Znate li što me najčešće inspirira za odabir tema? Iskustvo i obični mali ljudi. Naime, ono što najčešće nazivamo "profesionalna deformacija" tjera vas da u buci čujete baš ono što se tiče vaše profesije, posebice ako je krivo. Tako se i meni često dogodi da hodajući ulicom ili vozeći se tramvajem nehotice "uhvatim" zanimljivu priču, koja zna biti u potpunosti kriva. Kad načujete takve tvrdnje, najradije biste se okrenuli i obratili u potpunosti nepoznatoj osobi i pokušali promijeniti njezinu zabludu. Međutim, uvijek se suzdržim jer dobijem inspiraciju za novu temu. Tako sam nedavno prilikom šetnje oko Jarunskog jezera imao priliku uhvatiti objašnjenje jednog mladog oca svojoj kćerkici, koju je zanimalo "kakvo ono žuto cvijeće raste iz vode".
Mladi otac je djevojčici vrlo ozbiljno objašnjavao da se radi o "lopoču". Imao sam poriv srušiti zabludu u tom trenutku, ali suzdržao sam se jer nisam htio srušiti povjerenje djevojčice u znanje vlastita oca. Stoga sam vam odlučio u ovoj temi više napisati o lopočima i razlici od lokvanja i lotosa. Ipak, da ne budem tako "oštar", moram napomenuti da će se većina ljudi u našem podneblju pri spomenu vodene biljke asocirati upravo na lopoče. Vjerojatno zbog rasprostranjenosti na našim prostorima i cvjetovima čije glavice izviruju iz gotovo svih kontinentalnih jezera i bara. Spomenuta zabluda je prilično česta pa gotovo redovito imam priliku čuti kako naši sugrađani miješaju lopoče s lokvanjima. Uglavnom, riječ je o potpuno različitim biljkama
LOPOČ lat. Nymphaeaceae
Trajna, zeljasta, vodena biljka iz porodice lopočevki (Nymphaeaceae). Danas je poznato 50-ak vrsta, od kojih su izvedene brojne hibridne vrste. Lopoči su u Europu doneseni krajem 18. stojeća iz Sjeverne Amerike. Danas ih možemo pronaći diljem Europe, Azije i Sjeverne Amerike kao samoniklo bilje. Najčešća staništa su vode stajaćice poput lokava, bara, jezera i ribnjaka. Međutim, mogu se pronaći i u sporo tekućim potocima i rijekama.
U mulju, na dnu stajaćih voda, lopoč razvija debeli, mesnati i razgranati podanak. Iz podanka svako proljeće izbijaju debeli, sjajni, zeleni, gotovo okrugli listovi, srcoliko urezani, veličine 10 - 30 cm. Cvjetovi su također veliki, u promjeru 10 - 12 centimetara, s mnogo prašnika i nekoliko slojeva latica. Broj latica varira od vrste do vrste, a najmanji broj je osam. Cvjetovi plutaju na vodi ili su lagano uzdignuti iznad vode kod tropskih vrsta. Otvoreni su isključivo tijekom sunčana vremena, i to na način da se otvore u jutarnjim satima, a zatvore u popodnevnim. Oprašivači su kornjaši i drugi insekti. Oplođeni cvjetovi zatvore se u potpunosti i povuku ispod površine vode, a peteljka ispod baze cvijeta se smota u spiralu. Kada ocvatu, ispod vode sazrijevaju okrugli plodovi s mnogo sjemenki. Za razliku od lokvanja, latice lopoča su velike i izražene, a lapovi manji i zeleni. Danas se uzgajaju mnoge vrste i njihovi kultivari, koji krase brojne bazene i staklenike.
Sam uzgoj ovisi o vrsti lopoča ili vrsti od koje je kultiviran. Pri odabiru treba imati na umu da je neke vrste teže uzgojiti u odnosu na druge. Jedan od najpoznatijih u našim krajevima je bijeli lopoč (Nymphaea alba) i njegovi brojni kultivari. On je izuzetno jednostavan za razmnožavanje i gotovo ne iziskuje posebnu njegu. Međutim, tropske vrste i njihovi kultivari su iznimno osjetljivi i moguće ih je uzgojiti isključivo u posebnim uvjetima.
