Popularna i posjećena multimedijska izložba “Nikola Tesla - Mind from the Future”, koja je 2017. godine oduševljavala posjetitelje Meštrovićeva paviljona u Zagrebu, pružila je fantastičnu prigodu da se šira publika upozna s radom Ide Blažičko, mlade zagrebačke kiparice čiji nas je opus na prvu osvojio. Krhka, blaga, nježna i ženstvena, baš poput nje same, Idina umjetnost zasluženo se našla u Meštrovićevu paviljonu, gdje je postavljena izložba u čast jednog od najvećih svjetskih vizionara. Ida je 2007. godine diplomirala kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, no kaže kako je oduvijek imala poticaj za kreativno izražavanje i njegovanje senzibiliteta prema svijetu koji je okružuje, ali i onom nedokučivom.
- U mom slučaju, posvećenost umjetnosti i u profesionalnom je smislu bila prirodan tijek. Život ne odvajam od umjetnosti koja je, kako govori Herbert Read, nastala kao reakcija na život - pojašnjava Ida uvodeći nas u svoju umjetničku priču.
Većina njezinih radova monumentalnih je dimenzija i od krhkih materijala a u skulpturalnom pristupu vidljiv je utjecaj dalekoistočne estetske kulture. Botanika i priroda česta su joj inspiracija. Ida smatra da se istodobnim razumijevanjem i povezivanjem različitih dimenzija, poput umjetnosti, biologije i tehnologije, koje su u međusobnoj interakciji, mogu bolje razumjeti stvaralački procesi i time lakše doći do novih spoznaja. U izradu skulpture “Kroz lišće nebo”, stvorene za izložbu o Tesli, utkano je nekoliko mjeseci rada.
- Bilo je potrebno nekoliko mjeseci konstantnog istraživačkog rada, od početnih skica i promišljanja do same izvedbe - govori nam, otkrivši kako spomenuta skulptura zbog stiliziranog lišća lipe evocira Liku, Teslin rodni kraj. Tijekom rada posebnu je pozornost posvetila razvoju novih stvaralačkih metoda, prevladavajući pritom ograničenja na koja je nailazila tijekom procesa materijalizacije.
DOKTORSKI RAD
I dok je kraj i početak 2017. obilježila instalacija “Kroz lišće nebo”, 2016. u domaćim umjetničkim krugovima bit će upamćena po Idinu doktorskom radu. Naime, njezine su skulpture bile upisane u vrt Akademije, gdje su se s tamošnjim okruženjem stopile, prožele i mijenjale. Ida je tad kompleksno doktorsko umjetničko istraživanje “Biomimetika u službi umjetnosti” zaokružila u cjelinu realizacijom skulpture “Obojaše vjetar - podivljali, jesenji vrt”. Nesvakidašnji i poetski naziv zapravo je haiku pjesma Matsua Bashōa, japanskog pjesnika koji je živio i djelovao u 17. stoljeću.
Ida je 2012. bila dobitnica ugledne nagrade Kineske umjetničke akademije za doktorski likovni rad i disertaciju
- Ta je pjesma suptilno pridonijela stvaranju doživljaja promatrača, pozvanog da vlastitom imaginacijom upotpuni sliku i sudjeluje u njezinu stvaranju. Haiku pjesma u sebi sadrži srž, koju je i moguće postići tek ako se sjedini s promatranim - govori nam kiparica naglašavajući važnost javnih prostora. Naime, umjetnički izrazi smješteni u javni prostor dopiru do šire publike, svakog gradskog prolaznika. Oni tada nisu “rezervirani” samo za posjetitelje galerija i muzeja i upravo u tome Ida vidi važnost simbioze gradskih eksterijera i umjetnina. Došavši na temu javnih prostora, upitali smo je postoji li u Zagrebu neko njoj posebno drago “zeleno mjesto” koje ju inspirira na stvaranje.
- Oduvijek obožavam stara zagrebačka dvorišta. Ona su pravi dragocjeni izvor i doista pružaju odmor od gradske vreve. Prisjećajući se svoga djetinjstva, često pomislim upravo na istraživanje tih zelenih oaza - otkriva nam sa smiješkom. Uz dvorišta, Ida je zaljubljenica i u zagrebački Botanički vrt. S obzirom na to da je već drugu godinu zaredom voditeljica likovnih radionica Privatne umjetničke gimnazije u Gundulićevoj ulici, ovaj gradski biser često je i inspirativno polazište za satove u kojima njezini kreativni učenici, vjerujemo, neizmjerno uživaju. Ipak, rad ove mlade umjetnice prepoznat je daleko izvan granica naše zemlje 2011. godine Ida Blažičko u javnim prostorima Šangaja realizirala je skulpture od čelika nazvane “Vjetar”, u Hangzhou je godinu kasnije postavljen njezin “Vjetar II”, dok se 2017. skulpturom “Kakva tišina u pećinu ponire zrika cikada” predstavila talijanskoj publici u San Vitu al Tagliamentu.
VOLI JE KINA
Ukupno, Ida je izlagala na više od četrdeset skupnih i trinaest samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a i dobitnica je više nagrada, među kojima se ističu Nagrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za diplomski rad (2007.), Nagrada Kineske umjetničke akademije za doktorski likovni rad i disertaciju (2012.) te prva nagrada na Festivalu suvremene umjetnosti u San Vitu al Tagliamentu (Premio in Sesto 2016.). Njezin uspjeh prepoznalo je i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika te Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika čija je stalna članica. Uz to, Ida surađuje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali je i gost predavač na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou. Svjesna svjetskih ljepota i različitosti, mlada umjetnica s oduševljenjem je prihvatila i novi životni izazov. Naime, nadolazeće ljeto provest će u portugalskom gradu Guimaraesu, čiji je stari dio 2001. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
- Ljepote i posebnosti Guimaraesa iskoristit ću za stvaranje novog sitespecific rada u javnom prostoru temeljenog na bogatoj kulturno-povijesnoj i etnografskoj baštini, no u suvremenom kontekstu u okviru Bijenala suvremene tekstilne umjetnosti - zaključuje umjetnica čiju daljnju priču s nestrpljenjem iščekujemo i želimo vidjeti i opipati na ulicama naših gradova.
Foto: Berislava Picek/Hanza Media, privatni album
