Neki skupljaju poštanske marke, drugi salvete, a treći, eto, cvijeće. Dok je nekima lako predmet svoje ljubavi čuvati u domu, jer od njih zahtijeva samo neku veću ili manju kutiju, nekima nije tako lako živjeti sa svojom opsesijom. Ako čovjek skuplja cvijeće u posudama, treba imati prostora da sve te biljke budu na dobrim mjestima, gdje imaju dovoljno sunca, hlada ili što već koja od njih želi. Treba ih unijeti unutra ako je vrijeme loše i iznijeti ih van kad ugrije.
Kako sve to izvodi vlasnica ovih biljaka na zagrebačkom Črnomercu prava je misterija. Kako ih uopće zalijeva, s obzirom na to da su sve posude tako stisnute jedne uz druge? Kako dođe na taj krov? I, gledajući još biljaka koje vise s prozora i smještene su u dvorištu, je li skupila sve koje je planirala ili još uvijek namjerava nabaviti neke nove? Kad ih sve napoji, pomisli li: “Kako su krasne. Trebam ih još 100!”, ili je zaključila da je sadašnja brojka sasvim dovoljna?
Ne znamo, ali je u svakom slučaju simpatično. Osoba koja o svim tim biljkama itekako dobro brine kao da nam svima poručuje: “Budi hrabar, budi drugačiji, kupi tisuću biljaka i zatrpaj si dom njima”. Zvuči kao dobar savjet. Ili možda prije kao jedna od onih stvari uz koje ide preporuka: “Ne pokušavajte ovo kod kuće”.