POZNATIJI LOPOČI KOJI SE MOGU PRONAĆI KOD NAS
1. Bijeli lopoč (Nymphaea alba).
2a. Sjevernoamerička N. odorata (var. rubra) s crvenim cvjetovima
2b. (var. rosea) s ružičastim cvjetovima
2c. subsp. tuberosa s bijelim cvjetovima
3. Meksička N. mexicana sa žutim cvjetovima
4. Indijska N. rubra s crve- nim cvjetovima
Razmnožavanje je moguće na dva načina: VEGETATIVNO (dijeljenjem rizoma) i GENERATIVNO (sjemenom)
UZGOJ U POSUDI (ili malenom jezeru)
Položaj
Odaberite topao i osunčan položaj.
Posuda
Budući da o dubini zasađivanja ovisi uspješnost uzgoja, odaberite posudu dubine barem 70-ak centimetara. Naime, ako je razmak između korijena i površine vode premalen, listovi će se nakupljati i zaklanjati cvjetove te im na taj način sprečavati rast.
Širina posude
Poželjno je da posuda bude što šira jer jedna biljka svojim listovima prekrije najmanje 1 m2 vodene površine (umjetna jezerca različitih veličina možete nabaviti u Flori).
Supstrat
Pomiješate ilovaču i stajski gnoj u omjeru 3:1 ili možete nabaviti gotov supstrat.
Gustoća sadnje
1 m2 prostora za svaku biljku. Za bujne sorte puštamo i do 2 m2 slobodne površine jezerca.
Cvatnja
Od sredine proljeća do početka jeseni.
Orezivanje
Nakon cvatnje, u jesen, potrebno je odrezati cijelu biljku do korijena kako bi bolje rasla i bujnije cvala. Također, kad primijetite da su listovi pregusti, odnosno da se preklapaju, potrebno ih je razrijediti, pa škarama odrežite sve suvišne listove kako biste napravili mjesta za cvjetove.
Prihrana
Jednom godišnje potrebno je napraviti dohranu gnojivom za vodeno bilje, koje možete nabaviti u specijaliziranim trgovinama.
Voda
Potrebno je povremeno dodati svježe vode, posebice ljeti, kako bi se nadomjestila voda koja je isparila.
Prezimljavanje
U jesen izvadite vodu iz jezerca, a posudu s lopočem stavite na toplije mjesto, npr. podrum ili hladnu garažu.
Bolesti
Lopoči su uglavnom biljke otporne na bolesti. Povremeno na listovima možemo pronaći lisne uši koje se lako odstrane pod mlazom vode.
Ako imate Koi šarane u jezercu, znajte da obožavaju grickati listove lopoča, posebno mlade izboje koji su još pod vodom. U tom slučaju zaštitite lopoče mrežama koje ribe drže podalje od lišća i rizoma, a možete ih nabaviti u specijaliziranim trgovinama akvarijskom opremom
VICTORIA DIVOVSKI LOPOČI
Unutar roda Victoria postoje dvije vrste divovskih lopoča: V. amazonica i V. cruziana.
Victoria amazonica - divovski amazonski lopoč. Jedan je od najvećih lopoča na svijetu, potječe iz Južne Amerike, posebice Amazone, ali možete je pronaći u Indiji i Vijetnamu.
Za rast i razvoj potrebna je topla i vlažna klima. Zbog samih uvjeta V. amazonica rijetko preživi više od godinu dana izvan Amazonije. Kako se razina vode u Amazoni stalno podiže i spušta, Victoria se adaptirala svojim brzim rastom.
Listovi su joj impresivni. Mogu narasti u promjeru do 270 cm, s uzdignutim rubovima, kojih biljka u sezoni i povoljnim uvjetima može proizvesti 50-ak. Gornja ploha lista je glatka i odbija vodu, a donja površina (ona koja je u kontaktu s vodom) je isprepletena izbočenim rebrima na kojima je mnogo oštrih bodlja. Između te mreže rebara zarobljen je zrak pomoću kojega listovi plutaju na vodi. Smatra se da mogu podnijeti teret do 45 kg ako je pravilno raspoređen. Listovi su poznati i po tome što mijenjaju boju, a prije nego što uginu puste snažan miris.
