Dolina Hunza, u sjevernom dijelu Pakistana koji graniči s Kinom, dom je zajednice ljudi za koje se vjeruje da žive puno dulje od prosječnog očekivanog životnog vijeka, u nekim slučajevima i više od jednog stoljeća. Ljudi Hunza zvani "Hunzukuch" poznati su kao dugovječna zajednica. Prehrana i stil života ljudi u dolini Hunza doista su vrlo jedinstveni. Njihova prehrana uključuje biljke s fokusom na tradicionalne tehnike konzerviranja hrane.
Kuhinja Hunza bazirana je na bilju, a posebno je usmjerena na korištenje raznih vrsta orašastih plodova. Primjerice, ključni sastojci većine domaćih jela su svježe marelice, sušene marelice i ulje koštica marelica. Dolina Hunza puna je desetaka vrsta stabala marelica, a slatkoća marelica koje se nalaze u Hunzi je bez presedana.
Brojne su zdravstvene dobrobiti konzumiranja marelica jer su bogate vlaknima, vitaminima A, C, E kao i kalijem. Stanovnici Hunze kunu se u zdravstvene dobrobiti marelica jer je poznato da marelice promiču zdravlje crijeva, bore se protiv slobodnih radikala u tijelu, a neka istraživanja čak sugeriraju da ulje koštica marelice sadrži kemijski spoj Amigdalin. Amigdalin se ranije povezivao s borbom protiv raka. Vjeruje se da je nedostatak vitamina B-17 (amigdalin) povezan s nastankom raka, a ulje koštica marelice ima vitamin B-17. Marelice se u dolini Hunza konzumiraju u različitim oblicima tijekom sva četiri godišnja doba.
Tijekom ljetnih mjeseci svježe marelice jedu se kao međuobrok, a sok od marelica je uobičajeno piće u kućanstvu. Svaka obitelj tijekom srpnja i kolovoza suši marelice na suncu na krovu svoje kuće pri čemu odvaja sjemenke koje se zasebno konzumiraju. Suhe marelice jedu se kao međuobrok tijekom zime i proljeća zajedno sa sjemenkama marelice. Neke se sjemenke koriste za izradu ulja koštica marelice koje je sveti gral kuhinje Hunza. Služi kao osnova većini domaćih jela.
Uobičajena prerađena hrana i grickalice koje nalazimo u modernom svijetu još uvijek su novost u dolini Hunza i konzumiraju se prilično rijetko. Međuobrok između obroka obično uključuje jedenje voća ili orašastih plodova. Tradicionalni zalogaji doline Hunza su jabuke, trešnje, orasi, koštice marelica, bademi, suhe marelice, dud i sušene trešnje itd. Sušenje trešanja, duda, narezanih jabuka, rajčica kao i lisnatog zelenog povrća uobičajena je tehnika čuvanja hrane. S obzirom na oštru zimu i nedostatak hrane tijekom hladnog vremena, jedini način spremanja namirnica iz ljetnih mjeseci je sušenje na suncu.
Meso se konzumira vrlo rijetko jer je skupo zbog nedostatka pašnjaka za stoku. Drugi važan aspekt Hunza kuhinje je nedostatak šećera. Ne postoji lokalno jelo koje koristi šećer. Čak se i najpopularniji desert poznat kao "Diramphitt" pravi tjednima namakanja pšeničnih zrna u vodi, a proces fermentacije pretvara bljutavu pšenicu u slatka zrna. Unatoč činjenici da ostatak zemlje pije čaj "chai" sa šećerom, Hunza verzija "chai" izmjenjuje šećer sa soli. Tradicionalno u čaj dodaju žlicu prženih lanenih sjemenki u prahu jer je poznato da sjemenke lana ublažavaju bolesti srca, pretilost i dijabetes.
Dolina Hunza mala je zajednica blisko povezanih ljudi i društveno-ekonomske razlike ne postoje. Cijela zajednica funkcionira na temelju zajedničkih uvjerenja i zajedničkih vrijednosti. Dakle, ne postoji definirana socijalna stratifikacija koja dovodi do uniformnosti u zajednici. Ova razina jednostavnosti i kolektivizma je utješna za članove zajednice. Osim toga, javni prijevoz je vrlo ograničen u tom području, ljudi imaju tendenciju da žive vrlo aktivan način života gdje je hodanje uobičajeno.
Tjelesno i mentalno zdravlje osobe izravno ovisi o njegovoj prehrani i načinu života. Vjerujemo da ljudi iz doline Hunza duguju svoje dobro zdravlje i dugovječnost organskoj, neprerađenoj, jednostavnoj, ali učinkovitoj prehrani, kao i svom aktivnom načinu života. Dolina Hunza prirodno je blagoslovljena slikovitom planinskom ljepotom kao i obiljem ukusnog voća i orašastih plodova. Stanovnici doline Hunza ukorijenili su lokalne proizvode kako bi osmislili vrlo zdravu prehranu koja se sastoji od voća, povrća i orašastih plodova uz određene količine mesa s nultom upotrebom šećera.
