Kostimografkinja Dženisa Pecotić otkrila nam je da bi najradije živjela na brdu poput Heidi, a koliko voli prirodu najbolje oslikavaju njezine kućne instalacije s voćem, povrćem, namirnicama ili drugim sitnicama
Ja sam velika ljubiteljica prirode i da mogu birati, živjela bih na brdu poput Heidi, to mi je davna i stalna želja i kultna knjiga mog života. Nikad se nisam te knjige oslobodila, ni te želje da živim negdje gdje je svjež zrak, gdje su prekrasna četiri godišnja doba, gdje su jezero i bor... Iako sam izabrala biti kostimografkinja i baviti se teatrom te, naravno, to beskrajno volim, uvijek negdje sa strane stoji ta neka torba puna prirode, počinje naša kostimografkinja Dženisa Pecotić čije su neobične kućne instalacije privukle našu pozornost.
Naime, Dženisa gotovo svakodnevno slaže male kompozicije s voćem, povrćem, namirnicama ili drugim sitnicama, ovisno o inspiraciji. A glavna zvijezda svake je jedan poseban tanjur.
- Budući da nemam vrt, a jako ga želim, kompenziram to čestim šetnjama. A u šetnjama otkrivamo i neka draga mjesta, pa sam tako ja otkrila neke lijepe dućane s malim sitnicama za dom koje vesele, koje čine život. U jednom takvom pronašla sam dva tanjura dimenzija oko 25 x 40. Oba su ručno oslikana, djelo njujorškog dizajnera Johna Deriana. Jedan je prikazivao listopadno stablo, a drugi crnogorično. Nisam si mogla priuštiti oba u tom trenutku i tako je moj postao listopadni tanjur. Donijela sam ga kući, stavila na policu i uživala u pogledu na njega - prisjeća se, a na naše pitanje kako bira ostale “zvijezde” ovih kompozicija, kaže kako inspiracija dolazi s raznih mjesta.
- Kako u našem kućanstvu suprug ide na tržnicu, kad se vrati, ja uvijek kopam po vrećicama. Kad mi se nešto svidi, jednostavno mi dođe da stavim to na svoj tanjur. Nema tu nekog plana ili predumišljaja, sve je stvar trenutačnog raspoloženja, inspiracije i stanja duha. Nikad nemam određenu priču, unaprijed smišljenu. Ugledam, primjerice, tikvicu, i zatim je razrežem i postavim pitanje o nečemu što me taj dan okupira. Tom tikvicom pitala sam svoje prijatelje na društvenim mrežama hoće li se cijepiti protiv koronavirusa. Volim aktualizirati svoje drvce na svoj način - objašnjava kreativna Dženisa.
- Jako volim i cvijeće, ali ga rjeđe stavljam na stabalce jer sam ustanovila da i voće i povrće može tvoriti toliko prekrasnih oblika, boja, formi... Sve to raste negdje u nečijem vrtu, a ja sam zamislila da sve to raste u mom vrtu, i to me raduje - objašnjava.
Na pitanje je li joj koja od ovih neobičnih instalacija najdraža ili barem draža od drugih, očekivano odgovor je - ne.
- Sve su mi najdraže u trenutku u kojem se njima bavim. Posebno mi je sada to stabalce važno jer se zaista osjećam kao da sam zatvorena s tisuću vrata i stabalce je jedno od rijetkih malih radosti koje sada imam - zaključila je Dženisa Pecotić.