Ništa manje impresivni su i cvjetovi. Veličinom mogu doseći 40-ak centimetara u promjeru, a aktivni su samo dva dana u godini.
Prvi dan cvijet ima potpuno bijele latice i ženskog je spola. Postupno se otvara, a do večeri je u potpunosti rascvjetan. Pritom otpušta atraktivan, slatkast miris kojim privlači insekte. Insekti ga obiđu donoseći pelud s drugog cvijeta. Kada pelud dospije na njušku tučka, počinje oplodnja.
Ženski, oplođeni cvijet se zatvori i zarobi insekta. Takav zatvoreni cvijet preko noći razvije prašnike i promijeni spol. Kada se ponovno otvori sljedeći dan predvečer, to je muški cvijet, crvenkaste boje, bez mirisa. Otpušta zarobljene insekte koji nose pelud s muškog cvijeta, ponovno u potrazi za novim ženskim.
Nakon što su insekti napustili cvijet, on se zatvara i uranja pod vodu gdje razvija plod. Na taj se način ciklus ponavlja.
BotaničkI vrt PMF-a u Zagrebu može se pohvaliti sa sve tri vrste. Na zapadnoj strani cvjetnog partera, uz fontanu s bazenima, postoji mali kupolasti staklenik koji se popularno naziva "Viktorijina kuća", a dostupan je posjetiteljima za razgledavanje.
Ljeti su, u tijeku cvatnje, vrata vrta otvorena za posjetitelje cjelodnevno, a povremeno su organizirana kasnonoćna razgledavanja rascvjetavanja. Stoga vas pozivam da pratite obavijesti na stranicama Botaničkog vrta i posjetite nas kako biste uživo doživjeli cvat ove impresivne biljke.
VICTORIA CRUZIANA
("Santa Cruzov divovski lopoč") - slična divovskom amazonskom lopoču, a raste južnije od njega, točnije u Argentini i u Paragvaju. Također, može se pronaći i u Indiji gdje je naknadno prenesena.
Nešto je manja u odnosu na amazonicu, ali ništa manje impresivna. Plutajući listovi su do dva metra u promjeru, a rubovi su uzdignuti do 20 cm.
LOKVANJ LAT. NUPHAR
Postoji desetak vrsta lokvanja, s time da u Hrvatskoj rastu žuti lokvanj (Nuphar lutea) i patuljasti lokvanj (Nuphar pumila).
Imaju tamnozelene, kožnate listove okruglog do srcolikog oblika, promjera do 50 cm. Podvodni listovi su veliki, okrugli i svjetlije zelene boje. Stabljike mogu narasti u vodama do pet metara dužine i biti neugodne za kupače u jezerima.
Cvjetovi su maleni, smješteni iznad površine vode, veličine do 2,5 cm u promjeru, intenzivno su žute boje, sjajni. Cvijet ima četiri do šest lapova koji preuzimaju funkciju latica, pri čemu stvaraju žutu čašku (modificirani prašnici). Oprašuju ih muhe i drugi insekti. Zeleni plod se razvija iznad površine vode te sliči minijaturnoj vazi.
LOTOS LAT. NYMPHAEACEAE
Budući da imam priliku često biti s ljudima koji u Botanički vrt PMF-a u Zagrebu navrate pogledati lotose, moram napomenuti da sam primijetio kako ljudi često lotose svrstavaju u skupinu "lopoča".
To je prilično velika pogreška. Naime, prema dostupnoj literaturi, genetska istraživanja su svrstala lotose (Nelumbonaceae) u red Proteales. Smatra se da su lotosi jako modificirane dvosupnice koje su se prilagodile životu u vodi i mulju, a srodne su vrtnim biljkama poput platane.
Danas postoje dvije priznate vrste lotosa, N. lutea ili američki lotos, koji raste kao samonikla biljka u Sjevernoj i Srednjoj Americi, a odlikuje se žutim cvijetom, te N. nucifera ili indijski lotos ružičaste boje. U kultivaciji postoje mnoge sorte s različitim bojama i oblikom cvjetova.
Listovi, dok su mladi, plutaju po vodi. Kasnije mogu izrasti do dva metra u visinu i biti u promjeru preko 50 cm, okrugli su i iznimno hidrofobni (vodoodbojni). Stabljike listova su obrasle bodljama. Cvjetovi lotosa mogu doseći 15 - 20 cm u promjeru.
