Tijekom godina bavljenja vrtlarstvom doživio sam mnogo uspjeha i neuspjeha. Uspjeh je bio zajamčen ako sam se držao provjerenih metoda. Ako sam išao eksperimentirati i raditi “na svoju ruku”, češće bih doživio fijasko. Ali onda kad ne bih doživio neuspjeh, rezultati su često bili fantastični i oplemenjeni nekom novom spoznajom.
U ovom članku navedene su neke osnovne i provjerene radnje koje su potrebne da bi vaše biljčice imale dobar start, a time i velike šanse da izrastu snažne i otporne. Ako imate vremena, volje, znatiželje i dovoljno želje za eksperimentiranjem, pokušajte pronaći neku vlastitu metodu. Možda uspijete, možda i ne, ali iz svakog pokušaja možete naučiti nešto novo. Metode koje su navedene sukladne su tzv. organskom uzgoju hrane i prilagođene kućnim vrtovima koji služe za vlastitu prehranu.
KLIJAVOST
Provjera klijavosti prije sijanja
Klijavost je dobro provjeriti prije početka svake vrtlarske sezone kako bi se izbjegla neugodna iznenađenja.
Uzmite najmanje deset sjemenki ili neki okrugli broj iz kojeg možete izračunati postotak. Što je veći broj, to je rezultat precizniji. Namočite sjemenke i položite ih u posudu poput Petrijeve zdjelice na vlažnu salvetu ili pijesak. Možete ih i prekriti prozirnom prianjajućom folijom. Stavite sve na toplo mjesto (20 - 22 °C) i držite lagano vlažnim te za tjedan ili dva provjerite koliko je sjemenki proklijalo. Ako ne prokliju ni za tri tjedna, sjemenke su vrlo vjerojatno potpuno izgubile klijavost.
Ako ih je proklijalo 3 od 10, znači da je klijavost 30 posto, što i nije dovoljno. U tom slučaju na proljeće posijte sjemenke gušće nego što ste mislili kako biste nadoknadili smanjenu klijavost. Ako je klijavost 70, 80 ili 90 posto, to je dobar rezultat i možete ih sijati kako ste i planirali.
Na pravilan način pohranjene sjemenke mogu zadržati dobru klijavost dugi niz godina. Ovdje su navedene neke vrste povrća i godine koliko zadržavaju dobru klijavost:
DUGO RAZDOBLJE KLIJAVOSTI (4 - 7 godina) rajčice, krastavci, dinje, bundeve, lubenice, blitva, patlidžan, salate.
SREDNJE RAZDOBLJE KLIJAVOSTI (1 - 3 godine) sve kupusnjače, tikvice, ljute papričice, bamije, celer, grašak, grah, mrkva, špinat, šparoge, repa.
KRATKO RAZDOBLJE DOBRE KLIJAVOSTI (obnavljati svake godine) luk, peršin, šećerac, poriluk, pastrnjak, slatke paprike.
KUPKA ZA SJEME
Raznim “kupkama” možete na odličan način sterilizirati i dohraniti sjemenke prije same sadnje
PRIPREMA SJEMENJA PRIJE SIJANJA
Priprema sjemena je korisna jer potiče kvalitetnije i brže klijanje, dezinficira sjemenke i uništava bolesti koje bi se mogle javiti u kasnijoj fazi rasta, povećava otpornost mlade biljke, a kod nekih oblika pripreme sjemenke se oblažu hranjivim i mineralnim tvarima.
Namakanje u vodi sobne temperature je osnovni način. Njime se omekšava membrana sjemenke i dezinficira ovojnica. Najčešće se izvodi tankim slojem vode na plitkom tanjuriću kako bi voda mogla biti zasićena kisikom.
- Grašak, grah, i ostale mahunarke možete namakati 4 sata.
- Kupus, tikvice, bundeve ili krastavce namačite do 12 sati.
- Repu, papriku, rajčicu i patlidžan može se držati u vodi do 24 sata.
- Kopar, peršin ili mrkva imaju tvrđu ovojnicu i mogu se namakati do 48 sati.
Poslije namakanja sjemenke se ispiru u hladnoj vodi i zatim siju.
Dezinfekcijom sjemenki uništavaju se bakterije i razni patogeni koji bi mogli nepovoljno utjecati na rast biljaka. Moguće ju je izvesti na nekoliko načina.
Dezinfekcija običnom vodom izvodi se tako da se sjemenke na 20-ak minuta preliju vodom temperature oko 50 °C i zatim isperu u hladnoj vodi. Osim toga, sjemenke se mogu sterilizirati i u različitim “kupkama”.
