Permakultura

Načini, ideje i principi: Trend broj 1 u svijetu je vrtlarenje po principima permakulture

 BERISLAVA PICEK/CROPIX
Postoje neka osnovna i zdravorazumska pravila kojih se treba držati pri dizajniranju vrta

Trend broj 1 u svijetu je vrtlarenje po principima permakulture. Pročitajte sve o načinima kako potaknuti biljke i životinje da vrtlare za vas, kako održavati tlo bez kopanja i oranja, kako efikasno zonirati vrt i još mnogo toga što će vas oduševiti i potaknuti da se krenete baviti permakulturnim vrtlarenjem

Događaji iz prošlosti, a posebno trenutačna situacija, dokazuju nam kako je malo potrebno da se u globaliziranom svijetu, ovisnom o fosilnim gorivima, cijeli sustav uruši ili bude ozbiljno ugrožen. Dovoljno je da na drugom kraju svijeta izbije neki sukob ili prirodna nepogoda i odmah naraste cijena nafte i sirovina. Tada umjetna gnojiva i distribucija hrane poskupljuju, cijene divljaju, a događaju se i nestašice. Ista je situacija s mogućim epidemijama, pandemijama i klimatskim nepogodama kad, osim nestašice, nastaje i panika te bespotrebno gomilanje zaliha. Takvi događaji posljedica su globalnih i međusobno ovisnih procesa koji funkcioniraju na principu lanca. Kad se slomi jedna karika, cijeli se lanac urušava. S druge strane, tu je i golema ekološka šteta koju činimo. Nije problem samo u uništavanju prirode, nego i u tome što kao vrsta nepovratno uništavamo vlastito stanište.
Permakultura, ali drugi oblici popularno zvanih “alternativnih” sustava, nudi praktična rješenja za smanjivanje ovisnosti o globalnim procesima, a pritom posebnu pažnju posvećuju brizi o Zemlji i ljudima. Pokušavaju se kreirati žilavi sustavi zasnovani na lokalnoj proizvodnji i distribuciji.

image
Miroslav i Karmela Kiš, početnici filozofije permakulture u Hrvatskoj
IVAN LACKOVIĆ/CROPIX
image
Permakulturno imanje Karmele i Miroslava Kiša u mjestu Gorica Svjetojanska pored Jastrebarskog
MARKO TODOROV/CROPIX

Permakultura je nastala u Australiji početkom 70-ih godina 20. stoljeća. Tada se u zapadnom svijetu gotovo kao pomodarstvo javljaju mirovni, socijalni i ekološki pokreti. Osim mnogo buke i protivljenja establishmentu, takvi pokreti u Australiji nisu davali mnogo ploda, a i nisu nudili konkretna rješenja. Istodobno se počinju događati velike ekološke katastrofe koje dospijevaju na naslovnice novina.

U tom razdoblju idejni začetnik Bill Mollison s Davidom Holmgrenom razvija koncept stabilnih agrikulturnih sustava, koji su nazvali permakultura. Iz njegovih riječi najbolje se može dočarati razlog i smisao: “Nisam se želio protiviti ničemu i trošiti vrijeme. Želio sam izaći s nečim vrlo pozitivnim, nečim što će nam omogućiti da postojimo bez opasnosti od kolapsa ekosustava”.

Ponudili su novi koncept koji naizgled nije bio nimalo revolucionaran. U biti, izgledao je kao nešto samo po sebi razumljivo. To je niz rješenja koja čine održivi sustav agrikulture, ali u kombinaciji s tehnološkim rješenjima, održivom gradnjom i pohranom energije, društvenim odnosima, pa čak i metodama financijskih transfera. Primjenjiv je na svim mjerilima, od balkona i malog imanja pa do razine regija i država.

ODRŽIVOST

To je niz rješenja koja čine održivi sustav agrikulture, ali u kombinaciji s tehnološkim rješenjima, održivom gradnjom i pohranom energije, društvenim odnosima, pa čak i metodama financijskih transfera. Primjenjiv je od balkona i imanja pa do regija i država

Po svojoj naravi sustav nije radikalan. Moderna tehnologija se ne isključuje, nego se racionalno upotrebljava. Sve se temelji na principu minimalno uložene energije za maksimalni prinos, ali uz poštivanje prirode i Zemljinih resursa. Unatoč praktičnoj naravi, sustav ima i duboku etičku pozadinu koja se temelji na brizi za prirodu i čovjeka.