Zanimljivo je da lotos ima sjemenke veličine graška koje su, kao i sam podanak, jestive. U nekim zemljama se prže i prodaju kao grickalica.
Cvijet, nakon što se tijekom noći zatvori, ima sposobnost zagrijavanja do 30 stupnjeva. Na taj način pospješuje ispuštanje aroma koje privlače oprašivače te osigurava toplu okolinu kukcima dok se hrane nektarom i peludom.
Nakon oprašivanja latice padaju te ostaje dio tučka ("ginecej", plodnica) koji nosi sjemenke. Taj dio raste zajedno sa sjemenkama do određene veličine, a potom se suši i pritom dobiva tamno smeđu boju i kartonsku konzistenciju. Kada su sjemenke zrele, poprime tamno ljubičastu do crnu boju, pri čemu se stvara iznimno čvrsta vanjska ovojnica. Sušenjem se ginecej smanjuje i otvaraju se otvori kroz koje sjemenke mogu ispasti uslijed, primjerice, jakog vjetra.
UPOTREBA KAO HRANA I LIJEK
• Iako se danas uglavnom uzgajaju zbog ljepote, nekada su imali puno veću ulogu u životu ljudi. U vrijeme starih Egipćana, Grka i Rimljana lopoč se štovao u umjetnosti i vjerskim obredima, ali se koristio i za prehranu te liječenje.
• Cvjetovi lopoča bili su uobičajeni sastojak ljekovitih masti, ulja i obloga. Čaj od cvjetova uzimao se protiv nesanice i nervoze, a pržene sjemenke bile su zamjena za kavu. Mladi, kuhani listovi lopoča koristili su se kao izvor vitamina jer sadrže oko 200 mg% vitamina C. A koristili su ih i kao lijek protiv bolesti jetre. Kuhani ili pečeni podanak smatrao se poslasticom zbog velike količine šećera. Također su ga koristili i kao sredstvo protiv proljeva jer sadrži velike količine tanina.
• Lopoči su u svježem obliku vrlo otrovni, stoga su ljudi pronašli druge, sigurnije, namirnice za prehranu i liječenje pa se u današnje vrijeme više ne koriste za ljudsku prehranu. Zbog isušivanja močvara i uništavanja prirodnih staništa lopoči su u opasnosti od uništenja. Danas su u mnogim zemljama zakonom zaštićeni.
RAZMNOŽAVANJE DIJELJENJEM RIZOMA
Dovoljno je imati biljku, posude, nožić, gnojivo, supstrat, rizom i vodu... a ostalo što vam treba jest malo volje, truda i znanja. Evo kako!
POTREBNI MATERIJAL
Pripremite biljku lopoča, posudu za sadnju (možete koristiti keramičke ili plastične posude ili, pak, nabaviti posebne posude za sadnju vodenog bilja, koje izgledaju kao da su napravljene od guste mreže), škare, nož, ilovaču, stajski gnoj ili organsko gnojivo
1. Izvadite biljku iz tegle.
2. Nožićem odstranite oštećene dijelove, zatim pažljivo razdvojite rizom.
3.Pripremite supstrat tako da pomiješate ilovaču i stajski gnoj u omjeru 3:1. Umjesto stajskog gnoja, možete koristiti organsko gnojivo za vodeno bilje (prema uputi proizvođača), koje će spriječiti pretjerani rast algi, a može se nabaviti u specijaliziranim vrtlarskim trgovinama ili trgovinama akvarijske opreme.
4. Nakon toga napunite teglu sa supstratom do pola, zatim položite razdvojeni rizom na njega.
5. Zatrpajte ga ostatkom supstrata.
6. Prije potapanja tegle u vodu zalijte posađene lopoče kako bi supstrat dobro prionuo uz rizom.
7. Zajedno s teglom potopite lopoč u jezercerazmnožavanje dijeljenjem rizoma
JESTE LI ZNALI?
Pržene sjemenke Victorije su jestive.
Smatra se da je dizajner Joseph Paxton, prema uzorku rebara s donje plohe lista ovog lopoča, 1851. godine dizajnirao Crystal Palace (London).