Kupka od drvenog pepela se priprema tako da se pomiješaju 2 jušne žlice pepela na 1 litru vode. Kada kupka odstoji, sjemenke se mogu namakati do 12 sati.
Upotrebljava se i 1%-tna otopina kalijeva permanganata u kojoj se sjemenke namoče na 15 do 45 minuta. Vrijeme namakanja ovisi o vrsti.
Kupke od raznih vrsta bilja pripremaju se kao i svi drugi uvarci. Za dezinfekciju su se dobrima pokazali kora hrasta i stolisnik. Mlijeko, kamilica, kopriva i maslačak ujedno oblažu sjemenke hranjivim tvarima i potiču rast mladih biljčica.
SIJANJE U POSUDE ZA PRESADNJU
U kontinentalnoj klimi sijanje u posude se vrši u prvoj polovici ožujka, a u mediteranskoj krajem veljače. Ako to obavite i nešto kasnije, nećete puno pogriješiti, posebice ako je središnja vanjska temperatura vrlo niska i prognoze ne pokazuju tendencije povišenja. Biljke će u vegetacijskoj sezoni, čak i ako su presađene kao sitne, ionako uspjeti postići svoj potencijal.
Ovdje treba upozoriti na jednu “opasnost” ako se biljke previše rano posiju. U pravilu, rastu u vrlo hranjivom supstratu i drže se u toplom i svijetlom zaštićenom prostoru. Biljke u takvim uvjetima previše revno krenu u svoj razvoj. Potroše veliku količinu energije, izduže se i stabljike im postanu tanke. Ako u travnju vrijeme zahladi i presadnja mora pričekati, previše im se razvije korijenski sustav te im se korijenske dlačice spiralno omotaju oko stijenki posude. Takvim presadnicama korijenje treba razbucati prije stavljanja u zemlju. Same biljke poslije mnogo teže razviju pravilan korijenski sustav u vrtnim gredicama, a time postižu slabiji razvoj i urod. Previše razvijenim biljkama presadnja predstavlja izniman stres jer su u tom trenu već potrošile veliku količinu svog vegetativnog potencijala, a prava iskušenja za njih tek slijede.
IZBOR POSUDA
Postoji lepeza različitih posuda za sijanje i uzgoj presadnica. S jedne strane su one potpuno “reuse” i ekološke, poput rola za papirnate ručnike ili kaširanih novina u konusnim kalupima. Negdje u sredini su tradicionalne čašice od jogurta i slična plastika kojoj smo na ovaj način dali novu svrhu. Na kraju lepeze su konvencionalne višekratne posude i stiropori za presadnju.
SUPSTRAT ZA SIJANJE
Kod supstrata za sijanje bitno je da sadrži dovoljno, ali ne i previše, hranjiva i da ima dobra fizikalna svojstva. Idealan supstrat mora biti praškaste strukture i ne smije biti previše težak i zbit (poput ilovastog tla) zato što će mladoj biljčici biti otežan rast u vis i razvoj korijena, a mogu nastati i problemi prilikom presadnje.
U trgovinama postoje razne vrste namjenskih supstrata za uzgoj presadnica. Pripazite da ne kupite supstrat za uzgoj cvijeća zato što on sadrži mnogo manje hranjiva i prebrzo se isuši. Kvalitetni supstrati za povrtne presadnice dobro drže vodu i sadrže optimalan odnos hranjivih tvari. Postoji i supstrat iz kokosovih vlakana koji ima sve potrebne komponente, a često i certifikat o sukladnosti za ekološku proizvodnju.
Ako supstrat za presadnju možete napraviti sami, to je najbolja opcija. U tom slučaju imat ćete kvalitetan supstrat dobiven na ekološki način i od sirovina kojima znate porijeklo. Pomiješate zemlju iz vrta s fino prosijanim kompostom i sitnim pijeskom, a možete dodati i malo kamenog brašna i sitnog pepela. Što se tiče zemlje iz vrta, izvrsna je opcija da to bude baš zemlja iz vrta gdje planirate saditi. Na taj način će svaka biljka dobiti “početnu informaciju” o mjestu gdje će rasti i počet će svoju prilagodbu još i prije presadnje. Tu svakako valja naglasiti i korist od krtica koje inače nisu rado viđen gosti u vrtu. Često baš tijekom zime naprave desetke krtičnjaka koji se pod utjecajem smrzavanja i odleđivanja potpuno razmrve. Tada dobivamo dvostruku korist: svojim tunelima dubinski su prorahlile tlo, a ujedno su na površini priredile idealnu bazu za supstrat koju nije potrebno prosijavati.