Od 70-ih godina do danas permakultura se proširila diljem svijeta. Dokazala se na širokom području, od rješavanja problema gladi i opskrbe u siromašnim državama pa do poboljšanja i obnove ekosustava u razvijenijim državama. Unatoč globalnom širenju i nizu promjena koje su se dogodile u ovih pedesetak godina postojanja, jedno je ostalo zajedničko: preuzimanje odgovornosti za svoje postupke, pozitivna promjena koju pokušavamo postići te uvažavanje Zemlje i svih živih bića.

image
Miroslava Kiša na imanju
MARKO TODOROV/CROPIX

PERMAKULTURNO VRTLARSTVO

Lako bi bilo pomisliti da se permakultura odnosi samo na vrtlarstvo i uzgoj hrane. To uistinu jest jedan velik i važan dio permakulture, ali nije jedini. Tu su i prije spomenuta prirodna gradnja, kreativni načini korištenja vode i ostalih energenata, suživot s prirodom, društveni odnosi i još mnogo toga. Za potrebe ovog članka pokušat ćemo se držati samo vrtlarstva, odnosno permakulturnog vrta, iako je to teško jer je cilj dizajnirati samoodrživ sustav u kojem se svi elementi prožimaju na višestruku korist.

SMJEŠTAJ I DIZAJNIRANJE VRTA

Postoje neka osnovna i zdravorazumska pravila kojih se treba držati pri dizajniranju vrta. Prije svega, ako već nemate formiran vrt, izuzetno je važno odrediti najpovoljniju lokaciju i dobro analizirati područje. Provjerite s koje strane pušu hladni vjetrovi, a s koje topli. Zatim, gdje se nalazi većina osunčanja te kako padaju Sunčeve zrake u ljetnim mjesecima, a kako zimi. Gdje se nalazi dostupna voda i koje su mogućnosti sakupljanja vode. Važno je izabrati područje s tlom najveće moguće kvalitete, odnosno s najvećim udjelom humusnih tvari. Kada analizirate tlo, provjerite skuplja li se na njemu voda ili možda previše brzo dolazi. Umjesto nabrajanja barem još desetak vrsta analiza, može se ponuditi jedan savjet koji ujedno i potiče na kreativno razmišljanje: pokušajte predvidjeti sve opasnosti i koristi koje vam pruža okolina, a koje mogu utjecati na vaše ciljeve. Kada usporedite sve pluseve i minuse, na kraju odlučite isplati li se imati vrt na određenoj lokaciji.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Jedan od temeljnih permakulturnih principa je maksimalni učinak uz minimalni napor. Zato je važno smjestiti pojedine elemente tako da su oni koje češće koristimo bliže obitavalištu, a oni koje rjeđe koristimo dalje. Zamislite samo koja je ušteda energije između vrta udaljenog desetak metara od kuće u odnosu na vrt udaljen pedeset metara. To je razlika od stotinjak koraka u oba smjera. Ako samo jednom dnevno odemo do povrtnjaka i natrag, u deset godina to čini razliku oko 300 kilometara, što je cestovna udaljenost od Zagreba do Zadra. Hodati je zdravo, ali tolike korake svakako se može potrošiti i na korisniji način. Sukladno tome, dijelovi vrta koji se češće koriste, poput začinskog vrta, smještaju se najbliže kući, a dijelovi koji se rijetko koriste, poput krumpirišta, dalje od kuće.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Promatranjem i proučavanjem prirodnih elemenata poput biljaka, životinja i reljefa dolazimo do spoznaja o zakonitostima i procesima u prirodi koje možemo primijeniti na dizajn. Iz toga dolaze ideje za dizajn vrta i vrtnih elemenata. Poželjno je oblikovati vrt zavinutih linija, u formi grane, lista, riječnog meandra i slično, ovisno o svrsi koju želimo postići. Uzmimo za primjer oblik lista. U tom slučaju možemo imati jednu središnju stazu koja kod lista predstavlja spoj od peteljke do središnje žile. Ta središnja staza grana se prema bočnim dijelovima vrta i predstavlja postrane žile na listu. Tako dobivamo dobro povezan povrtnjak sa širokom središnjom stazom te nizom većih i manjih gredica koje će služiti raznim potrebama. Treba napomenuti da pravilno oblikovanje u kvadratne gredice s ravnim stazama nije zabranjeno, nego se preferiraju prirodniji oblici koji su više u skladu s prirodom. Naravno, ako iz nekog razloga jednostavno ne možete drugačije oblikovati vrt, i korist od pravokutnih gredica njegovanih uz poštivanje prirode bit će izuzetno velika, kako za vas tako i za okoliš.

