Biljke u naše domove unose ljepotu i dašak svježine te održavaju povezanost ljudi i prirode. Biljkama možemo sakriti nedostatke, ali i istaknuti ljepote prostora. Ako se radi o prostranijem domu ili poslovnom prostoru, mogu se birati veće samostojeće biljke u lijepim teglama, umjerenog dizajna, čime biljke dobivaju osobine skulptura i postaju pravi mamac pogleda. Također se mogu postavljati u skupinama kada djeluju poput svojevrsnog vrta unesenog u kuću.
No, ako ste ograničeni prostorom, predlažemo da biljke odignete od poda te ih postavite u obliku zidnih sustava, vertikalnih vrtova ili ih ovjesite sa stropa u neutralnim teglama kako bi biljke došle do izražaja i stvorile zabavan, ispunjen i dinamičan interijer. Veće biljke postavljajte samostalno, a manje u skupinama kako biste dobili kompoziciju prekrasnih boja i tekstura. Ako vam bušenje zidova ili stropova ne dolazi u obzir, pustite biljke penjačice da se spuštaju niz police s knjigama ili da se penju po zidovima te na taj način stvaraju malu džunglu usred doma ili ureda.
Vertikalni vrtovi su modularni sustavi ili sustavi koji se izrađuju po mjeri te se najčešće koriste za prekrivanje većih površina zidova. Dolaze u različitim formama, materijalima i bojama te ih je najbolje predvidjeti u početnoj fazi projektiranja kako bi im se ostavili mogući izvodi za dovod vode potrebne za samonavodnjavanje i eventualna dodatna “full spectrum” rasvjeta koja pospješuje rast i razvoj biljaka. Količina svjetlosti uvjetuje odabir i završni izgled zelenog zida.
Prilikom mjestimičnog ozelenjivanja zidova ili manjih vertikalnih vrtova koriste se modularni zidni sustavi od različitih materijala i boja. Vrlo jednostavno se instaliraju na zid te su osigurani od curenja vode. U takve sustave ne ugrađuje se samonavodnjavanje pa je prilikom njihova postavljanja vrlo važno da se instaliraju tako da su dostupni za ručno zalijevanje. Neki od primjera takvih modularnih sustava su plastične posude danskog proizvođača Vertiplant ili hrvatski dizajn Walligami koji se izrađuje od vodonepropusne tkanine.
Oba sustava imaju “džep” na prednjoj strani u koji se stavlja zemlja za direktnu sadnju biljke. Stražnja strana sadrži nosač za vješanje modula na zid ili neku drugu vertikalnu podlogu. Raznim kombinacijama slaganja i odabirom različitih vrsta biljaka dobiva se relativno jeftin, modularan i efikasan sustav za vertikalni uzgoj sobnog ili jestivog bilja.
Ako postoji mogućnost vješanja biljaka sa stropa, birajte neutralne tegle i makrame koji možete kupiti ili izraditi sami kako bi biljke došle do izražaja ili, pak, pribjegnite skulpturalnim visećim rješenjima kao što su ona proizišla iz Ateliera Haussmann.
Za zidne sustave i makramee predlažemo biljke penjačice koje mogu usmjereno rasti prema gore ili slobodno padati kao slap zelenila iz posude. Odabir vrsta zaista je velik, a uvjetovan je količinom svjetlosti koju imate, stoga se prilikom kupnje uvijek raspitajte o potrebama biljke kako biste znali možete li joj pružiti adekvatnu brigu i njegu. Sedamdesete su bilo obilježene ručno rađenim makrameima i košarama iz kojih je najčešće visjela otporna biljka pauk (Chlorophytum), no naše doba zasigurno pripada nekim drugim biljkama: Epipremum aureum, Philodendron scandens, Scindapsus pictus, različitim vrstama Rhipsalisa, Hoya i ostalih sukulentnih biljaka kao što su Ceropegia woodii, Lepismium bolivianum, Peperomia hope ili Senecio rowleyanus.
