Razvoj različitih tehnika i običaja izmještanja ukrasnog i korisnog bilja iz njihova prirodnog staništa u naše domove ima dugu povijest, a najčešće se uzgajalo u teglama, koje su do potkraj pedesetih godina bile zemljane, glinene ili kamene. Tada su se počele proizvoditi plastične tegle i otad se vode brojne rasprave o idealnom izboru posude za biljku. Danas postoji velik izbor tegli u svim bojama, veličinama, materijalima i oblicima. Tradicionalne zemljane tegle imaju prednosti, ali i nedostatke u usporedbi s drugim materijalima, a izbor tegli danas se temelji prije svega na ideji uklapanja biljaka u određeni interijer ili eksterijer.
1. Neglazirane zemljane ili glinene tegle imaju propusne stijenke koje omogućuju prozračivanje korijena biljke, što je za nju prednost, ali istodobno i mana jer upravo to iziskuje češće zalijevanje biljke zato što se zemlja brže isuši. Prije presadnje biljke novu glinenu teglu treba namakati nekoliko sati kako bi se porozna glina zasitila vodom. U protivnom bi povukla svu vodu iz zemlje, pa bi korijen biljke ostao na suhom. Iako ljudi vole boju glinenih posuda jer pristaje svim vrstama lišća i cvijeća, u njih stane nešto manje zemlje nego u plastične posude jednake veličine zbog debljih stijenki, na čijoj se površini često pojavljuju mrlje od nataloženih soli.
2. Plastične tegle su jeftinije, nisu tako teške pa se njima lakše rukuje, ne mogu se razbiti, a zahvaljujući tankim stijenkama zaprimaju više zemlje nego glinene tegle iste veličine. Biljke u plastičnim teglama potrebno je manje zalijevati jer voda ne isparava kroz stijenke. Ako ste se naviknuli na zemljane tegle, a dobijete priliku biljku uzgajati biljke u plastičnoj posudi, ne zaboravite da ih treba znatno rjeđe zalijevati te da za svaku vrstu tegle postoji drugačija mješavina zemlje. Primjerice, mješavina za plastične tegle mora biti propusnija i omogućiti da se zemlja brže i lakše isuši.
Uz odgovarajuću pažnju i brigu, većina biljaka uspijeva i u plastičnim i glinenim teglama, pa nema pravila prema kojima bi se određena biljka trebala saditi u određenu teglu. Biljke koje je potrebno mnogo zalijevati lakše je uzgajati u plastičnim posudama, kao npr. mimosu pudicu, dok kaktusima i sukulentima više odgovaraju porozne tegle u kojima voda brže isparava nakon zalijevanja te sprečava truljenje korijena.
Prilikom odabira nove tegle ne smije se uzeti prevelika posuda jer biljke teško podnose veliku razliku u veličini tegle. Naime, korijenje nastoji da što prije preraste zemlju u tegli i tako nastaje nesrazmjer između podzemnog i nadzemnog dijela biljke, izaziva zastoj u rastu, a koji put utječe i na preveliku količinu vlage zbog koje dolazi do truljenja korijena biljke. Tegla u koju sadimo ili presađujemo biljku mora biti oprana i čista. Biljku sadimo u sredinu tegle, koju okolo napunimo zemljom. Zemlju uz rub tegle treba dobro pritisnuti prstima a zatim teglu malo protresti kako bi zemlja ispunila sve zračne međuprostore. Kako bismo biljku u tegli mogli dobro zaliti, pri sadnji treba ostaviti tzv. rub za zalijevanje, što znači da površina zemlje mora biti 1 cm niža od ruba tegle. Ako biljku posadimo previsoko, prilikom zalijevanja sva će se voda izliti umjesto da se zadrži u zemlji i polako upije prema korijenu.
Bez obzira na oblik, veličinu i materijal, svaka tegla mora imati otvore za otjecanje suvišne vode, što je prije svega važno za život biljke i ne smije se zanemariti zbog izgleda. Većina najjednostavnijih tegli ima jedan ili više otvora za drenažu, koje s vremena na vrijeme treba pregledati i osloboditi od zemlje ili korijenja koje ih je začepilo. Kako bismo spriječili začepljivanje drenažnih otvora, na dno tegle u koju presađujemo biljku možete postaviti i krhotine cigle, šljunka, kamenja i drvenih ostataka te na to postaviti mješavinu zemlje s biljkom. Teglu s drenažnim otvorima potrebno je staviti na zaštitni podložak ili u ukrasnu teglu od vodonepropusnih materijala kako bi se suvišna voda od zalijevanja imala u čemu skupljati. Vrlo je važno nakon svakog zalijevanja suvišnu vodu isprazniti s dna ukrasne tegle ili podteglu s otvorima odignuti od procijeđene vode unutar ukrasne tegle kako ne bi došlo do truljenja korijena biljke, koji u tom slučaju stalno stoji u vodi.
Najbolji način za sadnju biljke u teglu bez otvora za drenažu je da biljku prvo posadite u običnu crnu plastičnu podteglu s otvorima kako bi sam rub bio što sličniji boji zemlje, a zatim podteglu smjestite u ukrasnu posudu koja nema otvore za otjecanje vode. Ako se ipak odlučite za direktnu sadnju biljke u posudu bez otvora za drenažu, za što je potrebno nešto više iskustva, uzmite veću teglu jer na dno treba staviti deblji sloj šljunka, a onda i treseta, kako bim se omogućilo otjecanje suvišne vode iz zemlje. U maloj tegli obično nema dovoljno prostora za odgovarajuću drenažu, stoga se zemlja natopi vodom, što šteti biljci jer korijen počinje truliti. Osnovna smjernica za zalijevanje takvog sustava je da prilikom zalijevanja zemlje, kad na dodir postane suha, ne ulijete u teglu više od jednu trećinu njezina volumena.
Kada je prostor ograničen ili je željeni element uređenja interijera viseći vrt, biljke možemo posaditi i u viseće i zidne tegle ili ih možemo postavljati u viseće konstrukcije. U interijeru one vise s visokih stropova, greda i izbočina na zidu i nešto ih je teže zalijevati ako su izvan dohvata ruke. Stoga savjetujemo da na teško dostupna mjesta sadite biljke koje ne trebaju svakodnevnu njegu.
Osim u tegle i viseće konstrukcije, biljke sadimo i u plitke posude i korita kada su grupirane u skupine, prilikom čega treba paziti da zajedno sadimo biljke koje zahtijevaju slične uvjete i koje rastu približno jednakom brzinom.
Prilikom odabira tegli za unutarnji prostor ne postoje neka posebna ograničenja kao prilikom odabira tegli za vanjski prostor, koje moraju biti adekvatne i za izlaganje jakom suncu ljeti i za niske temperature zimi. Stoga je vrlo važno prilikom odabira se posavjetovati s prodavačem i odabrati teglu u kojoj će vaša biljka najbolje doći do izražaja. Većini biljaka dobro pristaju prirodni materijali kao što su drvo, kamen, beton i slično, no i umjetni materijali koji omogućuju najraznovrsnije oblike i boje. Najvažnije je da se ljepota biljke ne natječe s izgledom tegle, nego da tegla podržava profinjenost i jednostavnost listova i cvjetova. Ako su tegle veće, pokušajte ih uzdići od poda i postaviti na kakav stolac, postolje ili specijalan stalak od metala kako bi se dekorativnost biljke isticala još više.
