gorke na drugu” govori upravo o toj drugoj strani medalje: jednom kada se unesu, invazivne strane vrste je jako teško i skupo, pa čak i nemoguće ukloniti. Stoga, prije nego što pojurite u obližnji vrtni centar ili trgovinu kućnim ljubimcima, proučite popis invazivnih vrsta na internetskoj stranici Invazivne strane vrste i spriječite njihovo potencijalno dospijevanje u našu prirodu. U suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja donosimo nekoliko primjera invazije na hrvatske ekosustave.

image
Igor Boršić

ZA SVE SU KRIVE NINJA KORNJAČE

Zbog trgovine kućnim ljubimcima sjevernoamerička kornjača Trachemys scripta prisutna je u prirodi svih kontinenata, osim Antarktike. Nepozvani je gost mnogih bara, rijeka i jezera, ali i gradskih fontana i u Hrvatskoj. Kod nas su poznate njezine podvrste: crvenouha (Trachemys scripta elegans) i žutouha (Trachemys scripta scripta) kornjača te njihov hibrid kumberlandska kornjača (Trachemys scripta troostii).

Ove kornjače bile su jedan od najpopularnijih kućnih ljubimaca na svijetu i najprodavaniji gmaz na globalnoj razini. Iz SAD-a, gdje im je dom, samo od 1989. do 1997. godine izvezeno je više od 52 milijuna jedinki, a zbog popularnih Ninja kornjača svi su ih jednostavno morali imati.

Donedavno se se mogle kupiti i u našim trgovinama kućnim ljubimcima. Međutim, budući da mogu narasti do 30 centimetara te živjeti 40-ak godina, s vremenom briga oko njih postaje sve zahtjevnija. Mnogi su ih stoga puštali u prirodu. Možda ste i naletjeli na koju u šetnji zagrebačkim parkom Maksimir.

- U Hrvatskoj su pronađene na više od 120 lokaliteta u prirodi na području kontinentalnog i mediteranskog dijela, a zbog povoljnih okolišnih i klimatskih uvjeta uspješno se razmnožavaju. Veće i agresivnije crvenouhe i žutouhe kornjače majstori su u zauzimanju boljih sunčališta našim manjim zavičajnim vrstama i uspješnije u natjecanju za hranu i stanište, čime utječu na cijelu vodenu zajednicu. Naše jadne autohtone barske (Emys orbicularis) i riječne (Mauremys rivulata) kornjače izvukle su kraći kraj - kaže ravnatelj Kreitmeyer.

image
Biljana Barić Sudar

ZABRANA U EU

Europska unija je 2016. uvrstila ovu kornjaču na popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u EU. Otad ju je zabranjeno unositi na područje EU, držati, uzgajati, prevoziti u, iz ili unutar EU, stavljati na tržište, razmjenjivati, omogućiti da se razmnožavaju, uzgajati ili puštati u okoliš. Možete je zadržati jedino ako dokažete da je bila vaš kućni ljubimac prije nego što su ove zabrane stupile na snagu. No, i tada je morate držati “na sigurnom” do kraja njezina prirodnog života i onemogućiti joj bijeg i razmnožavanje. Iako se više ne mogu pronaći u trgovinama kućnim ljubimcima, mogu se kupiti putem online oglasa, premda je takva prodaja nezakonita. Stoga, preporuka bi bila: nemojte ih kupovati!

image
Sonja Desnica

RAKOVI NAPADAJU!

Od ukupno sedam vrsta deseteronožnih slatkovodnih rakova u Hrvatskoj, tri su invazivne strane vrste koje se već desetljećima nezaustavljivo šire i uzrokuju nestanak zavičajnih vrsta prijenosom račje kuge, agresivnošću - zbog čega su uspješniji u osiguravanju hrane i skloništa, zatim bržim razmnožavanjem i otpornošću na lošije okolišne uvjete. Ti nemilosrdni agresori su bodljobradi, signalni i mramorni rak, a namjerno su preneseni u Europu radi uzgoja u akvakulturi ili radi akvaristike te su dospjeli i u prirodu.

Bodljobradi rak (Faxonius limosus) “ponosno” nosi titulu najraširenije invazivne strane vrste slatkovodnog raka u Europi, a u Hrvatsku je vjerojatno doplivao iz Mađarske gdje su ga tijekom 1950-ih uzgajali u akvakulturi. Danas suvereno vlada donjim tokom Drave i Dunavom. Odlično podnosi onečišćenje, nije izbirljiv ni po pitanju hrane, stvara velik broj potomaka, uspješno otima hranu i stanište zavičajnim rakovima i - najgore od svega - prenosi račju kugu, gljivičnu bolest smrtonosnu za slatkovodne rakove na koju je sam otporan.