SIJANJE
Na dnu posude obavezno treba ostaviti otvor za otjecanje vode kako bi se izbjeglo truljenje sjemenki prouzročeno viškom vlage, odnosno kasnije “gušenje” korijena te stvaranje nepoželjnih bakterija i algi. Supstrat se usipa u posude i vrlo blago pritisne, a zatim blago zalije vodom. Dubina sijanja ovisi o veličini sjemenke. Osnovno je pravilo da se sjemenka posadi duboko barem za jednu svoju visinu. Samo se vrlo sitne sjemenke, poput bosiljka i salate, mogu posipati po površini i blago “zavaljati”. Za veće sjemenke u sredini se napravi rupa duboka od 0,5 do najviše 1 cm u koju se položi do najviše tri sjemenke. Zatim se rupa zatrpa zemljom.
KLIJANJE I NICANJE
U ovoj fazi zemlja treba uvijek biti blago vlažna, ne smije biti suha ni previše mokra. Korisno je preko svake posudice prevući prozirnu foliju i na njoj probušiti nekoliko rupica za strujanje zraka. Na taj će se način vlažnost zemlje održavati konstantnom, a prorijedit će se broj potrebnih zalijevanja.
Prije klijanja sjemenkama je potrebna toplina i vlaga, ali ne i Sunčeva svjetlost pa se posude mogu držati i u tamnoj prostoriji. Kod biljaka koje vole toplinu (rajčice, dinje, paprike, patlidžan, lubenice...) temperatura se kreće od 24 do 26 °C tijekom dana i oko 15 °C tijekom noći. U svakom slučaju, temperatura ne bi smjela pasti ispod 10 °C zato što to može prouzročiti kasniji slabiji rast, ali i trenutačne probleme tijekom klijanja.
Kad sjemenke proklijaju, potrebna im je Sunčeva svjetlost te se moraju premjestiti na svijetlo i prozračno mjesto. Ako ste stavljali foliju, sada je trebate ukloniti. Biljke se zalijevaju svaki drugi dan ili prema potrebi, a to ovisi o supstratu koji stalno treba biti lagano vlažan.
Ako kasnije pikirate u veće posude, biljčice bi trebale imate barem 2 - 3 listića. Tada im stabljika dovoljno ojača, a i korijenov sustav je dovoljno razvijen. Biljčice se ne čupaju s vrha, nego se tankim štapićem ili sličnim pomagalom prodre u supstrat i podigne korijen prema van.
Kada razviju barem četiri razvijena lista ili narastu minimalno 10 cm, biljke su spremne za presadnju na otvoreno.
Za sadnju vam ne treba vrt - saditi možete i na balkonu, terasi, pa čak i na prozorskoj dasci. Najčešće se tako sadi cvijeće iako i povrtnice izgledaju odlično
BALKONI I TERASE
Ako nemate vrt ili prostor za sadnju, uvijek se možete okušati u vrtlarstvu na balkonu, terasi ili čak prozorskoj dasci. Puno češće se sadi cvijeće, a to je stvarno šteta zato što postoje povrtnice koje, osim što su korisne, izvrsno izgledaju. Jednostavno ih posijte u teglu u kojoj će nastaviti s rastom cijele godine. Umjesto čistog supstrata, za presadnice možete napraviti mješavinu u kojoj ćete povećati udio humusa ili vrtne zemlje u odnosu na supstrat za klijanje jer im je potreban ujednačen izvor hranjiva tijekom cijele vegetacijske sezone. Dobro je staviti i malo drobljene cigle iz koje korijen postupno crpi potrebne mikroelemente. Veličinu posude procijenite prema potrebama biljke u punoj vegetaciji i osigurajte dobru drenažu kako bi se izbjeglo truljenje korijena.
PRIJEDLOG 5 VRSTA POVRTNICA ZA SADNJU U TEGLAMA
Ovdje su predložene povrtnice koje, osim što su korisne i jestive, razvijaju atraktivne plodove, lišće ili cvjetove. Osim njih, možete uzgajati gotovo sve vrste koje se sade u vrtovima, a sve ovisi o vašoj maštovitosti i snalažljivosti. Osim za ukras ili hranu, povrtnice mogu imati i korisnu funkciju, poput visokog graha ili mahuna koje možete koristiti za pergole i zaštitu od sunca.
Ljute papričice: Jalapeño, kajenska, tabasco, scotch bonnet, chilli... Postoji mnogo vrsta s prekrasnim plodovima svih oblika i boja. Zajedničko im je da vole osunčana mjesta i umjereno vlažnu zemlju. Možete ih posaditi u teglama volumena 2 litre ili više.