PRIMJER KAKO BI SE TREBAO OSMISLITI PERMAKULTURNI VRT

image
Odaberite za vrt područje s kvalitetnim tlom tj. s najvećim udjelom humusnih tvari

OSNOVNI ELEMENTI PERMAKULTURNOG VRTA

Tlo je osnovni resurs u permakulturi i njemu se posvećuje izuzetna pažnja. Osnovna je ideja da se u tlo ne zadire više od potrebnog minimuma, a ujedno se konstantno obogaćuje neinvazivnim metodama. U praksi to izgleda ovako: oranje, prekapanje i frezanje pokušava se svesti na najmanju moguću mjeru. Ako ste tek u fazi formiranja vrta i imate teško i sabijeno tlo u kojem zimski malč ne daje rezultate, onda svakako možete prorahliti gornji sloj tla. Jednom kada ste to napravili, oblikujte gredice tako da više nema potrebe za gaženjem i sabijanjem tla.

Ovdje dolazimo do višestruke koristi upotrebe malča. Sloj trajne prekrivke, odnosno stelje ili malča može sadržavati organske materijale poput slame i sijena, lišća ili kore. U toplijim krajevima ponekad se koristi mljeveni kamen. Mogu se koristiti i reciklirani prirodni materijali poput kartona, iako osobno smatram da je to posljednja prihvatljiva opcija. Trajnim malčiranjem ostvaruju se višestruke koristi. Što se tiče evaporacije vode, malč sprečava površinsko isušivanje tla zbog djelovanja Sunca i vjetra, a to je vrlo korisno u ljetnim mjesecima. Tlo dulje ostaje idealno vlažno pa ga je potrebno rjeđe zalijevati. Svojim raspadanjem organski materijali iz malča prihranjuju tlo i održavaju visoku razinu koloida i drugih esencijalnih tvari. Konstantno vlažno tlo koje se previše ne dira čini idealne uvjete za razvoj života. Bakterije, alge, kukci, gujavice i brojne druge vrste izuzetno korisno utječu na strukturu i sastav tla, zato je na sve načine potrebno poticati njihov razvoj. Malčiranjem se smanjuje i udio korova. Oni teže klijaju u mraku ispod debelog sloja malča, a ako se i probiju, jednostavno ih izvadite i položite na vrh sloja gdje će se nastaviti raspadati i zauzeti svoje mjesto u kruženju organske tvari.

Osim koristi malča, potrebno je napomenuti da postoje i potencijalne opasnosti. Neke vrste, poput drvene sječke, zakiseljuju tlo ili ispuštaju štetne tvari poput tanina. Ako se malč dobro ne prozračuje, odnosno okreće, mogu se razviti štetne kulture poput plijesni, a može postati i stanište nekih štetnih vrsta poput puževa golaća. Zato treba dobro razmisliti prilikom izbora vrste malčiranja, a poslije se posvetiti kvalitetnom održavanju.

image
Poželjno je oblikovati vrt prirodnih oblika, u formi grane, lista ili riječnog meandra, ovisno o svrsi koju želimo postići
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Biljke se sade tako da se malč razgrne na mjestu gdje želimo posaditi ili posijati biljku, a mogu se posijati i ranije na golo tlo, a zatim se prostor oko njih malčira naknadno kad biljčice niknu.

Kod gnojenja, odnosno dohrane tla u permakulturnom vrtu koriste se sve vrste prirodnih ili organskih tvari - od gnojiva životinjskog porijekla preko humusa i glistinca pa do gnojiva od koprive i gaveza. Osim preporuke da se izbjegava uporaba konvencionalnih “kemijskih” gnojiva, druga ograničenja ne postoje. Permakultura uključuje sve metode organskog vrtlarstva pa je moguće koristiti i razne pripravke poput biodinamičkih preparata ako smatrate ili ste se uvjerili da koriste rastu biljaka. Uporaba umjetnih pesticida u najvećoj se mjeri izbjegava, iako nije zabranjena. Kao primjer mogla bi se uzeti velika pustošenja bolestima ili štetnicima, koja bi izravno mogla ugroziti vašu egzistenciju. Preferiraju se biološki pesticidi poput buhača, a na vama je da procijenite kada ih je i koliko odgovorno upotrebljavati.

