Posjetili smo ih, prošetali njihovim imanjem i nakon nekoliko sati provedenih ondje zaljubili se u ovaj prekrasan komadić svijeta
Nedaleko od Stubičkih Toplica, na jednom zagorskom bregu nalazi se seoce Pihači gdje smo pronašli jedan od najljepših amaterskih vrtova koji smo dosad vidjeli. Ono što ga čini zaista posebnim je činjenica da su vlasnici imanja, bračni par Lidija i Ivan, u cijelu priču ušli potpuno spontano i bez prethodnog znanja o hortikulturi i vrtlarenju. Ovo imanje, veličine nevjerojatnih 10.000 m2 s vrtom od 5.000 m2 je dijelom nasljedstvo, pa je potpuno logično da je ovaj par Zagoraca sa zagrebačkom adresom za svoju vikendicu izabrao upravo kako ga lokalci zovu, "Pihačev breg". Lidija i Ivan na imanju rade u fazama već više od 20 godina, a na osmišljavannju samog vrta od 2003.
Već na samom ulazu dočekuju nas lukovi prepuni ruža, no u prvih nekoliko koraka ne možemo niti naslutiti koliko je ovaj vrt velik i koliko kutaka skriva. Svaki korak otkriva novu zelenu priču, a mi gotovo da i ne možemo pratiti sve zanimljivosti koje nam vlasnici pričaju o svojoj kući i vrtu.
- Ovo imanje je naše životno djelo, stvaramo ga već godinama gotovo od nule. Krenuli smo s obnovom stare bakine kuće i štale, praktički od zamisli na papiru pa do ovog što vidite danas. Prije početka gradnje počeli smo skupljati materijal, pa smo, na primjer, pet godina prerano kupili grede za krovište, nakon toga ciglu itd., tako da smo imali s čim započeti, a onda smo, ovisno o tome koliko smo imali novca u toku gradnje, kupovali što nam je trebalo za dalje. Iako je nekada bilo teško, uživali smo u svakom trenutku i beskrajno se radovali konačnom rješenju. Čak možemo reći da su nam te neke prepreke i pomogle jer smo prelazeći preko njih dolaziti do još boljih ideja – sa smiješkom govore vlasnici vikendice koja zapravo nije velika, zato je okućnica zaista ogromna.
- U vrtu smo svake godine obrađivali jedan novi dio i tako dogurali do sedam cvjetnjaka, voćnjaka, povrtnjaka i brojnih topiara, kutaka... Zasađeno je više od 200 ukrasnih grmova i stabala i još ima mjesta za sadnju – priča Lidija, a nas zanima ima li simpatična vlasnica možda ideju kako prenijeti čitateljima opsežnost ovog vrta. Lidija kaže kako bismo mogli probati po cvatovima prema određenom dobu godine.
- Evo, počnimo sa zimskim grmovima. Imamo mirisne, poluzimzelene i prave zimske. Tu su žuta i crvena vještičja lijeska (Hamamelis sp.), zimski jasmin, lonicera, sarkokoka i viburnum bornantenze. Viburnumi su zapravo, po domaći rečeno udikovine. Zanimljivo je da većina tih grmova cvate zimi i intenzivno miriše - kaže Lidija i dodaje kako su tu i proljetne cvatnje - drvenasti božuri, više vrsta hortenzija i magnolija, kolkvicija, Viburnum plicatum, crvena hudika, forzicija, kornusi (C. causa, C. mas, C. florida, C. alba)... - nabraja. Ako se pitate što je kornus, riječ je o drijenku.
Vlasnica kaže kako je sve počelo od jedne borovice (Juniperus communis) ispred kuće. Prvo je to bio mali grm, a sad je prekrasni topiar.
- Moram reći da sam ga oblikovala sama i na to sam jako ponosna - ističe.
Što se tiče ostalog drveća, u vrtu nalazimo i albicije, katalpe, judino drvo, brojne borove i jelke, cedar, norveški bor, tuje, veliki javor, japanske javore (crveni, zeleni...), bazge, breze, tu je i velika akacija, a vlasnici su posebno ponosni na rijetku ružičastu akaciju (Robinia hispida).
U nastavku imanja, "pod bregom" je voćnjak s brojnim vrstama, a većina plodova završi u prefinim likerima koje vlasnica pravi sa susjedom Vesnom, a bude tu i raznih drugih slastica i delicija koje vlasnici uživaju raditi. U voćnjaku se nalaze jabuke, šljive, trešnje, dunje, breskve, lješnjaci i orasi. Gotovo sve što je oko nas vlasnici su radili sami ili uz pomoć obitelji i prijatelja.
- Stolariju je radio moj pokojni otac, a ostale drvene elemente, kojih ima zaista puno, suprug Ivica. Sestra i ja smo postavile opločenje od pohorskog kamena na terasu i staze. U početku se činilo nemoguće, ali malo pomalo, dobro smo mi to savladale - smije se Lidija i dodaje kako je radila posao na kojem je često putovala.
- Na brojnim putovanjima uvijek sam kupovala stvari za vikendicu, starine ili biljke. Ovisno o tome u kojoj zemlji bih se našla, birala sam stvari koje su tamo najisplativije ili karakteristične, tražila bih lokalne sajmove ili prodavaonice. Ponekad bih vukla, primjerice, cijele servise posuđa preko pola svijeta, ali ništa mi nije bilo teško - prisjeća se vlasnica, koja je osim za pronalazak divnih suvenira svojevrsni stručnjak i za prenamjenu stvari kojima često malim intervencijama podari novi život.
- Evo recimo, jastučići na klupi imaju navlake koje su nekad bile uskršnje kuhinjske krpe. Dugo sam ih htjela prenamijeniti, pa sam s njih izrezala natpise "Sretan Uskrs" i prekrojila ih u navlake - smije se.
Brojne divne oaze ovog divnog imanja prava su inspiracija za sve ljubitelje vrta, ali i svojevrsni podsjetnik kako trud i strpljenje uvijek daju rezultate.
