Osim biljaka porijeklom iz Australije i Novog Zelanda, Meksika i Španjolske, okućnicu obiteljske kuće u Puli krase moon gate i nekoliko skulptura izrađenih po “uradi sam” principu.
Na jednom od sedam pulskih brežuljaka, Monvidalu, pronašli smo raskošan vrt koji okružuje kuću površine 120 kvadrata. Uređen je u nekoliko zona za boravak na otvorenom za obitelj Županić Benčić: Sandru sa suprugom i četiri sina te njihovim ribicama i žutouhoj kornjači. Kuću su sagradili prije 20-ak godina uz pomoć Sandrina oca, dok su okućnicu površine 500 kvadrata postepeno uređivali. Prvih nekoliko godina u vrtu su se nalazili tek bor, lovor i dva oleandra.
- Bor imamo još otkad smo bili podstanari. Prvi sin je bio beba koja nije baš voljela spavati pa sam puno šetala s njim u kolicima. Tako sam jednog dana ugledala borić i iskopala sam ga plastičnom žličicom koju sam nosila za hranjenje sina, a kad smo došli doma, stavila sam ga u posudicu. Danas je taj bor dominantna biljka u vrtu. Visok je deset metara i stvara dosta sjene koja omogućuje rast drugih biljaka - kaže.
Od tete je, prepričava, uzela pelcer pustinjske ruže, a danas one prekrivaju preko 100 kvadrata vrta, dok je kraj susjednog dvorišta pronašla juku, namijenjenu za otpad.
- Slična je palmi, ali je manje zahtjevna. Ima oštrije listove pa vas u prolazu može ‘bocnuti’, zbog čega je se ljudi često žele riješiti. Dosad smo od te jedne rasadili 20 juka - kaže.
Pokraj ulaza u dvorište je javni dio vrta s dvije pletene fotelje, namijenjen za razgovor sa susjedima. Na južnoj i zapadnoj strani su biljke porijeklom iz Australije i Novog Zelanda, Meksika i Španjolske: novozelandski lan, dracene, kordilini, agave i sukulenti.
- Upoznavanjem biljnog svijeta shvatila sam da smo u mediteranskim vrtovima, a pritom govorim o Istri i Kvarneru, naučeni samo na jednu vrstu agava, plavu. Međutim, desetak vrsta može uspijevati u zemlji bez potrebe za zalijevanjem, ali treba paziti kako se djeca ne bi nabola - kaže. Pokazuje nam agavu kishiokan, shoji raijin, titanota White Ice...
Sve te vrste, ističe, uspijevaju na osunčanoj strani, a iznimno su dekorativne s predivnim bojama, od svijetloplave, bjelkasto-zelene do tamno zelene. Samo što procvjetaju tek za 20-30 godina, nakon čega venu. Međutim, kroz svoj životni vijek daju puno mladica. Ima i 20-ak vrsta aloe, koje ne bodu, otporne su na sušu, cvatu svake godine i ne venu nakon cvjetanja, a mogu se koristiti za njegu kože.
Na sjevernoj je strani intimni dio vrta s klupama za obiteljska druženja. Zaklonjen je bambusovom šumom te velikom staklenom stijenom povezan s dnevnim boravkom, dok se iz kuhinje izlazi na južni, javni dio. Sandra je sama izradila ribnjak te vanjski akvaterarij za udomljenu kornjaču.
- Za ribnjak treba iskopati rupu dubine između 50 i 100 centimetara, zabetonirati ju ili obložiti folijom za ribnjake. Prvo se unosi biljni svijet, a nakon toga ulaze ribe. Mnogi misle da ne mogu imati ribnjak bez pumpe i pročišćivača vode, ali kad se mikrosustav stabilizira, voda je bistra. No, potreban je biljni svijet koji čisti vodu, kao što su močvarne trave - kaže, otkrivajući kako je ona izradila “otoke” od stiropora. Naime, na plutajućim komadima stiropora napravila je rupe i postavila trave, čiji je korijen u vodi, a listovi izvan. Tako biljke dobivaju vodu, listovi sunčevu svjetlost za rast, a ostvaren je i zaklon sa sjenom za ribice, koje ujedno jedu kukce i komarce.
Kod akvaterarija, savjetuje, potrebna je dubina vodenog dijela veća od 50 centimetara kako se kornjača ne bi smrznula tijekom hibernacije te umjetna rampa kojom će se popeti. Vodu također pročišćava biljni svijet, a napravila je i sunčalište za kornjaču te postavila staklenu ogradicu.
Sandrinu kreativnost i vještine potvrđuju i zidići te skulpture koje je sama radila. Pritom nam otkriva jedan trik.
- Uranjanjem cigle u bijelo cementno mlijeko dobivam izgled kamena, što je puno povoljnija opcija za zidić, a estetski vrlo efektna - kaže, dodajući kako su skulpture od većih komada siporeksa, uranjenih također u cementno mlijeko.
- Budući da imam četvero djece te radim kao voditelj prodaje, nemam puno vremena, pa su se u vrtu pojavila neka rješenja s umjetničkom vrijednošću koja nisu prezahtjevna, a ujedno me opuštaju. U mladosti sam slikala i bavila se primijenjenom umjetnosti, a zatim sam došla do ‘garden kiparstva’. To su moji hobiji. Cijela priča o vrtu je spoj mojih dviju velikih ljubavi, prema umjetnosti i biljnom svijetu - kaže.
Prateći emisije o vrtovima posebno joj se svidio jedan element iz kineske i japanske tradicije, moon gate.
- On predstavlja prelazak iz jednog svijeta u drugi, iz jednog psihičkog stanja u drugo... Riječ je krugu koji se zidao od kamena, a u suvremenoj umjetnosti imamo moon gate od biljaka. Budući da sam uvijek imala višak posudica od biljaka, kao i ostatke od prorjeđivanja bambusa, odlučila sam to iskoristiti. Štapove bambusa postavila sam u radijusu od 100 centimetara, fiksirala ih, oblikovala plastične posudice i aplicirala ih. Time sam dobila moon gate od recikliranih materijala, što zvuči svjetski, a svi prijatelji se oduševe - kaže.
Neke je biljke kupovala u vrtnim centrima, a neke putem interneta. Za kraj ističe kako su sve njezine biljke zimzelene, a birane su vrste koje uspijevaju na sjevernom Mediteranu.
- Naš vrt izgleda isto u svim godišnjim dobima, što je jako ohrabrujuće. Bitno je pronaći biljke koje odgovaraju vašem podneblju i mogućnostima, ovisno o tome, primjerice, koliko ste spremni trošiti vodu za zalijevanje. Biljke smo sadili u kasnu jesen, kad padaju kiše, a zalijevamo ih samo tijekom srpnja i kolovoza. Naš je vrt ‘water smart garden’ - kaže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....