Budući da je temelj permakulture suživot s prirodom, pokušajte uključiti biljni i životinjski svijet da umjesto vas obavlja ulogu uklanjanja i tjeranja štetnika. Tako se koriste razne biljke koje odbijaju štetne kukce, poput kadifice koja tjera nematode iz tla. Ako želimo privući korisne kukce, možemo im napraviti stanište i zimovalište na rubu vrta. To su tzv. hoteli za kukce koji provjereno privlače velik broj striga, osa najeznica i drugih predatora. Takva staništa privlače i kukce oprašivače poput bumbara i soliternih pčela. Dodatno ih možete privući i sadnjom cvjetnica koje su gotovo obavezne u svakom permakulturnom vrtu. Cvjetnice privlače kukce oprašivače i tjeraju štetnike, vrlo lijepo izgledaju, a neke su i jestive. Ptice i ostali životinjski svijet možete podržati sadnjom živih ograda s jestivim plodovima uz rubove povrtnjaka.

image
Formira se polikulturni sustav s otpornim sortama, cvjetnicama, grmovima, bogatim tlom i suživotom s okolinom
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Za zalijevanje je najbolje upotrebljavati kišnicu ili vodu iz bunara. Osim što je ekonomski isplativija, takva voda ne sadrži tvari poput klora koje su prisutne u vodovodu. Zalijevanje se može vršiti na sve načine koji vam odgovaraju - od kanti preko prskalica pa do navodnjavanja kap na kap i upotrebe malih kanala, a jedino je zajedničko da s vodom treba postupati racionalno. Ako već upotrebljavate vodu iz vodovoda, dobro bi bilo pustiti je da odleži barem jedan dan u posudi kako bi klor ispario, a voda poprimila temperaturu okoline.

Cvjetnice privlače kukce oprašivače i tjeraju štetnike, a osim što su lijepe, neke su i jestive

Bavljenje povrtlarstvom nekima služi kao hobi, nekima kao antistresna terapija, a nekima kao nužna korist. Svima je zajedničko da žele proizvesti korisne biljke koje služe u prehrani. U permakulturi se to područje malo i proširuje budući da se u sustav proizvodnje hrane uključuju životinje i biljke koje naizgled nemaju izravne koristi. Cilj je formirati složen i otporan sustav, sačinjen od niza višestruko povezanih elemenata. Upravo zato se izbjegavaju monokulture. Uzmimo za primjer pojavu neke biljne bolesti poput pepelnice ili navale štetnika poput kupusnih stjenica. U monokulturnom vrtu, gdje prevladava vrlo mali broj biljnih vrsta, širenje bolesti i štetnika je vrlo brzo i neometano jer nemaju fizičke i biološke prepreke. Zbog toga je često nužna upotreba kemijskih sredstava kako bi se spasio urod. U permakulturnom vrtu formira se polikulturni sustav koji uključuje udomaćene i otporne sorte, cvjetnice, grmove, bogato tlo i suživot s okolinom. Vrt je dizajniran tako da se gredice povrtnica, cvijeće, a ponekad i grmovi uzgajaju u naizmjeničnom rasporedu na način da se međusobno podržavaju. U to su uključeni i ostali elementi živog svijeta poput kukaca i ptica. U slučaju da se pojavi bolest ili namnoži štetnik, a to se, naravno, događa, njihovo širenje je usporeno i ograničeno na manje područje. Stigne se reagirati na vrijeme i poduzeti mjere, a čak i ako propadne dio uroda, postoji toliki broj različitih vrsta da sve sigurno neće propasti.

image
Permakulturalni vrt na Bukovcu u Zagrebu
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Kod odabira sorata imajte na umu da je u vašim rukama očuvanje genetske raznolikosti hrane koju jedemo. Moderna masovna agrikultura forsira hibridne sorte točno određenih značajki i time uzrokuje “genetsku pustinju”. Takve sorte su mnogo ovisnije o umjetnim gnojivima, a često je i nužna uporaba pesticida u njihovoj zaštiti. U zaborav padaju ili nestaju stotine starih otpornih vrsta koje su se tradicionalno konzumirale i bile prilagođene lokalnim klimatskim uvjetima. I zato se odlučite za neku stariju lokalnu sortu ili neku otpornu sa zanimljivom pričom iza sebe. Možda neće imati plodove savršena izgleda, možda će biti i manje rodna, ali svakako će vam se isplatiti na nekoj drugoj razini.

image
Urod je važan, ali ne na štetu elemenata okoline, zato pametno vrtlarite i promatrajte. Na fotografiji urod iz vrta na Bukovcu u Zagrebu
BERISLAVA PICEK/CROPIX

U permakulturnom vrtlarstvu urod je važan, ali ne na štetu svih ostalih elemenata okoline. Pametnim vrtlarenjem i pažljivim promatranjem okoliša možete postići vrlo bogat i zdrav urod uz minimalno štetan utjecaj na okoliš. Na kraju krajeva, to i jest osnova permakulture: život na način održiv za ljude i prirodu koja ih okružuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. srpanj 2022 11:53