Vrlo vjerojatno je svima koji bar malo poznaju biljni svijet jasno da se ne mogu sve biljke uzgojiti na bilo kojem mjestu. Zeleni ljubimci znaju biti poprilično zahtjevni i jednostavno neće rasti ako im nije sve po volji. Razlika je mnogo, a neke od najvažniji su geografski položaj i klima, iako smo u posljednje vrijeme svjedoci kako mnoge egzotične biljke uspijevaju i u našim krajevima, kao i to da mnoge biljke iz našeg dijela svijeta dobivaju svoje mjesto negdje gdje bismo rekli da nikada neću uspjeti. Naravno, uzgoj svakojakih biljaka može biti ostvaren u dobro kontroliranim uvjetima. Svi ovi razlozi, a i mnogi drugi obično prave jednu jednostavnu podjelu biljaka na unutarnje i vanjske iako kako kaže James Wong neke sobne biljke bi bile puno sretnije vani. U nastavku saznajte i zašto.
Ova podjela je dijelom posljedica naše percepcije "egzotičnosti" biljaka. Kad su kamelije tek stigle na britansku obalu, aristokrati su izgradili složene staklenike za njihovo uzgoj, pretpostavljajući da ih dalekoistočno podrijetlo također mora učiniti osjetljivim na mraz. Tek kada su neki od tih staklenika propali, a biljke su i dalje cvjetale, shvatili su svoju pogrešku.
Isti zaključak može objasniti zašto se predivno čudesne vrste mesožderki, poput cjevolovke i venerinih muholovki, još uvijek prodaju u odjeljku kućnih biljaka u vrtnim centrima. Unatoč svom vanzemaljskom izgledu, ove vrste ne potječu iz tropa, već iz močvara Sjeverne Amerike i zahtijevaju prohladno, mračno razdoblje zimske hibernacije kako bi bile zdrave. Lako se mogu nositi s temperaturama od -15C. Bez toga gube snagu, a da ne spominjemo činjenicu da će im dodatna svjetlost i vlaga u vanjskom dijelu dati dodatni poticaj. Zato ih za najbolje rezultate posadite uz rubove vanjskog ribnjaka ili u velike posude napunjene vodom bez rupa za drenažu.
Isto je i s bonsaijem, gdje ćete pronaći gomilu umjerenih i tropskih vrsta drveća koje naseljavaju kućne police. Vrlo je vjerojatno da japanski javori, borovi i brijestovi neće dobiti svjetlo koje im je potrebno u zatvorenom prostoru, a počet će to pokazivati u roku od samo mjesec ili dva, a bez hladnog odmora zimi rijetko uopće prežive. Ako ipak želite zatvoreni bonsai, odaberite podokarpus i biti ćete zadovoljni rezultatima.
I društveni mediji mogu posijati zabunu. Kad je vodeći utjecajni autor stavio objave o maslinama u svojoj dnevnoj sobi, vrtni centri izvijestili su o povećanju potražnje za njima kao sobnim biljkama. Osim ako nemate staklenik s visokim stropom koji se zimi hladi, s ventilatorima i otvorima za veliki protok zraka, stabla maslina najbolje je držati vani. Većina dnevnih soba ima slabu svjetlost i zimsku toplinu koja daleko bliže oponaša podove tropskih prašuma od užarenog ljetnog sunca i hladnih zima koje ove mediteranske vrste trebaju.
Isto vrijedi i za većinu vrsta koje su naizgled teške za uzgoj u unutarnjim prostorima. Mnoge "sobne biljke" takvog podrijetla koje su na glasu da su nezgodne za uzgoj u zatvorenom prostoru mogu postati relativno jednostavne samo ako ih izbacite van. Nije loša stvar, zaista.