IDEJA ZA PET
Birajte tegle i makramee neutralnih boja kako bi biljke došle do izražaja
Nešto jednostavnije i prilagodljivije sjenovitim mjestima su biljke puzajućeg rasta iz porodice Araceae: Epipremnum aureum, Philodendron scandens, Scindapsus pictus, Monstera deliciosa te Monstera adansonii. Epipremnum aureum prepoznatljiv je po izraženim bijelim šarama na zelenim listovima koji izrastaju iz dugih stabljika. Količina šara ovisi o količini svjetlosti - što ima više svjetla, listovi će biti šareniji. Kad se uzgaja kao sobna biljka, može narasti do tri metra dužine.
Smanjuje koncentraciju štetnih tvari u zatvorenim prostorima, učinkovito preuzimajući formaldehid i čineći ga bezopasnim. Formom vrlo sličan Epipremnumu je Philodendron scandnes koji se razlikuje sjajnim srcolikim, tamnozelenim listovima s tragovima ružičaste boje koja je prisutna prilikom pojavljivanja novih listova. Različita struktura listova pojavljuje se kod Monstere deliciose i adansonii kod kojih iz dugih stabljika izrastaju prepoznatljivi prošupljeni listovi. Listovi deliciose mogu narasti i do promjera od 50 centimetara, dok su listovi Monstere adansonii manji. Listove biljke povremeno treba prebrisati vlažnom krpom ili istuširati pod tušem ili toplim pljuskom.
Scindapsus Pictus je biljka baršunastih, srebrno prošaranih listova kojoj je, kao i ostalim navedenim biljkama, potrebno osigurati propustan supstrat kako se suvišna voda ne bi zadržavala i prouzročila truljenje korijena. Biljke treba zalijevati kad se gornji sloj zemlje na dodir isuši (u prosjeku jednom u tjedan dana), a od proljeća do kraja ljeta treba ih prihranjivati gnojivom za sobne biljke prema uputama proizvođača. Viseći kaktusi i ostale sukulentne biljke koje zahtijevaju svijetlo stanište, a istodobno mogu opstati i u sjeni prilikom čega cvjetovi izostaju, različite su vrste Rhipsalisa, Peperomia (Hope, Pepperspot), Hoya (Obovata, Mathilde, Linearis, Kerrii) te Lepismiumi. Njihovi listovi su različitih oblika i tekstura te se uveliko razlikuju od prethodno opisanih biljaka: voštani su, dugi, plosnati, linearni, okrugli itd.
Viseće biljke koje zahtijevaju veliku količinu sunca su različite vrste Cissusa, od kojih je nama osobno najdraža Cissus rotundifolia, prepoznatljiva po svojim sjajnim okruglim i velikim svijetlozelenim listovima. Po strukturi listova potpuno drugačija biljka je Senecio rowlyanus sa zelenim voštanim listovima nalik na male kuglice nanizane na puzajuću i tanku stabljiku koja može narasti do 90 centimetara. Uz kuglaste listove cvjeta malim, bijelim i čupavim cvjetovima čiji blagi miris podsjeća na cimet.
S vrlo zanimljivim i sitnim listovima česta biljka je i Ceropegia wooddii kod koje iz dugih, tankih stabljika izrasta niz sitnih, voštanih listova koji oblikom podsjećaju na srce. Navedenim biljkama treba osigurati propustan supstrat kako se suvišna voda ne bi zadržavala i prouzročila truljenje plitkog korijena. Biljke treba zalijevati isključivo kišnicom ili odstajalom vodom kad se zemlja u potpunosti isuši (provjeriti dodirom prsta ili štap zapiknuti u zemlju prije zalijevanja - ako je u potpunosti suha, na štapu neće biti ostataka zemlje).
Nedostatak vode detektirat ćete i prema izgledu voštanih listova koji će omekšati. Navedene biljke najbolje je zalijevati tako da se postave u posudu s vodom na 15-ak minuta sve dok pod prstima ne osjetite vlagu u zemlji te ih s vremena na vrijeme istuširajte pod tušem ili na toplom pljusku kako biste im osigurali vlagu, ali i sprali prašinu te eventualne nametnike s listova.
TEKST I FOTO: Marina Francuz Gaćina, www.studiobotanike.hr
