I bez lišća je zadivljujuća kada se nađete ispred nje. Starošću i dimenzijama, karakterističnim izgledom, impozantnim granama i izbojcima Gupčeva lipa predstavlja prirodnu rijetkost. Nalazi se neposredno pokraj mjesne crkve Sv. Jurja u Gornjoj Stubici i jedini je živi svjedok Seljačke bune 1573. godine. Pod njezinom je krošnjom, prema narodnoj predaji, vođa seljaka Ambroz (Matija) Gubec okupljao svoje istomišljenike i otud ih poveo u borbu za pravicu. Lipa je značajna i kao povijesni spomenik te je 1957. godine proglašena spomenikom prirode i ujedno je zaštićeni spomenik kulture.
- Od nekoć 30 metara visokog stabla spala je na devet metara visine. Oštećena je u snažnoj oluji na Cvjetnu nedjelju 1945. godine. Tada je grom oštetio središte debla, pa je zato danas šuplja, dok joj je vjetar polomio grane na današnju visinu stabla. Na svu sreću, nitko nije stradao - prepričao nam je događaj Božidar Sačar, vlasnik ugostiteljskog objekta Pod Gupčevom lipom u kojemu možete pojesti najfinije tradicijski pripravljene štrukle. Simpatičnog Božidara možete naći gotovo cijele godine tik uz Gupčevu lipu s kojom je usko vezan, a prati je cijeli svoj život.
Pokazao nam je fotografiju iz 1924. godine na kojoj se jasno vidi cijela zdrava visoka lipa, no nakon nemilog događaja počela je polako propadati. Gradske vlasti 1967. godine nisu znale što napraviti kako bi je očuvali, pa su odlučili jednostavno zaliti veliku rupu betonom. Kako nam je Božidar ispričao, tek je 2000. godine pozvan stručnjak iz Njemačke koji je rendgenski snimio stablo i naredio da se hitno ukloni beton. Otad je lipa živnula!
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Krapinsko-zagorske županije upravlja zaštićenim dijelovima prirode i područjima ekološke mreže u Krapinsko-zagorskoj županiji, što uključuje i Gupčevu lipu. Kako bi se očuvalo stablo Gupčeve lipe i produljio njezin životni vijek, više je puta provedena sanacija stabla i njega krošnje. Od 2020. godine, na poziv Javne ustanove, za vitalnost lipe brinu se dva magistra inženjera urbanog šumarstva zaštite prirode i okoliša, Andrija Majić i Goran Huljenić, koji vode poduzeće Urbani šumari. Njihova vizija poslovanja su zdrava i sigurna stabla u gradskim sredinama, zato sam ih i zatekla na samom vrhu krošnje Gupčeve lipe. Prirodnim pristupom, umijećem penjanja, odlukom za najboljim rješenjem te suvremenom opremom dvojac uspješno vodi zahtjevnu brigu o lipi.
NJIHOV POSAO NA LIPI UKLJUČUJE:
a) sanitarno orezivanje stabla i orezivanje vrhova grana. Kod sanitarnog orezivanja uklanjaju se suhe i napukle grane, a olakšavanjem vrhova želi se sniziti težište stabla kako bi se umanjila mogućnost loma grana ili debla
b) prihrana gljivom Trichoderma ssp. koje, osim što pozitivno djeluje na zdravlje stabla i njegov vitalitet, napada druge gljive truležnice koje obitavaju na stablu. Kako se trichoderma hrani gljivom truležnicom, tako sprečava njezino djelovanje i daljnju razgradnju drvnog tkiva. Svojim djelovanjem direktno pomaže stablu u toj borbi jer bi stablo bez njezina učinka definitivno izvuklo deblji kraj
c) izmjeru dijagnostičkim instrumentom rezistografom. Tim uređajem ispituje se debljina zdrave drvne stijenke na deblu i većim granama. Pomoću njega mogu točno odrediti volumen krošnje koji treba ukloniti. Stablu treba ostati što je moguće više lisne mase, a ujedno postići sigurnost za okolinu tako da se spriječe mogući lomovi grana. Primarni je cilj sačuvati grane koje rastu iz što zdravijih dijelova debla i potaknuti njihov rast
d) “sidrenje krošnje”, odnosno zahvat u kojem se grane u krošnji međusobno vežu posebnom vrstom užadi. Ta užad kod jakih oluja i vjetrova prenosi opterećenje vjetra s jedne grane na drugu i uvelike smanjuje mogućnost lomova kod stabla.
Nakon razgovora s ta dva velika zaljubljenika u stabla i praktičara s velikim iskustvom u struci mogu zaključiti da se lipa nalazi u sigurnim rukama.
Koliko je ova lipa vrijedna, dokazuje i činjenica kako su u Hrvatskom šumarskom institutu Jastrebarsko vegetativnim putem uzgojene sadnice Gupčeve lipe. S ciljem osnivanja genofonda Gupčeve lipe, 2007. godine sa stabla je odrezano pedesetak grančica za daljnje razmnožavanje i osiguranje potomstva. Zatim je 2011. godine zasađeno 57 sadnica Gupčeve lipe i zasnovan je prvi Živi arhiv te vrste u Hrvatskoj koji se nalazi u Hižakovcu, rodnom selu Matije Gupca.
Zasad se sadnice mogu nabaviti samo u Hrvatskom šumarskom institutu Jastrebarsko, no uskoro će to biti ostvarivo i u samoj Stubici. Zvuči nevjerojatno i uzbudljivo kako je moguće nabaviti sadnicu baš ove lipe te ju posaditi kao živi suvenir u vlastitom dvorištu. Bit genofonda i živog arhiva je kada jednoga dana (nadam se u dalekoj budućnosti) nestane Gupčeve lipe, postoji opcija da se jednostavno presadi uzgojeni klon. Nadam se kako će ova izdržljiva i neuništiva starica još dugo, dugo prkositi vremenu.
ZANIMLJIVOST
U mnogim područjima Hrvatske u davna je vremena narod lipu smatrao svetim i sretnim stablom te simbolom prijateljstva, vjernosti i nježnosti. Njoj u čast šesti je mjesec nazvan lipanj jer je tada lipa u svom raskošnom cvatu. Lipa je često zauzimala središnje mjesto u seoskim zajednicama, uz crkve ili u središtu sela, te su se ispod njezinih krošnji održavali seoski zborovi.
Svaka kuća imala je svoju lipu zbog njezine goleme medonosne krošnje koja radi debelu hladovinu, a ujedno privlači pčele koje rade ukusan med. Lipin cvijet koristan je ne samo za med, nego se bere i za čaj koji smiruje živce. Osim toga, po drvetu lipi nazvana je hrvatska novčana jedinica, stoti dio jedne kune. Sve kovanice na licu (aversu) imaju brojčanu oznaku koliko lipa predstavljaju i grančicu lipe u cvatu.
