Nakon razgledavanja njihova imanja s članovima je razmijenila i paketiće sjemena. Na dar su dobili sikiricu, salatu vučji jezik, dubravski ljuk i blitvu. Ubrzo je stigla i povratna reakcija iz udruge: blitva iz Vukomerića toliko ih je oduševila da su njezino sjeme uključili u ponudu.
Kada sam odlučila otputovati u Irsku, odmah sam znala da ću posjetiti čuveni Irish Seed Savers. Riječ je o udruzi za očuvanje sjemena koja postoji već dvadesetak godina, a sa samo jedanaest zaposlenih održava društvenu banku sjemena s više od 600 različitih sorti koje nisu komercijalno dostupne.
Svake godine uspiju regenerirati oko 120 sorti. U umnažanju im pomažu profesionalni farmeri kojima plaćaju kako bi im pomogli u radu. Protežu se na 8 hektara i glavni im je cilj očuvanje posebnih i ugroženih biljnih genetskih resursa Irske. Možete postati njihov član ili vrtlar za 60 eura godišnje uz različite pogodnosti. Kao član nemate obvezu regeneriranja i vraćanja sjemena nazad u banku dok vrtlar, uz financijsku, pruža i praktičnu podršku uzgojem te vraća dio uroda sjemena, pomažući tako u regeneraciji.
Sve je počelo 1991. godine kada se Amerikanka Anita Hayes udala za Irca. Odlučili su živjeti u Irskoj. Anita je željela uzgajati domaće sorte, ali ih je bilo iznimno teško naći te je odlučila sakupljati, čuvati i baviti se uzgojem tradicionalnih sorti. Također, ubrzo postaju poznati i po uzgajanju i očuvanju više od 170 sorti irskih jabuka. Ovu su priču počeli tako da su poslali “javni poziv” za domaće sorte jabuka. Odaziv je bio iznenađujuće dobar, a najčešće su to bile jabuke bez imena, odnosno tzv. domaće. Odlučili su imenovati sorte koje do tada nisu imale naziv, a to je rezultiralo uistinu zanimljivim imenima kao što su: Councillor, Knight`s Templar, Widow`s Friend ili Bloody Butcher. Simpatično je što na kraju sezone, kada se jabuke poberu, naprave tulum u uredu na kojem se svi zaposlenici maskiraju u neku sortu jabuka.
Sigurno im je toga dana jako zabavno na poslu. Osim jabuka, ponosni su i na svoje 24 sorte lana, a cilj im je ove godine zasijati čak njih 14. Uspješno surađuju sa zajednicom - školama, studentima i institucijama koje se bave poljoprivredom te susjedima koji im pomažu u regeneriranju sjemena u svojim domaćinstvima.
Uz stručno vodstvo, obišli smo i njihovu banku sjemena. Iznenadilo me u čemu čuvaju sjeme. Najčešće su to staklenke kako bi se sjeme zaštitilo od vlage i kukaca, no u ovoj banci to su bile plastične kutije od gumenih bombona, a uvjerili su me kako to super funkcionira. Ono što sam svakako “iskopirala” je slaganje sjemena po abecedi, a ne po porodici, kako smo to do sada u ZMAG-u radile. Ovako je zaista lakše! Nakon razgledavanja njihova imanja i banke sjemena razmijenili smo puno zagrljaja i osmjeha, no i ono najbitnije - paketiće sjemena. Na dar su dobili sikiricu, salatu vučji jezik, sjeme dubravskog ljuka te blitvu s pretpostavkom da to sigurno nemaju, što je, očito, bio pravi pogodak! Javili su kako su oduševljeni našom blitvom, toliko da su odlučili umnožiti sjeme, spremiti ga u svoju riznicu i uvrstiti ga u ponudu. Sigurni smo kako će blitva iz Vukomerića razveseliti Hrvate u Irskoj!