Signalni rak (Pacifastacus leniusculus), koji je “osvojio” sjever Hrvatske te putuje dalje, prepoznatljiv je po bijelo-plavičastoj mrlji na spoju kliješta, a loše utječe na cijeli vodeni ekosustav. U nedostatku odgovarajućeg skloništa kopa oko pola metra duboke rupe u obali zbog čega može doći do njezina urušavanja i zamućivanja vode.

Mramorni rak (Procambarus virginalis) ili, možda bolje rečeno, račica otkrivena je 90-ih godina u akvarijima u Njemačkoj i otad se raširila po Europi i šire.

UGROŽENA I PLITVIČKA JEZERA!

Signalni rak osvojio je sjever Hrvatske, iz Austrije preko Slovenije. Nakon Mure, može se naći i u cijelom toku rijeke Drave, a zbog nečije nepažnje završio je čak i u Korani koja, usput rečeno, nije povezana s Murom i Dravom. Međutim, prava prijetnja je činjenica da je Korana povezana s - Plitvičkim jezerima! Kako bi se izbjeglo širenje signalnog raka, Ministarstvo je s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osiguralo financijska sredstva za njegovo uklanjanja iz Korane. Projekt će prijaviti za financiranje i provoditi Javna ustanova Natura Viva za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Karlovačke županije.

image
Biljana Barić Sudar

KADA PRIVLAČAN BAMBUS NIJE ZEN...

Bambuse, elegantne, drvenaste biljke, uglavnom povezujemo s mističnom Azijom. U Kini simboliziraju dugovječnost, a u Indiji prijateljstvo. Koriste se u proizvodnji papira i namještaja, u gradnji i prehrambenoj industriji, kao biomasa za proizvodnju energije, a sprečavaju i eroziju jer svojim korijenjem stabiliziraju tlo. Bambus je i česta biljka koja krasi okućnice gdje unosi dašak zen-vrta. Međutim, pojedine vrste bambusa zapravo su invazivne te ugrožavaju ekosustave zemalja u koje se unose. Iznimka nije ni Hrvatska u koju se bambus uvozi upravo zbog njegove široke primjene i iskoristivosti.

Bambus se ubraja u porodicu trava (Poaceae), a danas je u svijetu poznato više od 1600 vrsta. Neki su zeljasti, neki drvenasti, neki niskog rasta, a neki dosežu impresivnih 20 metara.

image
Biljana Barić Sudar

Ova biljka stvara specifične podzemne stabljike ili rizome iz kojih se razvijaju novi izdanci i korijenje. Tri su vrste rizoma: monopodijalni ili “bježeći” (engl. running bamboo), simpodijalni (engl. clumping bamboo) i amfipodijalni ili miješani tip koji pokazuje osobine prve dvije vrste. Razlika u građi rizoma uzrokuje različitu brzinu rasta i invazivnost pojedinih vrsta bambusa.

Najproblematičnije su vrste s “bježećim” rizomom. Oni stvaraju razgranatu mrežu koja od matične biljke može biti udaljena i nekoliko metara pa ih je vrlo teško u potpunosti ukloniti ili uništiti. To su prije svega pripadnici roda Phyllostachys koji se i kod nas smatraju ekološki rizičnima.

Zbog štetnog utjecaja na druge vrste, neke vrste bambusa su zabranjene u Kini i drugim državama u svijetu. U SAD-u je pak, osim za potrebe znanstvenog istraživanja, zabranjen uvoz svih vrsta bambusa zbog mogućnosti prijenosa gljivica koje uzrokuju bolesti žitarica.

image
Biljana Barić Sudar

PREPORUKA

Često se preporučuju različite mjere prilagođene sadnje kao, primjerice, sadnja uz korištenje barijera za sprečavanje daljnjeg širenja rizoma ili sadnja u metalne ili betonske posude. Bez obzira na to, činjenica je da je vrlo teško kontrolirati rast bambusa te je ipak najsigurnije prije same sadnje provjeriti ekološke osobine pojedine vrste i ne saditi one za koje postoje podaci o invazivnom karakteru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. rujan 2022 08:24