Zimski mjeseci predstavljaju dodatni izazov za sobne biljke; dani su kraći, sunce je niže na obzoru, a količina prirodnog svjetla koja dopire do unutrašnjosti prostorija znatno je manja. I upravo iz tih razloga stručnjaci upozoravaju da tijekom zime biljke zahtijevaju nešto više pažnje i prilagodbe u njezi.
Posebno je to važno kad su u pitanju sobne biljke, smještene u prostoru u koji ne dopire puno prirodnog svjetla. Ipak, to ne znači da se morate odreći zelenila: postoje sobne biljke koje dobro podnose slabije osvjetljenje, ne zahtijevaju često zalijevanje i mogu preživjeti i kad im se ne posvećuje mnogo vremena.
Stručnjaci pritom upozoravaju na jednu čestu pogrešku: sobne biljke češće propadaju zbog pretjeranog zalijevanja nego zbog nedostatka vode. Kad nema dovoljno svjetla, biljke sporije rastu i troše manje vode, pa je važno prilagoditi učestalost zalijevanja.
Ove četiri vrste posebno su dobar izbor za prostore u kojima nema mnogo prirodnog svjetla.
Zamija, gotovo neuništiva biljka za zaboravne
Zamija (Zamioculcas zamiifolia), poznata i kao ZZ biljka, jedna je od najotpornijih sobnih biljaka. Podrijetlom je iz istočne Afrike, a njezina najveća prednost krije se u sposobnosti skladištenja vode u mesnatim podzemnim rizomima. Upravo joj ta karakteristika omogućuje da preživi i dulja razdoblja bez zalijevanja.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Zamija dobro podnosi slabo prirodno osvjetljenje, može se uzgajati čak i u uredu bez prozora, ali pod uvjetom da tijekom nekoliko sati dnevno dobiva umjetno, primjerice fluorescentno svjetlo.
Njezina njega prilično je jednostavna: zalijeva se tek kad se zemlja djelomično osuši, a zimi je potrebno biti posebno oprezan s količinom vode. Pretjerano zalijevanje jedan je od glavnih razloga propadanja ove biljke. Prvi znakovi problema obično su žuti listovi i truljenje podzemnih rizoma.
Zamija ne voli izravno sunce, a važno je znati i da sadrži kristale kalcijeva oksalata koji mogu izazvati iritaciju i bol u ustima i grlu ako se progutaju. Zbog toga je treba držati izvan dohvata male djece i kućnih ljubimaca.
Aspidistra, biljka koja ne traži mnogo pažnje
Aspidistra (Aspidistra elatior), s razlogom nosi reputaciju jedne od najizdržljivijih sobnih biljaka. Podrijetlom je iz Japana, a njezina sposobnost prilagodbe različitim uvjetima čini je odličnim izborom za urede, hodnike i prostorije u kojima druge biljke teško opstaju.
Prema bazi biljaka Sveučilišta North Carolina State, aspidistra dobro podnosi zasjenjena mjesta, ne voli izravnu sunčevu svjetlost i može se prilagoditi prostorima s vrlo malo prirodnog osvjetljenja. Uz to, ne smeta joj ako je povremeno zaboravite zaliti.
Ima duge, široke, tamnozelene listove koji joj daju elegantan izgled, a može narasti do približno 60 centimetara visine. Ne zahtijeva posebnu njegu, a tijekom zime zalijeva se umjereno, tek kada se supstrat počne sušiti.
Dodatna prednost ove biljke jest to što se smatra neotrovnom za pse i mačke, pa je prikladna i za kućanstva s ljubimcima.
Svekrvin jezik, izdržljiv klasik koji uspijeva posvuda
Svekrvin jezik (Dracaena trifasciata), poznat i pod starijim botaničkim nazivom Sansevieria trifasciata, već je desetljećima jedna od najpopularnijih sobnih biljaka. Razlog je jednostavan: iznimno je otporan, ne zahtijeva mnogo njege i dobro se prilagođava različitim uvjetima osvjetljenja. Može podnijeti i slabije osvjetljenje, premda će dobro rasti i na mjestima s mnogo svjetla. Njegovi uspravni, čvrsti listovi, često ukrašeni karakterističnim svjetlijim prugama, čine ga dekorativnim dodatkom gotovo svakom prostoru.
Posebno je pogodan za mračnije prostorije jer ne zahtijeva često zalijevanje. Stručnjaci preporučuju da se između dva zalijevanja zemlja potpuno osuši. To je osobito važno tijekom hladnijeg dijela godine, kada biljka sporije raste i troši manje vode. Pretjerana količina vlage može izazvati truljenje korijena, pa je bolje zaliti ga rjeđe nego pretjerati s vodom. Dobro podnosi zanemarivanje, zbog čega je odličan izbor i za one koji nemaju mnogo iskustva s uzgojem sobnih biljaka.
Potos, puzavi filodendron - biljka koja se prilagođava prostoru
Potos (Epipremnum aureum), poznat i kao zlatni puzavac, jedna je od najzahvalnijih biljaka za uređenje interijera. Njegovi srcoliki listovi i duge povijene stabljike mogu ukrasiti police, ormare i radne stolove, a posebno je zanimljiv jer se može uzgajati kao viseća biljka ili uz potporanj.
Najviše mu odgovara neizravno svjetlo, ali može se prilagoditi i prostorima s manje prirodnog osvjetljenja. Ipak, nisu sve njegove sorte jednako otporne na takve uvjete. Većina sorti najbolje uspijeva na mjestima sa srednje jakim do jakim osvjetljenjem, dok je sorta ‘Jade’, s jednoličnim tamnozelenim listovima, bolji izbor za slabije osvijetljene prostorije.
Kad je riječ o zalijevanju, preporuka je da se biljka zalijeva otprilike jednom tjedno, ali tek nakon što se zemlja osuši. Točan razmak ovisi o temperaturi, veličini posude i količini svjetla koju biljka dobiva.
Potos je zahvalan za održavanje, brzo raste u odgovarajućim uvjetima i može unijeti mnogo zelenila u prostor čak i kada nema dovoljno mjesta za veće sobne biljke. Ipak, treba imati na umu da je otrovan za pse i mačke ako ga progutaju.
Treba napomenuti i da se nijedna biljka ne može dugoročno uspijevati u potpunom mraku. Čak i one koje podnose vrlo slabo osvjetljenje trebaju određenu količinu svjetla za fotosintezu. Ako prostor, poput hodnika, nema prozore, potrebno im je osigurati umjetnu rasvjetu, a posebno treba paziti da ih se ne zalijeva prema fiksnom rasporedu, nego prema stvarnoj vlažnosti zemlje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....