Nakon čega se iz pupova otvaraju prekrasni cvjetovi raznih boja, ovisno o hibridu, a mogu biti bijeli, crveni, žuti, crni, ljubičasti i zeleni.
Prilikom uređenja vrtnih gredica s ukrasnim biljkama treba razmišljati o tome da vrt polagano mijenja izgled tijekom svih godišnjih doba. Raskošno šarenilo kojemu smo se divili tijekom ljeta dolaskom jeseni polagano gubi svoj sjaj, da bi se s prvim pahuljama snijega potpuno ugasilo.
Sada će do izražaja doći zimzelene biljke i druge trajnice kojima pad temperature i kraći dani nisu znak da se pritaje do proljeća. Drveće i grmlje poput božikovine, tuje, bora, šimšira, lovor višnje i lonicere, posađeno na strateškim pozicijama, u ovom dijelu godine zadržat će cjelinu prostora. Drijen će, primjerice, svojom korom jarkih tonova također upotpuniti vizualni dojam vrta. Za dodatno kreiranje zanimljivog pogleda kroz prozor u zimskim mjesecima možemo u vrtnu shemu implementirati trajnice kao što su ukrasne trave ili cotoneasteri, zimzelena vrsta koja uljepšava zimu listovima i jarkocrvenim bobicama.
Ako želimo cvijet, tu nam se sužava izbor: mahonija (Mahonia x media), zimski jasmin (Jasminum nudiflorum) i udikovaina (Viburnum x bodnantense) primjer su drveća zimske i proljetne cvatnje. Zimi cvjetaju i lukovičasti vjesnici proljeća kao što su visibabe, ozimice i drugi geofiti (biljke koje imaju podzemnu stabljiku: lukovica, gomolj, podanak ili rizom) rane cvatnje.
Od svih biljaka koje cvjetaju zimi, kukurijeci su nezaobilazni dio vrta, i to zasluženo jer izgledaju spektakularno.
KUKURIJEK - ČUDO ZIME
Dok se većina trajnica u ovo doba godine povuče pod zemlju, stabljike kukurijeka niču kroz snijeg tijekom zime, nakon čega se iz pupova otvaraju prekrasni cvjetovi raznih boja, ovisno o hibridu, a mogu biti bijeli, crveni, žuti, crni, ljubičasti i zeleni.
Kukurijek (Helleborus) je rod trajnica iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae) i pravi je vjesnik proljeća. Riječ je o poluzimzelenoj trajnici s podzemnim rizomom i nadzemnim dugim stabljikama, koja može narasti 20 do 30 centimetara u visinu. Razdoblje cvatnje varira ovisno o klimatskom području: u toplijim krajevima počinje cvjetati već u prosincu, a cvatnja se može produljiti i do ožujka u hladnijim krajevima, pa mu u prosjeku razdoblje cvatnje traje i dva mjeseca. Cvjetovi mogu preživjeti i ako cvatu pod snijegom jer im niske temperature ne škode.
Latinsko ime Helleborus potječe od grčke riječi helein (ozlijediti, ubiti) i bora (hrana), što znači smrtonosna hrana, a to nam ukazuje da je cijela biljka otrovna.
NA POPISU ZAŠTIĆENIH VRSTA
Prirodno stanište kukurijeka su polusjenovite pozicije u šumarcima i na rubovima šume, no zbog ljudskog nemara i neznanja cijeli je rod postao ugrožen pa je vrsta (Helleborus) strogo zaštićena.
Za nas najznačajnija vrsta je velecvjetni kukurijek (Helleborus niger ssp. Macranthus), drugim imenom crni kukurijek. Od svih vrsta najranije cvjeta, često se pojavljuje u siječnju tijekom snijega i cvate do kraja ožujka. Ima specifičan oblik ploda u obliku velikih mjehura, cvjetovi su bijele boje, a crn mu je samo korijen. Kod nas se također pojavljuje strogo zaštićena endemska vrsta crno-crveni kukurijek (Helleborus atrorubens Waldst. et Kit.) zelenih do tamnoljubičastih cvjetova.
UZGOJ
Sve sorte kukurijeka imaju iste zahtjeve što se tiče tla: treba im humusno dobro ocjedito tlo koje zadržava vlagu. Tlo ne smije biti natopljeno jer će u takvim uvjetima rasti kržljavo, što će se odraziti na slabo cvjetanje. Kukurijek uspijeva na vapnenastim podlogama te mu godi dodavanje vapnenca poput usitnjenih ljuski jajeta i slično. Ipak, pojedine vrste imaju različite “idealne” uzgojne zahtjeve, primjerice Helleborus x hybridus i Helleborus niger sade se u teškim, neutralnim do alkalnim tlima u dvostrukoj zasjeni, a sorta Helleborus purpurascens bit će zadovoljna u bilo kojem tipu tla sve dok je kisele reakcije u djelomičnoj zasjeni.