Rajčice: Osim klasičnih rajčica, koje zahtijevaju prilično velike posude, postoji velik izbor tvz. balkonskih sorti. To su kultivari kao što su Dombello ili Mirabelle, koji često mogu biti vrlo rodni. Za razliku od običnih rajčica, ove sorte narastu do 50 cm visine i daju plodove tipa cherry. Možete ih posaditi u teglama volumena 2 litre ili više.
Kopar; Vrlo ukusan začin koji prekrasno miriše. Ne zahtijeva mnogo mjesta i zemlje pa se može uzgajati u teglama volumena od 1 litre ili više.
Tomatillo: Biljka iz porodice mjehurica koju često zovu i “meksička rajčica” iako s rajčicom nema bliske veze. U Meksiku je neizostavni sastojak umaka koji se jedu uz tortille. U tegli naraste do 1 m visine i ima prekrasne žute cvjetove uz koje paralelno razvija zelene ili ljubičaste plodove. Plodovi nisu jestivi sirovi, nego se moraju termički obraditi. Zbog svoje veličine zahtijeva nešto veće tegle pa je minimalni volumen za uzgoj 5 litara.
Bamija: Ako želite biljku koja će podsjećati na neku egzotičnu lončanicu, onda je bamija pravi izbor za vas. Naraste do 1 m i razvija lijepe široke listove. Cvjetovi su bijeli i izgledaju kao kod hibiskusa s kojim je bamija u bliskom rodu. Iz cvijeta se brzo razviju plodovi koji se mogu sušiti ili koristiti sirovi. Najčešće se priprema s mesom, u obliku variva i umaka te na lešo. Prilično je velika biljka pa ju je dobro posaditi u posudu volumena 5 litara ili veću.
PRESAĐIVANJE NA OTVORENO
Presadnja na otvoreno obavlja se kada nastupe pogodni vremenski uvjeti. To je najčešće u travnju ili svibnju, a najkasnije početkom lipnja. Presađuje se tijekom suhog i sunčanog dana, najbolje rano ujutro ili kasno popodne, kako bi se izbjegao šok prouzročen podnevnim suncem.
Ručnim vrtnim alatom iskopa se rupa u koju se stavlja biljka zajedno sa zemljom iz posude u kojoj je rasla. Zemlja oko biljke se nakon presadnje blago pritisne i zatim se sve dobro zalije. Pravilo je da se povrtnica ili cvjetnica zakopa na istu razinu na kojoj je rasla u posudici. Ovdje su iznimka neke povrtnice poput rajčice, paprike i kupusa koje se mogu zakopati dublje, tako da iznad zemlje ostane samo dio nadzemnog dijela stabljike s listovima. Rajčicu je čak moguće poleći prilikom sadnje i tako je zakopati. Biljka će zakopanu stabljiku pretvoriti u korijenski sustav, što pogoduje ubrzanom razvoju.
SIJANJE NA OTVORENOM
Na otvorenom, odnosno direktno u zemlju siju se uglavnom korjenasto povrće (mrkva, cikla), lisnato povrće (blitva, salata, matovilac, rikola), mahunarke (mahune, grah, grašak), kukuruz, cvijeće, začinske biljke (peršin, celer) ili biljke čije je sjeme vrlo sitno, a sadnice je teško presaditi. Temperatura tla treba biti viša od 10 °C, a kod većine biljaka i 15 °C kako bi sjemenke počele s klijanjem. Vrijeme sijanja ovisi o sorti koje se sije.
Kod sijanja u redove u vrtnoj gredici se malim ručnim alatom napravi plitki rov (od 1 cm do 3 cm) u koji se polaže sjeme. Ovisno o veličini korijena ili veličini biljke u punoj vegetaciji, sjemenke se stavljaju na razmak od najmanje 2 do najviše 7-8 cm. Ako popunite red sjemenom ne vodeći računa o razmaku između sjemenki, onda biljke morate prorijediti čupanjem kada malo narastu. Prorjeđivanjem se postiže da preostale biljke mogu razviti velik korijen. Razmak između rovova ovisi o vrsti i veličini biljke, ali svakako ne bi smio biti manji od 20 cm.
U tzv. gnijezdo se obično siju visoki grašak, mahune i grah. U zemlji se oblikuje konkavna udubina koja sliči ptičjem gnijezdu. Stavlja se nekoliko sjemenki, a pritom treba paziti da ih ne bude previše. Idealno je 3 - 5 sjemenki. Dubina sijanja ovisi o veličini sjemena. Kod svih grahorica treba biti barem 3 cm. Zatim se sve prekrije slojem rahle zemlje i zalije. Razmak između gnijezda ovisi o veličini biljke kad je u punoj vegetaciji.
