Naime, vjeruje se da je božur dobio ime po božanstvu iscjeljivanja Peonu, koji je izliječio Hada i Aresa od ozljeda. Jedan od mitova kaže da je Peon bio učenik samog Asklepija, boga medicine i liječenja. Jednog dana Leta, majka Apolona i boginje plodnosti Artemide, naučila ga je kako da dobije magični korijen koji raste na planini Olimp. Asklepije je, obuzet zavišću, pokušao ubiti svog učenika. Zeus je odlučio spasiti Peona od Asklepija i pretvorio ga je u božur.
Božur (lat. Paeonia) je grmolika zeljasta biljka iz porodice božurovki iz reda kamenikolike. Božurovke su samostalna porodica koja se sastoji od 40-ak vrsta božura sličnih karakteristika. Poznato je da u prirodi raste na području Azije, u dijelovima južne Europe i sjevernoameričkom području. Može rasti i na visokim nadmorskim visinama, do 1500 metara, ovisno o vrsti i uvjetima. Ipak, zbog svoje je ljepote rasprostranjen diljem svijeta i uzgaja se kao ukrasna biljka u vrtovima.
Božur ima veoma snažan i privlačan miris, pa se njegova esencija koristi kao miris u parfemima i kremama. Osim toga, od osušenog i mljevenog korijena pravi se prah koji se koristi u šamponima za vlasište sklono peruti i svrbežu, kako bi smirio iritaciju. Kraljevski cvijet također ima svoju primjenu u istočnjačkoj medicini, gdje se koristi za probavne smetnje i vraćanje energije, a u narodnoj se medicini korijen božura koristi za bolesti jetre i protiv žutice.
Ovaj prekrasni cvijet može biti zeljasta ili drvenasta biljka. Višegodišnja je cvjetnica s gomoljastim korijenom koji se sadi plitko. Najčešće raste u obliku grma, koji postiže i do 100 cm visine. Listovi su veliki, svjetlozelene boje i rastu u obliku režnjeva. Cvjetovi rastu na dugačkim zelenim stapkama i mogu doseći od 12 do 17 cm, obično su bijele i svijetloružičaste boje ili pak purpurne.
Najčešće i najpoznatije vrste božura su: običan, plemeniti, grmoliki, ludrow i planinski božur, koji je ujedno i endem.