Idealni položaj u vrtu su polusjenovita mjesta ispod krošanja listopadnog drveća i grmlja gdje je zimi sunčano, a ljeti polusjenovito. Ovdje će rasti neometano i može se kombinirati s drugim lukovičastim cvijećem kasne zimske cvatnje, poput visibabe i ozimice.
Tlo se prihranjuje dva puta godišnje. Prva se prihrana obavlja u vrijeme cvatnje, u veljači ili ožujku, kad počinju nicati mladi listovi, a druga se obavlja ljeti jer tada kukurijeku raste korijen. Dobro reagira na malčiranje, a okopavanje oko biljke nije preporučljivo jer može naškoditi korijenu. Većina listopadnih vrsta zimi zadržava stare listove koje treba odrezati početkom proljeća kada se razvijaju cvjetni pupoljci. Pri sadnji je potrebno u zemlju dodati zrelu listovaču ili neki drugi organski materijal, a u jesen biljku malčirati.
RAZMNOŽAVANJE KUKURIJEKA
Ako želimo dobiti genetski identične primjerke koje smo prošle sezone posadili u vrtu, onda je potrebno primijeniti vegetativnu tehniku razmnožavanja, odnosno dijeljenjem busena. Naime, kukurijek se vrlo lako spontano križa tako da često nastaju novi križanci, pa je ova biljka pogodna za eksperimentiranje i vježbanje tehnike križanja. Treba uzeti u obzir da su nove generacije koje niču iz sjemena različite od svojih roditelja jer nastaju njihovim kombiniranjem. Kako bi se spriječilo rasijavanje, potrebno je pravodobno odstraniti sve ocvale cvjetove. To je inače i preporuka radi održavanja bolje kondicije biljke.
KUKURIJEK U VRTNOJ GREDICI
Budući da rastu u polusjeni i otporni su na mraz, kukurijek se često uzgaja u šumskim vrtovima, no svoje će mjesto naći i u modernom vrtu ako se u ljetnim mjesecima zaštiti od sunca. Postoji nekoliko vrsta kukurijeka koji se uzgajaju u našim vrtovima. Najčešći je crni kukurijek (Helleborus niger), koji uglavnom cvjeta u prosincu i siječnju. Orijentalni ili hibridni kukurijek (Helleborus x orientalis, H. x hybridus) cvjeta nešto kasnije, u veljači i ožujku.
Svake godine uzgajivači vrtlarima/icama nude nove kultivare različitih cvjetnih pupova, boje, te razdoblja i trajanja cvatnje. Izdvojili smo nekoliko koji će sigurno zasjati u vašem vrtu.
HELLEBORUS NIGER
Crni kukurijek ili božićnjak nosi krupne bijele cvjetove, no kultivari mogu imati i latice drugih boja. Cvjeta među prvima, u prosincu ili siječnju, a ime je dobio po crnom korijenu i rizomima.
HELLEBORUS ATRORUBENS
Vrsta s tamnoljubičastim cvjetovima koja u vrtnoj gredici preferira da je na polusjenovitoj poziciji te joj odgovara humusno tlo. Ova zimzelena vrsta u idealnim uvjetima ima visinu od 25 do 50 cm.
HELLEBORUS VIRIDIS
Mirisni kukurijek prepoznatljiv je po zelenoj boji latica, cvjeta nešto kasnije od veljače do travnja. Višegodišnja zeljasta zimzelena biljka koja doseže visinu od 50 cm.
HELLEBORUS X HYBRIDIS
Još jedna skupina kukurijeka čiji kultivari dolaze u raznim cvjetnim bojama i uzorcima, s jednostrukim ili dvostrukim cvjetovima. U tu skupinu ubrajaju se hibridi i oblici kukurijeka dobiveni križanjem različitih vrsta. Biljke su visine do 50 cm, a lišće u rozeti s dugim peteljkama sačuvano je zimi.
HELLEBORUS ORIENTALIS
Kukurijek idealan za vrtne gredice doseže visinu do 40 cm, a cvjeta od veljače do travnja. Ova skupina obuhvaća niz zanimljivih kultivara raznih boja, poput svijetloružičastih latica s jednostrukim ili dvostrukim cvjetovima.