Posljednjih godina sve više se piše o važnosti pčela i opasnosti od njihovog izumiranja, a znanstvenici diljem svijeta pokušavaju na razne načine riješiti ovaj problem. Jedan od njih su pčele roboti, poznati i kao mehaničke pčele, a riječ je o minijaturnim strojevima dizajniranim da oponašaju rad stvarnih pčela. Najčešće se koriste u oprašivanju, ali se mogu koristiti i za praćenje zdravlja košnice.
Pčele igraju ključnu ulogu u poljoprivredi, pomažući u oprašivanju oko 35 posto svjetskih prehrambenih usjeva. No one se suočavaju s raznim izazovima - od klimatskih i ekoloških do osjetljivosti na razne parazite i bolesti. Pčele roboti predstavljaju potencijalno rješenje za ovaj problem.
Istraživači i inženjeri iz cijelog svijeta eksperimentiraju s načinima na koje roboti mogu obavljati posao pravih pčela. Oni dolaze u raznim oblicima i veličinama. Neki lete uokolo s propelerima i koriste čekinje konjske dlake obložene ionskim tekućim gelom za prikupljanje i prijenos peluda s jedne biljke na drugu. Drugi imaju savitljiva krila koja pokreću "umjetni mišići" i koriste elektrostatički flaster da "sjednu" na cvijet.
Nakon velikih otkrića u posljednjih nekoliko godina, mnogi od ovih projekata nisu daleko od redovne komercijalne upotrebe. Naime, neki ih već koriste, piše builtin.com.
Arugga je navodno prva tvrtka koja je komercijalizirala robotsko oprašivanje rajčica uzgojenih u staklenicima; njihov robot koji pokreće umjetna inteligencija skače gore-dolje po redovima biljaka rajčice, koristi računalni vid kako bi utvrdio je li određena biljka spremna za oprašivanje, a zatim "zabljesne" cvijeće kalibriranim strujama zraka kako bi pokrenuo oprašivanje. BrambleBee, razvijen na Sveučilištu West Virginia, koristi sličnu metodu sa svojim robotima za oprašivanje kupina.
Drugi istraživači uopće nisu usredotočeni na oponašanje oprašivača. Umjesto toga, oni rade na robotima koji održavaju zdravlje kolonije. Kombinirajući minijaturnu robotiku, umjetnu inteligenciju i strojno učenje, plan je da robotske pčele stimuliraju polaganje jaja kod matice tako što će je, primjerice, hraniti pravom hranom u pravo vrijeme.
U prosjeku, košnica ima 20 000 do 30 000 pčela - od kojih su većina oprašivači koji lete kilometrima oko košnice tražeći cvijeće pogodno za stvaranje meda. Matica je majka većine, ako ne i svih pčela u košnici. Može živjeti više od pet godina, polažući između 175.000 do 200.000 jaja godišnje. Matice su središnja figura u radu košnice i zato RoboRoyale svoju pozornost usmjerava upravo na njih. Zdravlje matice uvelike ukazuje na zdravlje cijele košnice, kao i njezinu učinkovitost oprašivanja.
RoboRoyale je u ranim fazama eksperimentiranja i razvoja. Trenutačno radi s pripitomljenim košnicama medonosnih pčela na sveučilištu u Grazu, koje ima vlastite promatračke košnice, no konačni je cilj komercijalizirati proizvod.
Bilo da se koriste za oprašivanje ili za praćenje zdravlja, pčele roboti imaju potencijal pružiti razne koristi za poljoprivrednu industriju.
Nedavno je, piše Interesting Engineering, stvorena prva robotska pčela koja može letjeti kao prava. Bee++ ima četiri krila i prvi je robot koji leti u svim smjerovima, zahvaljujući čemu može lakše držati stabilnost i fokus na određene točke tijekom ljeta. Krilima maše 160 puta u sekundi, za razliku od prave pčele koja to napravi 100 puta. Još je u eksperimentalnoj fazi i može letjeti samo pet minuta bez izvora napajanja, ali u budućnosti će se to vrijeme sigurno povećavati.
No oko jednog se znanstvenici slažu: robotske pčele nikada ne mogu u potpunosti zamijeniti prave.
